hren

DAN OTVORENIH KAŠTELANSKIH KONOBA
Živo je bilo u rano nedjeljno jutro ispred konobe Ivana Kovača – Matele u Kaštel Sućurcu, gdje je degustacijom crljenka iz ovogodišnje berbe, ali i tripica s krumpirima i slanutkom, jer ništa ne ide na gladno, započela manifestacija „Dan otvorenih kaštelanskih konoba", koju je u suradnji s kaštelanskim vinarima organizirala Udruga Kaštelanski crljenak.

Brojni vinari i ljubitelji dobre kapljice okupili su se tako u Matelinom podrumu, koji ih je u svom stilu svih dočekao zdravicom  „Bog nan svima da zdravlja, nama, vama i konjima!“. A upravo konji s kočijama, u kojima su vinari krenuli u obilazak konoba, plijenili su pažnju duž kaštelanske rive i ceste preko Sućurca, Kambelovca sve do Lukšića.

-Morate kušat, pit i konzumirat naša vina zato što je u njih unesena velika doza ljubavi i pozitive, i ko pije naše vino liči stresove i odma ima volju za životom i za radom, a  ova vina koja su napravljena tehnički i brzo, to je je ono - koliko si unija i njih toliko ćeš i dobit! A ja i moji prijatelji koje ćemo danas obać, mi uglavnom pijemo ova vina, tako da mi nikad ne možemo napraviti vina koliko ga mi sami ne možemo popit - objasnio je Matela tajni sastojak zaslužan za uspjeh kaštelanskih vina.


Ivan Kovač - Matela

Na radost vinara, ova godina je bila dobra, iako na kraju umalo nije baš dobro završila, jer su se pojavile velike kiše iza Vele Gospe i to je, naročito plavce, malo degradiralo, skinulo im slador i razvonilo ih, pojasnio je Matela, koji je ove godine napravio oko pet vagona vina, odnosno 50 tisuća litara, kao i da je crljenak kaštelanski alfa i omega grožđa od kojeg su nastali i plavci.

To je u kaštelanskoj tradiciji, nažalost zbog  nekakvih svojih specifičnosti i sklonosti prema bolesti u jednom je momentu crljenak  bio dosta zanemaren, te se išlo na sorte grožđa koje su manje zahtjevne, pa se njegovo vrijeme tek vraća, na čemu će i dalje vrijedno raditi, poručuju naši  vinari.

Upravo  s ciljem i željom skretanja  pažnje javnosti na bogatu tradiciju kaštelanskih vinara i podruma, nakon druženja ispred Mateline konobe,  svi sudionici su u povorci kočija krenuli kroz Kaštela, do podruma Vlade Perišina u Kambelovcu, gdje ih je odmah pored mora dočekao ništa manje bogat stol, kako vinima iz njegove proizvodnje, tako i slanim i slatkim delicijama, među kojima  isto tako pomalo zaboravljen Kaštelanski kolač.


Vlado Perišin

 -Sam dragi Bog nam je podarija ovakvu godinu, da možemo proizvest najprije dobro grožđe, a onda  i dobro vino, to ja ne pantin i ne virujen da će se više ponovit ovakva godina – nije krio zadovoljstvo ni  Perišin, koji svoj crljenak kaštelanski uzgaja visoko na padinama Kozjaka. „ Znači da bi doša do toga vinograda triba izletit motor iz auta, ali to daje posebnu draž, jer to grožđe daje po 22 do 23 grada šećera, i od takvoga grožđa ne možete bit nesposobni za napraviti dobro vino“, našalio se Perišin, koji je svojim prijateljima na degustaciju ponudio Crljenak, Pošip, Maraškinu i Kaštelanski opol.

Upravo crljenak je postao jako tražen na tržištu, jer ga nema puno i svatko ga želi kušati, a ta stara kaštelanska sorta je otišla u svijet i pola Amerike pije zinfandel, odnosno crljenak kaštelanski, otkrili su nam kaštelanski vinari kao i da ga je jako teško „dovesti do kraja“ jer ima tanku opnu, što mu i daje dodatnu draž.

Baš kao i kaštelanskom kolaču, za kojeg Perišin kaže kako „kad se opiješ, pospuga ti svo ludilo, jer kad se dobro opijete i kad bi vas od pripitosti već trebala malo bolit glava, onda izidete komadić ovoga kolača, koji pospuga svo ludilo iz glave i ostavi samo ono dobro, vino“, no recept za ovaj spasonosni lijek protiv mamurluka nismo uspjeli otkriti.

Da je upravo smještaj vinograda, odnosno mikrolokacija uvelike zaslužna, pa čak i presudna, što je kaštelansko vino vrhunske kvalitete, jer se u podrumu  ne može baš puno, slaže se i još jedan poznati kambelovski vinar Jakov Bedalov, koji pojašnjava kako je cilj  donijeti ono iz vinograda u podrum,  i uz što manje intervencija staviti u bocu.


Jakov Bedalov

Njegova proizvodnja je tradicijska i ekološka, a vinogradi na 400 metara nadmorske visine i u njima se nalaze samo domaće sorte, maraština, bijelo, crljenak, plavac, dobričić, a od vina ista ta sortna vina, maraština i crljenak. Upravo Bedalov, doznajemo, prvi je u Dalmaciji  koji je uspio u svojim vinogradima imati sve tri sorte i staviti ih u bocu, jer od dobričića, plavca i crljenka radi cuvee tribus, jer je poznato da su dobričić i crljenak roditelji plavca malog, a kako je odmah prvo vino bilo vrhunsko, bio je to dokaz da su sorte kvalitetne i da samo treba ići dalje.

-Već treću godinu se ovako družimo i ja se nadam da će ovo postati  tradicija, kako bi našim potrošačima i našim kupcima pokazali da jačamo svake godine i da nas je sve više, a vina sve kvalitetnija, te da imamo čak i prostore u kojima ih možemo ugostiti, što gosti upravo i traže, da im se ispriča priča, i mislim da smo na pravom putu - zaključio je Bedalov.

Kaštelanski crljenak je postao naš brend jer je to sorta koja je potekla iz Kaštela i koja će u Kaštelima osvojit svit,  slažu se vinari, svakoga dana ga je sve više jer je već od prvih boca bio vrhunski, a ovim vinskim putima se pokušava još više potencirati tu domaću, autohtonu spizu i kapljicu i plasirati je na jedan tradicionalan način.


Emil Novak

Spiza spremljena na način kao što su to radile naše babe i matere, uz poneku novitadu, našla se tako i na (pre)bogatoj trpezi u konobi Bedalovovih, od domaćih sarmi, suhog bunceka spravljenog kao finger foood, sušenog jezika koji je svih oduševio...što i jeste cilj cijele ove priče.

A nakon Kambelovca, priča od spize i dobre kapljice nastavljena je u  Kaštel Lukšiću gdje je  vesela družina nastavila degustacije u nekoliko tamošnjih konoba, počevši od Svetina Biliškova, preko Emila Novaka do Antona Kovačeva...

Foto: Ante Majić


KOMENTARI: