Jedni na Pločnom, drugi na Anića kuku

Kaštelanski planinari i početak svibnja proveli su na planinarskim turama i izazovima pa su se tako dvojica članova HPD-a Kozjak otišli uvjeriti kako izgleda proljeće na Čvrsnici, a dio članova HPD-a Malačka odradio je uspon na Anića kuk.

Čvrsnica, planina u Bosni i Hercegovini, na kojoj snijega, makar u tragovima, ima tijekom cijele godine, u svoj svojoj ljepoti, ali i surovosti,  dočekala je i dvojac iz HPD-a Kozjak Ivicu Perkovića i Hrvoja Gotovca, kojima je cilj ovog puta bio najviši vrh Čvrsnice Pločno na 2228 metara nadmorske visine.
Uz sreću s vremenom, kako su kazali, za ovaj dvojac bio je ovo još jedan planinarski uspjeh, a kako im je pri tome bilo opisao je Hrvoje na njihovoj facebook stranici.

- Navukli smo opremu i u 9-20 sati krenuli s usponom. Prvih dvadesetak minuta staza vodi livadama i makadamom, a zatim slijedi oštar uspon prema predjelu zvanom Marenda. Cijelo vrijeme nas je s naše desne strane nadgledao veliki Ćužića kuk. Na proplanak Marenda stigli smo u 10.50 sati i naravno kako i samo ime govori, tu smo napravili kratku pauzu za marendu.
U nastavku staza nije tako strma, ali zato smo ušli u duboki snijeg koji nas je dobro izmorija. Perka je „prtija“ tako da je njemu bilo duplo teže nego meni.
U 13 sati smo došli podno samog vrha, naš cilj se vidio, ali čekao nas je još jedan jako strmi uspon do vrha. Iako je snijeg padao prije više od desetak dana Perka je napravio test za lavinu jer je nagib terena bio idealan za lavine. Dok je on lopata ja sam skuplja snagu za završni uspon . Bija je zadovoljan rezultatima testa i procjena je bila da nema velike opasnosti od lavine. Ipak radi sigurnosti malo smo se više razdvojili i penjali se direktno prema velikoj stijeni koja nam je služila kao cilj i štitila nas od eventualne lavine i snježnih streha koje su se nakupile na grebenu. Taj uspon trajao je 45 minuta, a meni je izgledalo ka da se penjem tri ure. Nakon njega trebalo nam je još samo 15 minuta i bili smo na vrhu.
U točno 14 sati stajali smo na Pločnom, najvišem vrhu planine Čvrsnica. Putem sam objašnjava svom vodiču da je Sinjal najviši vrh Hrvatske, a Pločno najviši vrh Hrvata – napisao je između ostalog, Hrvoje.

I dok su se oni penjali na Čvrsnicu, ekipa iz HPD.a Malačka odradila je, za sve hrvatske planinare, nezaobilaznu avanturu kanjonom Male Paklenice i uspon na Anića kuk, a vodič im je bila Ivana Perica.

- Nakon dvosatne vožnje autobusom, stigli smo do ulaza u Malu Paklenicu, od kud smo se nakon suočavanja s natpisom Zahtjevna planinarska staza! Samo za iskusne planinare! uputili prema suhom koritu Male Paklenice. Uvjerili smo se da su pored one plaćene, prava ulaznica za ovaj park iskustvo i poznavanje planine. Gusta zelena šuma, prošarana opojnim ciklamama, ponekim žutim jaglacem, i nježno ljubičastim prozorskim zvončićima, veći dio šetnje pružala nam je dobar hlad. Ovaj dio naše ture izgledao je kao da se sama Zemlja rastvorila i primila nas u svoje snažno naručje te pokazala sva blaga koja skriva. Markirana staza koja vodi kroz klanac Male Paklenice, divlje sestrice Velike Paklenice izmjenjivala se; od strmih zemljanih  staza, koje su odgovorne za prva znojem orošena čela, do golemih odvaljenih stijena koje traže spretnost ruku i nogu. Na trenutke je izgledalo kao da smo u Jurskom parku, divljina kanjona je egzotična i čudesna. Na putu smo nailazili na brojne špilje, a jedna od njih je i Kapljarka, gdje se može i osvježiti i nadopuniti voda...
Nakon više od 4 sata hodanja, stigli smo do Lekinih njiva, koje su nam pružile prvi pravi odmor i okrijepu. Od tog dijela, preko Jurlina smo krenuli prema Anića Kuku. Predivne šumske stazice, okićene jaglacima, zvončićima, ljiljanima i pjeskaricama dovele su nas do najveće stijene na Velebitu. Čak ni njezin oštar izgled ne odbija, već privlači i planinare i penjače. Sam pogled na nju izaziva oduševljenje i misao: “Želim vidjeti sve što i njezin vrh vidi, želim gore!”. Iako je Anića Kuk naoštrio svoje zube, nije nas odbio, dapače, priljubljeni rukama i nogama uz njegove oštre i strme izbočine, popeli smo se do vrha za nešto više od pola sata. Smješten kao spojnica između Male i Velike Paklenice, ima zaista zavidan pogled. Iako je Anića Kuk jedan od nižih vrhova Velebita, pogled koji on pruža jedan je od impresivnijih. Kao na dlanu ispred nas se pružala panorama od Maslenice do Paga, zatim u oblake zavijeni najviši vrhovi Velebita te tamo dolje, klanac Male Paklenice. Nekako se teško odlučiti, je li impresivniji pogled na njega ili s njega - dočarali su nam dio ljepota i dio svoje avanture planinari HPD-a Malačka.

Foto: HPD Kozjak i HPD Malačka