ZNANSTVENICI ZAGREBAČKOG AGRONOMSKOG FAKULTETA IDENTIFICIRALI SU 130 AUTOHTONIH HRVATSKIH SORTI VINOVE LOZE OD KOJIH JE OSAMDESETAK IZ DALMACIJEJeste li znali da je Hrvatska zemlja vrlo bogata autohtonim sortama vinove loze? I da je velika većina tog blaga hrvatskih autohtonih sorti upravo iz Dalmacije. Sačuvane su kao rijetki trsovi izgubljeni po vinogradima obale i otoka i u tijeku je tiha velika akcija kako bi se naše autohtone sorte sačuvale od definitivnog propadanja i zaborava. I ne samo to, nego se i slavodobitno vratile u život, na dalmatinske stolove, kroz butelje sjajnog vina po kojima će turisti i na nepcu nositi sjećanja na izuzetnost Dalmacije.
Po nekom chardonnavu Dalmaciju sigurno neće zapamtiti, ali po okusu nekog plavca malog ili dobričića sigurno bi mogli.
Ekipa znanstvenika sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta već je zapravo šest godina kroz nekoliko projekata angažirana na istraživanju i spašavanju hrvatskih autohtonih sorti. Riječ je o prof. dr. Ediju Maletiću, prof. dr. Ivanu Pejiću i doc. dr. Jasminki Karoglan-Kontie, o istim znanstvenicima koji su se svjetski proslavili prije nekoliko godina, razriješivši najveću tajnu vinarskog svijeta podrijetlo najpopularnije američke sorte zinfandel, utvrdivši da se radi o autohtonoj dalmatinskoj sorti. Koliko Hrvatska, zapravo, ima autohtonih sorti? 
- Do sada smo utvrdili da Hrvatska ima 130 autohtonih sorti i to je zaista puno i u svjetskim okvirima - kaže genetičar prof. dr. Ivan Pejić. - Međutim isto tako moramo konstatirati da je to u odnosu
na ono što smo imali prije samo 150 godina - malo. Naime, na prostoru Hrvatske smo tada, prije stotinjak godina, imali oko 400 sorti vinove loze. Dobar dio njih bio je autohton i činjenica je da smo većinu tih sorti kroz ovo vrijeme izgubili. Nestale su. Mi se trudimo da taj trend gubljenja autohtonih sorti zaustavimo, a ovo što smo uspjeli spasiti od daljnjeg propadanja da na stručni i znanstveni način procijenimo, pogotovo u tom gospodarskom smislu. I ono Što vrijedi, da se ponudi proizvođačima, a ono što, barem za sada, uvjetno rečeno, ne vrijedi i ne daje odgovarajuće karakteristike, da se kolekcionira u našoj banci gena, sačuva i čeka neka bolja vremena.
PRIJE STOTINU GODINA
Tijekom ovih šest godina kroz nekoliko projekata pronalazile su se i DNK metodom provjeravale hrvatske autohtone sorte, proučavale su se njihove karakteristike i na kraju, posljednjih godina, skupljalo grožđe pobrano s rijetkih trsova autohtonih sorti po vinogradima Kaštela i Dubrovnika te slalo na Agronomski fakultet u Zagreb. Tu su, nakon mnogih decenija, znanstvenici od njega dobivali prvo čisto vino kaštelanske autohtone ninčuše ili babice ili dubrovačke malvasije bijele. Za neke sorte rezultati su fascinantni
Priča o sjajnoj malvasiji dubrovačkoj već se pretvara u legendu, a novost je da su znanstvenici iz Zagreba u Kaštela poslali na degustaciju boce odlične ninčuše, babice, glavinuše, dobričića, zaboravljenih sorti Kaštela. Marom ing. Ante Vuletina. direktora kaštelanske poljoprivredne zadruge Kaštelacoop (koji je ovoj ekipi znanstvenika dao ruku i u njihovoj najpoznatijoj priči odvevši ih u kaštelanski vinograd gdje je otkriven stari trs zinfandela), grožđe za to vino jedva je pronađeno i probrano po kaštelanskim vinogradima.
Kroz prethodne projekte znanstvenici su za cilj imali identificirati autohtone sorte, steći osnovna saznanja o njima, od imena i eventualnih sinonima pa nadalje.
TRI GODINE ISTRAŽIVANJA
Ali glavni cilj svega je da se procijene gospodarska svojstva tih naših starih sorti, odnosno da se dobije odgovor na pitanje: koja od tih sorti bi mogla sutra predstavljati značajan gospodarski čimbenik, odnosno koja od njih bi mogla poslužiti svima onima koji se žele baviti vinogradarstvom da na njoj ostvare boljerezultate nego s dosadašnjim sortama, kaže prof. dr. Edi Maletić.
- Mi smo sve više, kao i drugi u svijetu, okupirani svjetskim sortama kao što su cabernet, merlot, chardonay... Vinogradi su nam sve puniji tih sorti.
Radi se o sortama koje nesumnjivo jesu vrhunske, visokokvalitetne, koje daju dobre rezultate, ali to nije razlog da se odreknemo naših sorti. A uvjereni smo da među ovih 130 naših autohtonih sorti, koliko ih danas možemo pronaći u našim vinogradima, ima sigurno desetak sorti s vrhunskim potencijalom koje zaslužuju da se na njima poradi i koje zaslužuju da se vrate u proizvodnju. Uvjereni smo da će one dati svoj pravi potencijal uz modernu tehnologiju i da će to biti vrlo rentabilno za svakog tko bude htio proizvoditi takva vrhunska vina, kaže dr. Maletić.
Znanstvenike su tijekom tri godine istraživanja neke malo poznate sorte ugodno iznenadile. Naime pored poznatih autohtonih sorti kao što su plavac mali, pošip, grk, maraština, za koje se očekivalo i znalo da će dati vrhunske rezultate, otkrili su da vrhunsko vino daju i neke manje poznate sorte kao što su glavinuša, ninčuša, zlatarica blatska bijela, dobričić...
U najnoviji projekt "Model revitalizacije autohtonih sorti vinove loze", čiji je voditelj doc. dr. Jasminka Kontić-Karoglan, a suradnici su dr. Pejić i dr. Maletić, uključeni su i ing. Goran Zdunić i dr. Danijela Hartl-Musinov iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, a nositelj praktičnog dijela projekta je ing. Ante Vuletin i Kaštelacoop. Oni su posebno angažirani uz dio vezan uz cijepijenje loze, stvaranje matičnih nasada dalmatinskih autohtonih sorti, što je izuzetno važno. Matični nasadi će biti baza za uzimanje pupova za proizvodnju kvalitetnih sadnica pa će oni koji to žele moći posaditi vinograd dobričića ili babice ili ninčuše...
- Ideja je bila da autohtone sorte koje smo pronašli na terenu pokušamo vratiti u proizvodnju. Svrha svega, svih naših projekata je da se počne proizvoditi vino od tih sorti. Projektom su obuhvaćene sorte koje su se do sada pokazale kao najkvalitetnije. Nastojimo podići čiste nasade tih sorti koji će služiti kao matičnjaci iz kojih će se moći uzimati genetički sigurne i zdravstveno ispravne reznice za proizvodnju pojedine autohtone sorte. Jer najveći problem kod revitalizacije autohtonih sorti je nedostatak sadnog materijala.
Bilo bi ljudi koji bi rado sadili te sorte, ali nema njihovih sadnica - veli dr. Jasminka Kontić-Karoglan.
VINO NAS VEŽE I SPAJA
"Naš moto je: čuvene europske sorte vinove loze ima tko saditi i braniti, a ove naše nema nitko osim nas ovdašnjih. Zato smo se fokusirali na taj autohtoni sortiment koji će bez angažmana svih nas definitivno propasti. Smatramo daje najbolji način zaštite autohtonih sorti njihovo vraćanje u proizvodnju, to više što neke od njih mogu dati vrhunske rezultate. Želja nam je da se podignu mali čisti vinogradi hrvatskih autohtonih sorti, a zahvaljujući Anti Vuletinu, takvi čisti vinogradi se već polako podipžu po Kaštelima", reče nam na kraju prof. dr. Ivan Pejić.
Projekt financijski potpomažu i grad Kaštela i Županija splitsko-dalmatinska. San o starim dobrim hrvatskim, osobito dalmatinskim vinima koja bi mogla zablistati ponovno vrhunskom odnjegovanom kvalitetom, povezao je znanost, praksu, politiku, lokalnu zajednicu. Već je napravio čudo neviđeno.
A kad ga tek jednom budemo mogli kušati...
Izvor: Slobodna Dalmacija
