hren

Kada je u listopadu prošle godine službeno pokrenut projekt Aglomeracije Kaštela – Trogir, kojim će stanovnici Kaštela riješiti goruće pitanje nedostatka vodovodne mreže u dijelu grada te kanalizacijske mreže na cijelom području, mnogi su jedva dočekali početak radova. Danas, skoro devet mjeseci nakon toga građani su uglavnom ogorčeni. Ne zbog budućih rezultata radova već zbog načina njihove provedbe, a jedan od zadnjih primjera stigao nam je iz ulice Put Trstenika u Sućurcu.

Ulica Put Trstenika u Sućurcu, mala je ulica koja se nastavlja na Rimski put. Iz te ulice javila nam se Dajana M, koja nam je nastojala u što kraćim crtama „dočarati“ situaciju u kojoj njena obitelj živi mjesecima, no problem je takav da je naš razgovor potrajao.

Kako doći do kuće, gdje parkirati vozilo, kako normalno funkcionirati već mjesecima, problemi su koji muče Dajanu, ali i veliki broj stanovnika Kaštela u čijoj se blizini radovi izvode. No, kako nam je ova čitateljica kazala, svi su bili spremni na žrtvu određeni period, ali ti periodi, iako s utvrđenim rokovima, razdužili su se, često se mjesecima radovi ne mrdaju s mrtve točke, a građanima u mnogo toga mogu pomoći jedino krila, koja, unatoč želji, nikako da narastu.

- Prije nekoliko mjeseci radovi na kanalizacijskoj i vodovodnoj mreži odvijali su se u Rimskom putu. Nije toliko važno što mi nismo automobilima mogli do kuće, ali nije ostavljena nikakva mogućnost za vozila hitnih službi pa sam na vlastitoj koži osjetila kako je kad ti je potrebna pomoć Hitne pomoći, a oni do tebe ne mogu. Da ne kažem da većina puta do moje kuće nije pokrivena javnom rasvjetom pa sa baterijskom svjetiljkom ili svjetlom s mobitela nastojiš osvijetliti malo ispred sebe da ne završiš u jarku ili nekoj rupi dok se navečer vraćaš s posla. A enigma kako riješiti odvoz smeća, jer ga, prema uputama iz komunalne tvrtke, kako oni ne mogu do tebe, trebaš odložiti na mjesto dokle dolaziš preko susjedovog zemljišta, koji ti to ne dozvoljava, i dalje ostaje enigma – tek je mali dio onoga što nam je Dajana ispričala.

Iako su radovi u Rimskom putu gotovi i on je u funkciji, njihovi problemi su se nastavili kada je na red za radove došla njihova ulica, Put Trstenika. I opet sve isto. No, za Dajaninu obitelj nedavno su započeli novi, ponešto drugačiji problemi, a odnose se na vodu koju dobivaju iz vodovodne mreže.

- Vlasnik kuće u siječnju je platio sve radove na iskopu i priključku na vodovodnu mrežu, u dužini nekih 70 metara do postojeće šahte. Cijeli posao obavljen je u dva dana i kad je to odrađeno mi nismo imali problem s vodom. E, u ovim radovima odlučeno je da nam šahtu i vodomjer postave ispred same kuće, a da bi to uradili spojili su nas, pomoću jedne crne cijevi, koja nekoliko desetaka metara ide ulicom, pa toliko susjedovim zemljištem, malo zidom... I od tada u kući ne trebamo bojler. Voda nije za piće, a za bilo kakvo pranje, tuširanje, zalijevanje, ona je prevruća. Toliko prevruća da se jednostavno ne može koristiti. I zamislite sad kako je izgledalo na onim visokim temperaturama, a ti se ne možeš tuširati, umiti, stalno puniš frižider bocama da se voda makar malo ohladi i da je možeš piti. Prije posla odlazim kod prijatelja i rodbine u Kambelovac, Lukšić, kako bi oprala zube, umila se, tuširala se.
Prije desetak dana rečeno nam je da će radovi završiti za sedam dana i da će cijev biti ukopana. Ali, osim što se radilo prvi dan, dalje ništa niti ikog na gradilištu. Kako smo se potužili na temperaturu vode u špinama, oni su samo postavili jedan ventil na cijev i namjestili da voda istječe kako ne bi stala u cijevi i zagrijavala se. Međutim, ljudi koji tuda prođu pomisle da to slučajno teče pa zatvore ventil i nama opet isto – u dahu nam je ispričala Dajana i još jednom naglasila kako su svjesni da se radovi trebaju obaviti, ali da obećaju ukopavanje cijevi u tijeku sedam dana, a sedam dana posao tek započnu, a šest radnih dana nigdje nikoga, ne može se razumjeti. Posebno, ako se prisjetimo da su u siječnju, za slične radove na priključku koji su bili plaćeni privatnim novcem, bila potrebna svega dva dana.

- Suprug i ja smo na ovoj adresi podstanari i zbog svega što se događa najradije bi odselili i tražili novi smještaj. No, trenutno smo zarobljenici jer iz kuće ne možemo iznijeti skoro ništa što ne bi mogli ponijeti u rukama – ogorčeno je zaključila Dajana.

Nismo mogli napisati sve ono što muči ovu mladu ženu zbog odnosa izvođača radova prema građanima i njihovim potrebama, a pitanja o razlozima zašto su se radovi na nekim lokacijama produžili i to mjesecima, zbog čega se ne radi brže i zbog čega danima pa i tjednima na pojedinim gradilištima nema ni ljudi ni strojeva, uputili smo investitoru projekta Vodovodu i kanalizaciji, a kad dobijemo njihov odgovor više o svemu znat ćete i vi, ali i mi.

 

Foto: privatni album


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij