hren

U subotu, 14. studenoga, održan je prosvjed u organizaciji vranjičke Građanske inicijative. Brodice s ljudima iz Vranjica, Solina, Kaštela i Splita blokirale su ulaz u Sjevernu luku protestirajući protiv svakodnevnih incidentnih događanja u toj istoj luci, koja im uvelike smanjuju kvalitet života.

Svakodnevno udišu zrak „obogaćen“ prašinom sa gomila, na otvorenom uskladištenih, ugljena i petrolkoksa, sa brodova koji se pjeskare bez prave zaštite, sa neznanih količina brodograđevnog otpada što se spaljuje noću (?!), s ostataka azbesta iz Salonita. More „male Venecije“, kako su nekada od dragosti nazivali Vranjic, gubi lijepu plavu boju, presijavajući se masnim mrljama duginih boja izlivene nafte i zbog otpada iz Sjeverne luke, koji ubija život na dnu. Još su svježi u memoriji starijih mještana nadrealni prizori pocrvenjelog mora i mrtvih riba na površini.

Dozlogrdilo ljudima zivkati 112, prijavljujući ekološke incidente, a ne dobivati odgovore i pomoć, tim više što su generacijama izloženi teškom industrijskom zagađivanju, što su žrtve sebičnih interesa pojedinaca i loših političkih odluka. Više ne vjeruju institucijama koje su im u najboljem slučaju obećavale i davale deklarativnu podršku ! I Vranjic i Solin i Kaštela (manjim dijelom Split i Trogir) decenijima su u bivšoj državi bili žrtve najveće koncentracije zagađivačke industrije smještene u Kaštelanski zaljev radi čega je isti nazvan Crnom točkom Mediterana.

Stanovnici gradova smještenih i skoro spojenih na obali Kaštelanskog zaljeva, osobito Vranjica, Solina i Kaštela, već godinama traže ono što im prema ustavu pripada: pravo na zdrav život.
Ili nije bilo dovoljno što smo pogledavali u nebo prateći oblake cementne prašine, nadajući se vjetru koji će ih rastjerati? Ili nije bilo dovoljno što masline i druge voćke nisu rađale, vrtovi stenjali pod prašinom različitog  porijekla, što su se ljudi razboljevali (još i toliko godina poslije i danas) od zloćudnih bolesti češće nego drugdje. Ne samo od cementne prašine nego i od azbesta, od VCM-a (vinilklorid monomer) iz ex Jugovinila i ostaloga što je kuljalo iz tvorničkih dimnjaka. A more – koliko puta smo se vratili s plaže doma zgroženi smradom i odvratnom bojom, a da se ne govori o nevidljivim štetnim kemijskim tvarima.

Stjecajem različitih okolnosti, zagađivački industrijski pogoni prestajali su s radom, situacija s kvalitetom okoliša u većem se dijelu zaljeva popravila (Projekt Eko-Kaštelanski zaljev), osim u solinskom i vranjičkom dijelu, gdje se konstantno pogoršava. Mi Kaštelani jako dobro razumijemo te ljude koji pate zbog nečijih sebičnih privatnih interesa i nefunkcioniranja institucija koje moraju rješavati probleme stanovnika toga dijela ovog našeg, bogomdanom, najljepšeg zaljeva našeg Jadrana.

Osim svega što se događa na prostoru Sjeverne luke i ugrožava zdravlje ljudi i prirode, kao i materijalna dobra Vranjičana i Solinjana, a onda i ostalih, najavljena je gradnja naftnog terminala u toj istoj luci, s ogromnim rezervoarima za gorivo, pretovarom i distribucijom benzina, dizelskog goriva kao i goriva za mlazne motore. Uplovljavali bi tu golemi tankeri, megajahte (a s vremenom možda i kruzeri), transport u unutrašnjost bi obavljale vagonske i kamionske cisterne! Krasno, ne mora biti čovjek naročito maštovit da bi zamislio moguće crne scenarije, katastrofu za cijeli zaljev  ili, u boljem slučaju, zagađenje koje bi upropastilo ne samo obale nego i ribarstvo i turizam koji se tako lijepo uputio!

Privatna firma Luka d.d. koja bi izgradila taj terminal ima višegodišnju koncesiju od Lučke splitske uprave na glavninu prostora Sjeverne luke i prema naručenoj Ekološkoj studiji utjecaja na okoliš drži da je opasnost takve djelatnosti minimalna – a ako se nešto i dogodi, to je ionako (devastirano) lučko područje, pa šteta neće biti velika!? E, to je ipak prelilo čašu Vranjičanima, i ne samo njima. Svi bismo postali žrtve prešutne devastacije i taoci nečije ideje o mogućnosti dobre zarade. Čak i ne mora biti incidentnih situacija što se tiče naftnog terminala, ali z cjelokupnu logistiku postoji opravdana bojazan (znatno povećan promet brodova u tom plitkom bazenu, balastne vode, prateći otpad svake vrste, pojačan promet na našim ionako zagušenim cestama i pripadajući rizik, željeznički prijevoz bez intervencije u željezničku infrastrukturu itd.)

Zato budimo svi mi, žitelji „megapolisa“ na obali Kaštelanskog zaljeva, solidarni s onima koji su najviše na udaru nezakonitih zbivanja u Sjevernoj luci. Ujedinimo se u nastojanju da profitiramo svi, a ne samo neki, neka se radi i gradi, ali u skladu sa zakonima RH i Evropske unije čiji je ona član!

Vera Rilov

 

Foto: M.J.


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij