inđić

Tijekom COVID pandemije svi su političari pričali kako je zdravstveni sustav pred kolapsom, da su kapaciteti nedostatni, te da su radi tog nedostatka kapaciteta zanemareni mnogi drugi pregledi i bolesnici – to će navodno imati posljedice u godinama koje dolaze. 

S druge strane, već godinama se priča kako treba „master planom“ smanjiti broj bolnica u Republici Hrvatskoj, jer je sadašnje stanje financijski neodrživo. Tu je i statistika – imamo sve manje, ali sve starije stanovništvo koje će trebati zdravstvenu skrb. Postavlja se pitanje kako pomiriti ove tri strane?

- Problem je višeslojan. Nije samo stvar kapaciteta, nego i kvalitete kapaciteta te zdravstvene infrastrukture koja je stavljena na začelje. Ne može se infrastruktura planirati, renovirati, graditi, ako se ne zna što točno treba - zdravstvo treba gledati idućih 50 do 100 godina. U prvih dvadesetak godina tranzicije fokus je bio na prometnoj, energetskoj i komunalnoj infrastrukturi. Sad je napokon došlo vrijeme i za zdravstvo. Taj je imperativ dodan potresom i COVID-om, smatra Davor Inđić iz EBRD-a, direktor portfelja održive infrastrukture za 5 zemalja JI Europe.

Država nije napravila novu bolnicu zadnjih 40-ak godina – tvrde da nema novca i da je to skup infrastrukturni projekt.

- Zdravstvo je ekstra skupo i bit će sve skuplje. To se ne radi preko noći, mora se raditi sistemski i strateški, ističe Inđić i dodaje kako se uskoro u Puli otvara nova opća bolnica koja će svojim izgledom i sadržajem pridonijeti razvoju društva te zajednice.

Bitan segment zdravstvenog turizma
Dodaje kako ne smijemo zaboraviti i turistički element zdravstva za kojega smatra da je vrlo bitan. Počela je i gradnja KBC-a u Rijeci – neke se stvari pomiču, ali je to premalo, kaže i dodaje da Europska banka za obnovu i razvoj gleda na koji način najbolje strukturirati takve projekte, kako bi bili provedeni najefikasnije.

Bez države, kaže Inđić, nema rješenja. Ističe kako lokalne i regionalne samouprave nemaju sredstava za gradnju bolnica. Kad dođe do financiranja - tu država određuje i diktira tempo investicija, objašnjava Inđić, koji ima iskustvo rada na infrastrukturnim projektima u 5 država - na jednom takvom radio je i u Turskoj, koja je još 2013. odlučila krenuti u veliki investicijski ciklus izgradnje novih kapaciteta bolničkih centara.

Privatna inicijativa s javnom uslugom
- Vidjeli su da u proračunu nemaju za to prostora, i onda su usvojili model javno-privatnog partnerstva, tj. 'privatnu financijsku inicijativu', gdje se privatnom sektoru prepušta da organizira financiranje i izgradnja, i onda se dvadesetak godina prostor iznajmljuje državi koja preuzima vlasništvo nad objektom.

Taj dio je bitan jer se proračun financijski rasterećuje, i privatni kapital dolazi u investiciju. To je privatna zgrada, ali usluga je javna, objašnjava i dodaje kako su takav koncept bolnica dosada već izgradile i Velika Britanija, Francuska i Španjolska.

EBRD u izgradnji 'socijalne' infrastrukture podupire privatni sektor
- Privatni sektor je dobar iz dva razloga – prenošenje odličnih financijskih rizika izgradnje na privatni sektor. Drugi je još bitniji, a to je da je privatni sektor efikasniji od javnog. Efikasnost je u jednom sustavu koji jako puno košta jako bitna, kaže Inđić.

Dodaje kako su već održani razgovori s Vladom glede strategije i plana izgradnje bolnica, koji su se odvijali u dobrom smjeru. Nažalost, prestali su s dolaskom COVID-a. Razgovori su bili otvoreni, Republika Hrvatska je otvorena prema tim modelima. Nadam se da ćemo nastaviti te razgovore, jer prostor za tako nešto uvelike postoji, dodaje.

Uz zdravstvenu skrb, osim bolnica, često se vežu i starački domovi kao produžetak zdravstvene skrbi – i u ovom slučaju se ponavlja situacija gdje država nema novca, dok se privatnim investitorima to „ne isplati graditi“ i ne žele ulagati. Postojeća državna regulativa ne smatra to prioritetom, jer je jednostavnije izgraditi hotel.

"Treba krenuti u izgradnju staračkih domova" 
- Odnedavno smo službeno vidjeli da smo nacija koja stari. Starački domovi postajat će sve bitniji u našem društvu. Ovo je dodatan segment koji je izuzetno zanimljiv za privatni sektor. Ono što privatni sektor ne želi je graditi stihijski - žele vidjeti koncept koji će im dugoročno biti interesantan. Tu država mora definirati regulativu i standardizaciju. I imati na umu da će ti domovi trebati svima. Sad se treba krenuti u to, napominje Inđić.

Dodaje kako EBRD ima dovoljno iskustva za izgradnju modela javno-privatnog partnerstva po uzoru na druge zemlje, te kako je dobra priprema najvažnija.

- Voljni smo vidjeti s državom da pripremimo neke pilot programe, ili projekte, gdje bi mogli testirati tržište interesa i na koji način to najbolje izvesti. Tu EBRD nudi tehničku pomoć – savjetovanja svjetskih i naših stručnjaka, koji bi osmislili takav plan projekta koji bi onda u Hrvatskoj mogli testirati, objašnjava Inđić i dodaje kako su spremni krenuti s tim kad god ih država odluči kontaktirati.

Postavlja se pitanje tko će u takvim bolnicama, i kada bi se izgradile kroz desetak godina, uopće raditi?

- To je izazov, i vidimo da sve više fali radne snage u zdravstvu. Međutim, bitni su uvjeti rada - činjenica je da kada imate bolnicu 21. stoljeća, ambijent koji je 'zelen', energetski učinkovit, digitaliziran - to će otežati odluku ljudima da odu, i onima koji se misle vratiti olakšati da dođu, smatra Inđić.

Kako diverzificirati da ljudi ostaju i u drugim krajevima Hrvatske, osim Zagreba, a da bolnice tamo imaju infrastrukturu koja je održiva?

- Mislim da Hrvatska ide u tom smjeru. Ima govora i o zdravstvenom turizmu – ja bih ga proširio dalje. Ima i bolnica na obali koje treba modernizirati i koje trebaju nove infrastrukture koje će ići i uz domove umirovljenika. To je vid koji produžuje sezonu i općenito mijenja gospodarsku sliku tog prostora, zaključuje Inđić.

Foto: Studio 4/IMS / HRT

Izvor: Hrt.hr


KOMENTARI:
(Da bi ste mogli komentirati morate biti prijavljeni na Facebook.)

Izdvojeno