hren

Svemirski liftovi, divovsko povrće, automobili koji voze sami, roboti željni vašeg pogleda, sjećanja po želji, neke nove sposobnosti... Budućnost nam, izgleda, nosi puno lipih stvari
Mnogi izumi u povijesti ljudskog roda prolazili su trnovit put prije nego što bi postali općeprihvaćeni. Proglašavali su ih glupima i nepotrebnima, a njihove tvorce beskorisnim zgubidanima. Takva je bila sudbina čak i nekih stvari bez kojih danas teško možemo zamisliti život, poput telefona i televizora. Kako uopće možemo znati koje su inovacije vrijedne? Jedino tako da ih isprobamo. Predstavljamo deset izuma koji bi mogli promijeniti naš način života po odabiru magazina Newsweek.

Na prstenu hoću... Umjetni dijamant!


Robert Linares uspio je napraviti ono od čega su mnogi znanstvenici odavno odustali: umjetni dijamant koji bi bez ikakvog problema mogao stajati i na zaručničkom prstenu. Jedne večeri prije sedam godina izveo je postupak dobivanja umjetnog dijamanta od ugljika pod visokim tlakom i ostavio u kiselini da se očisti. Sljedećeg jutra umjesto očekivanog žutog kamena, koji je možda dobar za industrijsku primjenu, ali nikako nije djevojčin najbolji prijatelj, dočekao ga je savršeni četvrtkaratni kristal, tako čist i proziran da ga isprva bilo teško uopće vidjeti.

Pravi ili umjetni?

Umjetni dijamanti zbog svoje se čvrstoće koriste u industriji još od pedesetih godina, ali do ovog otkrića radilo se kristalima niske kvalitete. Visokokvalitetni kristali, pak, jednom kad se pronađe način njihove jeftine proizvodnje, otvaraju mnoge nove mogućnosti primjene, a znanstvenici s najviše nestrpljenja očekuju proizvodnju dijamantnih mikročipova. Novi dijamanti najvjerojatnije će se prvo pojaviti u obliku sićušnih dioda koje emitiraju svjetlo u flat screen monitorima i televizorima. A onda, tu je, naravno, i nakit. 'Umjetnjaci' su, doduše, još uvijek puno manje poželjni, ali čak ni stručnjaci ne mogu ih razlikovati od pravih.


HAL - auto koji sam vozi

Još malo i svatko će moći voziti kao natjecatelj Formule 1! Tehnologija nazvana 'vožnja preko žice' pretvorit će kompjutere u 'vozače sa zadnjeg sjedišta': automobili će imati volan i papučice kakvima se služimo danas, ali oni će biti povezani samo kompjuterskim čipom, zbog čega će vožnja biti pomalo nalik igranju video igre.

Novi sistem HAL može služiti kao kopilot iznimno brzih reakcija koji će preuzeti volan ako se vozač slučajno nađe u nevolji – iako neki stručnjaci upozoravaju da upravo voziti se s HAL-om znači tražiti nevolje. HAL će moći ispraviti mnoge greške vozača, predvidjeti vrlo izgledan sudar te preuzeti kontrolu i izbjeći ga, ali isto tako, moguće je da kompjuter ne shvati vozača koji pokušava izbjeći pješaka, pa spriječi njegovu radnju. U svakom slučaju, potrebno je još neko vrijeme raditi na usavršavanju ovakvih vozila, na čemu proizvođači poput BMW-a, DaimlerChryslera i GM-a rade već godinama.
S ovim autom možda bolje da se dogovorite o tome tko će voziti


Oči u oči s robotom

Iako vjerojatno ima malo stvari iritantnijih od kompjutora koji kvoca da mu se ne posvećuje dovoljno pažnje, stroj s kojim možete komunicirati pogledom ima i brojnih prednosti. Kao prvo, miš definitivno postaje nepotreban, zar ne? Tehnologija nazvana Facelab već sad omogućava nadgledanje toga kako ljudi izvršavaju potencijalno opasne zadatke, poput vožnje ili upravljanja nuklearnom elektranom.

Facelab se sastoji od kamere povezane sa softverom koji prenosi sliku vašeg lica u 3D kompjuterski model, zatim se koncentrira na oči, prati kretnje zjenica te precizno određuje u što gledate. Kompjuter koji primjećuje teške kapke mogao bi tako pridonijeti smanjenju broja premorenih vozača, kakvi uzrokuju oko jedne trećine svih prometnih nesreća. Facelab se već upotrebljava u Australiji u simulatorima za uvježbavanje pilota, a Volvo ga namjerava ugrađivati u svoje kamione.

Znanstvenici trenutno rade na tome kako pomoći robotima da razumiju kuda gledamo, kako bismo im mogli davati naredbe poput: 'Dodaj mi onu šalicu, Limeni!' Sljedeći korak će vjerojatno biti robotski bonton.


Banka memorije

Posvećujete li dovoljno pažnje svom kompjutoru?
Komadić štakorovog mozga veličine dječjeg nokta leži na podlošku od mikroelektroda koje prisluškuju šapat živčanih stanica. Kroz mikroskop ih promatra Ted Berger, kalifornijski inženjer biomedicine koji pokušava shvatiti jezik stanica. Njegov cilj je stvoriti kompjutorski čip koji će jednog dana moći puniti banku memorije u mozgu. Žrtve moždanog udara ili Alzheimera koristit će ovaj izum u medicinske svrhe, a zdravi će moći u hipu naučiti francuski, štošta o kvantnoj mehanici ili upravljati borbenim avionom.

Nakon desetljeća proučavanja nervnih stanica, Berger je razvio kompjuterski program koji replicira ponašanje stanica i kreirao čipove koji će upravljati njima. Nada se da će ih moći testirati u roku od tri godine na štakorima, zatim na majmunima te na kraju, naravno, i na ljudima. Američka vojska je zainteresirana za projekt, a predsjednikovo bioetičko vijeće, pak, ima gomilu prigovora. Sukob mišljenja oko ovog pitanja vjerojatno će zaista biti nešto za pamćenje.


Sposobnost - muhe!

Mogli bismo stvoriti flotu letjelica nalik insektima
Znanstvenici su već dugo fascinirani brzinom i načinom na koji muha miče svoja krila, i sposobnošću da slijedi miris do izvora koji se nalazi i kilometar daleko. Lako se može zamisliti praktična primjena: ako se, na primjer, planinar izgubi u šumi, tko će ga prije naći, služba spašavanja ili komarci? Mogli bismo stvoriti flotu letjelica nalik insektima sa osjetljivim detektorima za ugljični dioksid.

Prvi je praktični problem kod ovog projekta - kako ih proizvoditi po prihvatljivim cijenama, a drugi - kako ih konstruirati tako da mogu 'preživjeti' na dovoljno velikim područjima i osposobiti ih da ispunjavaju svoju funkciju u vanjskom svijetu, sa svim njegovim promjenjivim zračnim strujama i nepredvidivim zaprekama koje je prilično teško simulirati u laboratoriju. Insekti te probleme rješavaju pomoću mozga veličine makova zrna koji čini tek oko 300.000 neurona. Prosječan čovjek ima ih 100 milijardi.

Profesor bioenergetike na Kalifornijskom institutu za tehnologiju Michael Dickinson već 15 godina proučava insekte. U svom laboratoriju izgradio je minijaturni svijet muha u kojem pokušava povratiti neka praktična znanja koja su ljudi izgubili tijekom milijuna godina evolucije.


Programiranje stanica

Uskoro ćemo možda moći programirati stanice, uključujući i ljudske, onako kako inženjeri sada programiraju kompjutore i robote. Nova tehnologija funkcionira po sličnom principu kao strujni krug, tako da jedan podražaj izaziva drugi, samo što se ovaj krug stvara tako da se umjesto elektroničkih dijelova spajaju geni, a takvi biološki 'strujni krugovi' se onda ubrizgavaju u žive bakterije. Ovom metodom znanstvenici su već postigli to da bakterije mogu koristiti za proizvodnju inzulina.

Uskoro ćemo moći programirati vlastite stanice kao kompjutor

Jednog dana, vjeruju brojni znanstvenici i rade ne tome, moći ćemo tako programirati i vlastite stanice, naučiti ih kako da stvaraju kosti ili jetru. Možda će biti moguće učiniti genetsku terapiju znatno preciznijom ubrizgavanjem cijelih genetskih krugova u stanice. Pacijent će moći popiti tabletu s jednim podražajem, pa ako na njega reagira loše, uzeti drugu tabletu koja će ga poništiti. Petljanje u vlastiti genetsku mašineriju trenutačno zaista zvuči kao znanstvena fantastika, ali jednog dana moglo bi nam biti jednako uobičajeno kao odlazak zubaru.


Liftom u svemir

Razmišljajući o Eiffelovom tornju, ruski matematičar Konstantin Tsiolkovski davne 1895. godine došao je na sjajnu ideju. Zamislio je ogroman toranj za koji bi bila zakačena neka vrsta kabela čiji drugi kraj bi bio visoko gore u stratosferi, spojen za stanicu u geostacionarnoj orbiti. Ljudi i materijali mogli bi tako ići u svemir bez raketnog pogona, u nekoj vrsti 'svemirskih liftova'.

Ovakvi liftovi bili su dugo vremena samo znanstvena fantastika jer niti jedan poznati materijal nije bio dovoljno snažan da se može protegnuti 100 tisuća kilometra u visinu i pritom izdržati bar svoju vlastitu težinu. Sve se promijenilo 1991. godine kad su japanski znanstvenici otkrili ugljične nanocijevi, molekularni lanac mnogostruko jači od čelika. Rezultat? Svemirski lift je danas predmet NASA-inih studija, akademskih istraživanja i poslovnih planova.

Svemirsko i obično grožđe

Svemirsko povrće

Kad bi današnji čovjek uspio nekako doputovati u budućnost, odlazak na tržnicu mogao bi ga navesti na pomisao da više nije niti na istoj planeti. Kineski znanstvenici već sad uzgajaju krastavce dužine bejzbol palica i rajčice veličine lopte za picigin. Kako? Sjeme koje koriste prvo je bilo lansirano u svemir, zatim izloženo utjecaju sedam tipova izvanzemaljskih okolnosti, od bestežinskog stanja do svemirske radijacije.

Kinezi ne znaju točno kako put u svemir mijenja DNK biljaka i postiže takve rezultate, ali nije samo veličina ono što se tamo gore mijenja. Tong Yichao, čija tvrtka se bavi uzgojem svemirskih biljaka od 1999. godine, kaže da svemirske rajčice imaju 27 posto više antioksidansa betakarotena od običnih, a dva metra duge sadnice pamuka proizvode dulja i fleksibilnija vlakna.


Siđi do rijeke i - nastani se

'Čim sam vidjela ovu kuću, znala sam da je moram imati', kaže Nizozemka Anna van der Molens o svom novom domu na rijeci Maas. Van der Molensi su stanovnici prvog naselja amfibijskih kuća. Drvo i šuplji betonski podrum možda izgledaju obično, ali temelji ovih kuća konstruirani su tako da mogu plutati i dizati se s plimom. Struktura je uravnotežena, tako da se neće naginjati, i pričvršćena za bazu, tako da neće otplutati. Struja, voda i slične potrepštine dovode se fleksibilnim cijevima.

Kao što svi dobro znamo, klima se mijenja, ledenjaci se tope, a razina mora i oceana raste. Prema predviđanjima Ujedinjenih naroda, do 2050. godine čak dvije milijarde ljudi živjet će na područjima gdje postoji veliki rizik od razornih poplava. Srećom, rješenje postoji.
U ovim kućama zna se kad je plima ili oseka


Superlaka vožnja

Hibridni automobili, takvi koji mogu koristiti druga pogonska sredstva osim nafte, definitivno će biti glavno prijevozno sredstvo budućnosti jer mogu voziti gotovo dvostruko više kilometara od običnih po litri benzina. Kako bi dodatno smanjili potrošnju benzina, proizvođači automobila morat će poraditi na još jednom dijelu jednadžbe: težini. 'Samo jedan posto benzina koji automobil potroši upotrijebi se za prijevoz putnika u njemu', kaže energetski guru Amory Lovins. Ostatak se potroši za pokretanje samog automobila.

Moguće rješenje je u zamjeni čelika u automobilima ugljičnim komponentama. Ovi superlaki materijali nedavno su nam olakšali život olakšavši prije toga naše teniske rekete i palice za golf, a omiljeni su nam rekviziti zbog toga postali još jači i čvršći.

KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij