hren

Prije točno 30 godina, dana 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu prvi put je održana službena smotra postrojbe koja je predala prijavak hrvatskom predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku dr. sc. Franji Tuđmanu, te je tim činom i službeno započelo osnivanje Oružanih snaga Republike Hrvatske.

U legendarnom mimohodu sudjelovalo je 800 hrvatskih vojnika i policajaca. Rame uz rame prvim brigadama Zbora narodne garde, među ostalim, bile su i Počasna predsjednička garda, kao i postrojba sinjskih alkara.

Zbor narodne garde, kao preteča Hrvatske vojske, bila je profesionalna, uniformirana, oružana formacija, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj. Ustrojen je kao odgovor nove hrvatske države na odluku jugoslavenskog Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSZNO) o razoružanju Teritorijalne obrane (TO) u Hrvatskoj te premještaj naoružanja Teritorijalne obrane u skladišta Jugoslavenske narodne armije (JNA) na području Hrvatske (svibanj 1990.).

Drugi razlog je bila činjenica da mlada hrvatska država nije bila u mogućnosti u to vrijeme osigurati teritorijalnu cjelovitost u svojim državnim granicama, kao i funkcioniranje pravnog poretka na svome cjelokupnom državnom području, jer su dio teritorija, odnosno prometnica, ali i institucija Republike Hrvatske zaposjeli pobunjeni Srbi u Hrvatskoj.

Na temelju  Zakona o obrani, koji je donesen u rujnu 1991. godine, oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. uspostavlja se Glavni stožer Hrvatske vojske (GSHV), s prvim načelnikom Glavnog stožera generalom Antonom Tusom. U toj prigodi kao poseban, profesionalni, sastav HV-a zadržan je Zbor narodne garde, a pričuvni sastav Zbora narodne garde i Teritorijalne obrane postao je pričuvni sastav Hrvatske vojske.

Dana 3. studenoga 1991. godine postrojbe Zbora narodne garde preimenovane su u Hrvatsku vojsku.

Sve su to bile vojne, policijske, administrativne, pa i političke, pretpostavke da ovako organizacijski, ali i logistički, vojnom i policijskom opremom ojačana i integrirana Hrvatska vojska i Hrvatska policija krenu u brojne ratne operacije oslobađanja okupiranih hrvatskih teritorija u velikosrpskoj agresiji koju je predvodila Jugoslavenska narodna armija (JNA).

Agresoru su pomagali pobunjeni Srbi u Republici Hrvatskoj nadajući se da će okupirana hrvatska područja pripojiti drevnom utopističkom projektu velike Srbije iz sredine 19. stoljeća, a koji se aktualizirao krajem 80-tih godina prošlog stoljeća u režiji akademika Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), a koji je objeručke prihvatio čelnik srpskih (jugoslavenskih) komunista Slobodan Milošević te se stavio na čelo toga projekta i na čelo same JNA – i krenuo u vojnu agresiju na Hrvatsku, ali i Bosnu i Hercegovinu.

Međutim, osnažena Hrvatska vojska i policija, ljudstvom, iskustvom i tehnikom, tijekom obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata (1991. – 1995.) ostvaruje uspjeh za uspjehom na ratom zahvaćenim područjima i polako, ali sigurno, oslobađa zemlju od velikosrpskog agresora i okupatora.

Hrvatski vojnici i policajci veličanstvenim vojno-redarstvenim osloboditeljskim operacijama, od kojih su najpoznatije “Orkan ‘91” (30. listopada 1991. – 3. siječnja 1992.), zatim “Maslenica – Gusar” (siječanj 1993.), “Zima ‘94” (studeni – prosinac 1994.), “Bljesak” (početak svibnja 1995.), “Ljeto ‘95” (srpanj 1995.), i na kraju “Oluja” (od 4. do 7. kolovoza 1995.), te “Maestral” (rujan 1995.), “Južni potez” (listopad 1995.) i “Grom” (studeni 1995.) pobjednički okončavaju rat na hrvatskim prostorima, koji se formalno okončao mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998. godine kada su istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem vraćeni u sastav Republike Hrvatske.


KOMENTARI:

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij