hren

Sigurno ste barem jednom u životu u nekom kontekstu čuli rečenicu „Budućnost se događa sada“.

Ovisno kojoj generaciji pripadate, vaše bi se asocijacije na navedenu izreku mogle razlikovati. Tako će je neki pripisati kakvom SF blockbusteru u kojem nam redatelj, ovisno o kreativnoj ideji, nastoji prikazati futurističke tehnopolise, ulice kojima divljaju „bezglavi“ automobili, odnosno vozila kojima ne upravljaju ljudi te domaćinstva u kojima je sve funkcionira klikovima na daljinskom upravljaču.

Starije bi generacije mogle pamtiti dokumentarac nastao još pedesetih godina prošlog stoljeća, naslovljen „The Future is Now“, u kojem se prikazuju tehnološka dostignuća u razvoju, koja će ubrzo postati dio svakodnevne upotrebe.

Oni mlađi bi, pak, prvo mogli pomisliti na poznatu humorističnu seriju „Malcom u sredini“, odnosno na scenu u kojoj braća, nepoštenim potezom, napokon pobjeđuju oca u košarci nakon što im je obećao da se to nikada neće dogoditi. 

Budućnost se događa sada i krije se u obnovljivim izvorima energije

No, nevezano što će vam zbog te rečenice prvo pasti na pamet, u svim se slučajevima provlači isti obrazac: promjena se događa sada i formirat će način na koji ćemo živjeti. Pojmovi poput obnovljivih izvora energije (OIE) te čiste i zelene energije promjene su o kojima se tijekom proteklog desetljeća neprestano govori kao jedinom putu ka održivoj budućnosti zbog posljedica klimatskih promjena koje su ostavile traga na planeti Zemlji.

Naša svakodnevica ovisi o korištenju energije, ona nam je potrebna da bi naše funkcioniranje u suvremenim okvirima bilo moguće. Koristimo ju za život u našim kućanstvima što obuhvaća sve, od rasvjete, pripreme hrane, hlađenja i grijanja prostora do mogućnosti korištenja brojnim, više ili manje složenim uređajima, poput perilice ili računala.

Nadalje, energija nam je potrebna za putovanja, gradnju infrastrukture i ukratko rečeno, naš je život bez opskrbe energijom teško moguće zamisliti.

No, što kada nam dosadašnji modeli kao što su korištenje fosilnih goriva za dobivanje energije potvrđeno predstavljaju štetu i pokazuju se dugoročno neodrživim, kako za zdravlje nas samih tako i za zdravlje našeg jedinog doma, Zemlje?

Tako se vraćamo na famoznu rečenicu s početka, no uz malo nadopunu: Budućnost se događa sada i krije se u obnovljivim izvorima energije.


FNE Sveta Klara

Klimatske promjene su stvarnost, a ne špekulacija „tamo nekih znanstvenika“

„Ljudska je civilizacija nastala na obnovljivim izvorima energije i to za nas ne bi trebalo biti ništa novo. Iako smo mislili da imamo i drugih puteva, izgleda da smo bili u krivu. Ne treba, pritom, nikoga kriviti. Dugo se smatralo da „čovjekov utjecaj“ ne može značajnije utjecati na tako veliku Zemlju i na njezinu (našu) klimu. 

No, ipak spoznalo se da je to put u budućnost te da, ako želimo ostaviti Planet našim nasljednicima koliko toliko očuvan, to jednostavno moramo. Prije tridesetak se godina (Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime, 1992. godine) javno pokazalo da su klimatske promjene stvarnost, a ne špekulacija „tamo nekih znanstvenika.“ 

I danas takvih špekulacija ima, ali broj znanstvenika koji u to ne sumnja je danas preko 95%. Iako ne tako brzo, klimatske su promjene postale razumljiv pojam, ali nažalost sve više i sami postajemo svjedoci njihovog postojanja. Valja dodati, radi boljeg razumijevanja, još jednom definiciju koja se danas rabi, a ta je: „Klimatske su promjene svaka promjena u klimi tijekom vremena, bilo zbog prirodnih promjena ili promjena koje su rezultat ljudskih aktivnosti.“ 

U Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime se posebno oslanja na ljudsko djelovanje kao: „promjena klime koja se pripisuje izravno ili neizravno ljudskim aktivnostima koje mijenjaju sastav globalne atmosfere i koja je, pored prirodnih klimatskih varijabilnosti, promatrana tijekom usporedivih razdoblja.“ Dakle, na promjene klime ne utječe samo čovjek, ali na one koje utječe, čovjek može djelovati“, rekao nam je uvodno prof. dr. sc. Slavko Krajcar, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva pri Zavodu za visoki napon i energetiku i stručnjak za energetiku s kojim smo razgovarali o našoj „obnovljivoj budućnosti“. 

Utjecaj klimatskih promjena na zdravlje već je vidljiv. Možemo li to bar umanjiti? Moramo!

Ako bismo ignorirali sva upozorenja znanstvenika raznih struka po pitanju klimatskih promjena i nastavili koračati istim putem, profesor Krajcar nije optimističan.

„Odgovor je pomalo katastrofičan. Klimatske promjene nastavit će se ubrzano. Posljedice klimatskih promjena osjećaju se u svim dijelovima svijeta. Hrvatska se nalazi u skupini s velikim mogućim utjecajem. Polarne ledene ploče se već tope, a razina mora raste. 

U nekim regijama sve češće već dolazi do ekstremnih vremenskih uvjeta i kiša, dok se u drugima javljaju sve intenzivniji toplinski valovi i suše. Očekuje se da će u narednim desetljećima ti učinci biti još značajniji i intenzivniji. Obilne kiše i drugi ekstremni vremenski uvjeti postat će sve češći. To može rezultirati poplavama i smanjenjem kvalitete vode, ali i smanjenom dostupnošću vodnih resursa u nekim regijama. 

Utjecaj klimatskih promjena na zdravlje već je vidljiv. U nekim je regijama, primijećeno je, povećan broj smrti povezanih s vrućinom, dok je u drugima smanjen broj smrti povezanih s hladnoćom. Već su vidljive promjene rasprostranjenosti nekih bolesti koje se prenose vodom i prijenosnicima bolesti. Nije da sam po prirodi katastrofičar, samo nabrajam. Želimo li si sve to dozvoliti, poglavito jer znamo što nas nedjelovanjem očekuje? Ako baš sve ne možemo spriječiti, možemo li bar umanjiti? Odgovor je, moramo!“.


HE Gojak

Prihvatimo stvarnost, prilagodimo se i ne očekujemo da će se priroda prilagoditi nama

Dodaje, prilagodba klimatskim promjenama podrazumijeva činjenje određenih aktivnosti s ciljem smanjenja ranjivosti prirodnih i društvenih sustava na klimatske promjene, povećanja njihove sposobnosti oporavka nakon učinaka, ali i iskorištavanja potencijalnih pozitivnih učinaka koji također mogu biti posljedica klimatskih promjena.

„Treba naglasiti da mi danas razgovaramo samo o korištenju energije za život na kakav smo navikli (civilizacija), a to je samo jedan od utjecaja na klimatske promjene. 

Za taj utjecaj odgovor bi bio: Prihvatimo stvarnost i prilagodimo se i ne očekujmo da će se priroda prilagoditi nama“, rekao je Krajcar te dodao da nam, u tom kontekstu, obnovljivi izvori energije daju odgovor na taj izazov uz najmanji mogući otisak (engl. footprint) na prirodu. 

„Svi oblici energije na određen način utječu na okoliš i ostavljaju posljedice, a to posebno vrijedi za samu proizvodnju. Obnovljivi izvori energije (OIE) su tu u prednosti, jer takva proizvodnja energije, osim u slučaju velikih hidroelektrana, značajno manje utječe na okoliš. Dakle, nema nultog otiska. Niti je to moguće. 

No, u ovom trenutku on je prihvatljiv i ako nastavimo tim putem, porast temperature na zemlji možemo usporiti. Možda valja naglasiti da je to i ekonomski isplativ put. Trošak rješavanja posljedica, ne nastavimo li tim putem, znatno će biti viši nego ulaganje u mjere za smanjenje utjecaja na klimatske promjene, a to su, ponovimo, uporaba obnovljivih izvora energije ako govorimo o energetskim pretvorbama.

Da se klimatske promjene ne događaju samo drugima podsjetimo da, prema Izvješću Europske agencije za okoliš, Republika Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod“, napominje profesor Krajcar.

Obnovljivi izvori energije se stalno ili određenim postupcima obnavljaju pa se tako mogu iskorištavati bez iscrpljivanja

No, koji su nam obnovljivi izvori energije na raspolaganju i što sve pod njih ubrajam? Naš nam sugovornik kaže, odgovor na to pitanje nije jednoznačan. 

„Prvi bi odgovor mogao biti onaj koji daje podjelu sa stanovišta iscrpivosti, pa bi mogli kazati: „…Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji se stalno ili određenim postupcima obnavljaju pa se tako mogu iskorištavati bez iscrpljivanja. To su biomasa, posebno drvo, te biljne kulture, preradom kojih se dobivaju prehrambene ili energetske sirovine. Obnovljivi su (neiscrpiviizvori energije i Sunce, vjetar, morske mijene, hidroenergija i hidrotermalna voda …“ (Hrvatska enciklopedija, LZMK, 2019.). 

Nabrajamo li ih, pak, prema tehnološkim nazivima, a s mislima na proizvodnju električne energije, tada su to elektrane na energiju položaja vode, energiju Sunca (fotonaponski ili termički princip), vjetar, biomasu (biogoriva ili bioplin), geotermalnu energiju, morske valove, vodik i tako dalje.

Druga, pak, podjela je nastala kada smo kao društvo prepoznali naš utjecaj na okoliš korištenjem „neobnovljivih“ izvora energije, prije svega utjecaj emisija CO2 koje nastaju izgaranjem. Budući da u tom trenutku nismo imali cjenovno konkurentne tehnologije iz obnovljivih izvora, odlučili smo njihov udio povećati tako što smo te tehnologije ekonomski poticali.

U tom trenutku se pojam „obnovljivi izvori energije“ nešto izmijenio i kazalo se da to vrijedi za sve gore navedene tehnologije osim za velike hidroelektrane (u RH instalirane snage veće od 10 MW). No, kako su napretkom tehnologije te elektrane postale cjenovno konkurentne, i naša cjenovna potpora nije više potrebna, opća definicija je jedina koju valja naučiti. 

Možda valja dodati još jednu definiciju, koja nije možda potpuna, ali obuhvaća većinu tehnologija koje danas koristimo, a to je: „Obnovljivi izvori energije su svi oni izvori energije koji koriste izravno sunčevo zračenje ili njegove sekundarne izvore (transformirane oblike sunčevog zračenja)“, objašnjava profesor Krajcar.


SE Vis

Zemlja s blagodatima u obnovljivim izvorima energije zove se Hrvatska

A s obzirom na to da su obnovljivi izvori energije zapravo naša održiva budućnost, mogli bismo reći da je Hrvatska pravi zgoditak. Naš sugovornik ističe, obilujemo gotovo svim OIE.

„Zemlja s blagodatima u obnovljivim izvorima energije zove se Hrvatska. Za početak, navedimo nekoliko brojki. Tehnički imamo mogućnost za oko 4.000 MW vodnih potencijala, oko 9.000 MW vjetrenog potencijala, oko 8.000 MW (5.000 na zemlji i 3.000 na krovovima) potencijala sunca, biomase za oko 20 do 40 TWh električne i toplinske energije, a ako uključimo i uzgoj, onda se taj potencijal poveća dvostruko, 60 do 160 MW geotermalne. Valja reći da je to procjena za sadašnje tehničko korištenje. To se s vremenom mijenja, jer tehnologije napreduju.

Kažimo da nije točno da to nismo prepoznali i prije, a ne samo sada kada su klimatske promjene postale stvarnost. Činili su to i naši očevi i djedovi. Sagradili smo preko 2.000 MW vodnog potencijala i proizvodimo, ovisno od godine do godine, od trećine do polovine svojih potreba u potrošnji električne energije. U mnogome smo bili i prvi u svijetu, primjerice, HE Jaruga, prvi elektroenergetski sustav, pa Peruća, prva akumulacija na kraškom terenu“, ističe nam profesor Krajcar.

I doista, prva hidroelektrana u Hrvatskoj izgrađena je na rijeci Mrežnici još 1884. godine. Proizvodila je istosmjernu struju za tekstilnu tvornicu u Dugoj Resi i javnu rasvjetu za okolicu, a važno je spomenuti da je 28. kolovoza 1895., datum na koji Hrvatska elektroprivreda obilježava svoj dan, u pogon puštena Hidroelektrana Krka te je proradio prvi cjeloviti elektroprivredni sustav na tlu Hrvatske.

Tako je, zahvaljujući HE Krka, Šibenik u 19. stoljeću koristio izmjeničnu struju za električnu rasvjetu.

Stavimo li to u svjetske okvire, samo dva dana ranije s radom je započela jedna od povijesno najpoznatijih hidroelektrana u svijetu, ona na Nijagarinim slapovima u SAD-u, a elektroenergetski sustav HE Krka - Šibenik, utemeljen na izmjeničnoj električnoj energiji i primijenjenim izumima Nikole Tesle, bio je jedan od prvih takvih u svijetu.

Obnovljivi su izvori energije bili i ostali jedan od bitnih strateških ciljeva razvoja HEP grupe te čine većinu svih proizvodnih kapaciteta. HEP-ov obnovljivi scenarij temelji se na četiri glavna segmenta od kojih prvi čini nastavak ciklusa revitalizacije hidroelektrana, koji i nadalje ostaju najvažniji obnovljivi izvori u sustavu HEP-a. 

U revitalizaciju hidroelektrana do 2030. godine uložit će se ukupno oko 3,6 milijardi kuna, od čega je do danas uloženo nešto više od jedne trećine sredstava. Rezultat tog investicijskog ciklusa bit će dodatnih 160 megavata nove snage. 

Drugi segment je izgradnja novih hidroelektrana, među kojima se ističe projekt HES Kosinj / HE Senj2 s povećanjem snage za 412 MW. S ukupnom vrijednošću od 3,4 milijarde, to je najveći je projekt HEP-a od osamostaljenja Hrvatske.

„Imamo li u vodi još potencijala? Da, brojke sam naveo. Ipak, preostalo nam je više ekonomskog (izgradnja elektrana za dobar tržišni ekonomski položaj snagom) nego energijskog (proizvodnja energije per se) potencijala. Kod vode imamo jedan problem da, prema današnjim standardima utjecaja na okoliš, nije jednostavno dobiti odobrenja za gradnju“, dodaje profesor Krajcar.

Treći segment predstavlja izgradnja i preuzimanje projekata vjetroelektrana, sunčanih elektrana i drugih elektrana koje koriste obnovljive izvore energije. HEP do 2030. godine odlučio izgraditi čak 700 MW sunčanih elektrana i vjetroelektrana. Nakon Sunčane elektrane Kaštelir, HEP je ove godine u rad pustio SE Vis kao prvu prva od ukupno sedam sunčanih elektrana koje bi se u rad trebale pustiti do proljeća 2021., dok u suradnji s gradovima i općinama razvija i novih 11 sunčanih elektrana. Trenutno je u probnom radu prva HEP-ova vjetroelektrana Korlat, snage 58 MW, koja će ujedno biti i prva nova vjetroelektrana u Hrvatskoj koja će proizvoditi bez poticaja. Uz nju, na istoj lokaciji HEP razvija projekt sunčane elektrane snage 75 MW.

Stručnjak napominje, što se tiče sunce i vjetra, po brojkama vidimo da gotovo nema ograničenja.

„Prepoznato je to i u Strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske iz 2020. godine. U okviru energetske tranzicije očekuje se porast korištenja energije iz OIE i diversifikacija korištenih izvora energije. U „umjerenijem“ scenariju do 2030. korištenje OIE se povećava za 49%, a do 2050. godine za 81%, dok se u „ubrzanom“ scenariju do 2030. povećava za 42%, a do 2050. godine za 93%. Misli se na finalnu potrošnju općenito, a ne samo na električnu energiju. Brojke koje su u Strategiji navedene za proizvodnju električne energije iz OIE vrlo su izazovne, poglavito za sunce i vjetar“.


VE Korlat

Hrvatska je visoko obnovljiva u proizvodnji električne energije

Hrvatski se potrošači električne energije njome opskrbljuju putem opskrbljivača. U Hrvatskoj ih ima nekoliko. Profesor Krajcar pojašnjava:

„Velikom djelom (oko 90%) to čini HEP putem svojih poduzeća HEP Opskrba i HEP Elektra. Za te opskrbljivače HEP Proizvodnja i dijelom (obvezni otkup po Zakonu) povlašteni proizvođači (proizvode iz OIE i visokoučinkovite kogeneracije) proizvode energiju u postrojenjima na tlu Hrvatske. Preostali dio energije, koji je potreban, HEP nabavlja na tržištima. Ostali opskrbljivači energiju nabavljaju na tržištima (burzama električne energije ili bilateralnim ugovorima s proizvođačima van Hrvatske) i dijelom obveznim otkupom od povlaštenih proizvođača u RH. 

U nekoj prosječnoj godini to energijski izgleda ovako: HEP Proizvodnja u svojim postrojenjima proizvodi (uključujući NE Krško (2,7 TWh), isključujući 50% HE Dubrovnik (0,7 TWh)) oko 13 TWh i povlašteni proizvođači nešto više od 2 TWh (OIE i kogeneracija). HEP uvozi preostalu količinu za svoje potrošače. Nešto manje od 2 TWh nabava je ostalih opskrbljivača. 

Ukupno gledajući Hrvatska je visoko obnovljiva u proizvodnji električne energije. Dobar je to smjer i dobra praksa za budućnost“, smatra Krajcar.

„Energetska demokracija“ daje šansu, ali i obvezuje. Građani trebaju sudjelovati u energetskoj tranziciji

Dodaje, primjeri dobre prakse po pitanju korištenja obnovljivih izvora energije za sada se pojavljuju većinom kod poduzetnika, no vjeruje kako će taj trend, kao dugoročan, održiv i isplativ prepoznati i građani.

„Razlog je tome što poduzetnici umiju promišljati srednjoročna ulaganja (rok isplativosti viši je od 5 godina). Nažalost, broj primjera u „građanskom“ svijetu bitno je niži. Vlasnici objekata za stanovanje teže promišljaju srednjoročna ulaganja, ali i teže se nose s rizikom koje svako takvo ulaganje donosi. Općedruštveno podržani „trend“ takvih ulaganja zasigurno bi pomagao. Kao i kod drugih „obnovljivih trendova“ i ovdje sam optimist. Vjerujem u naše građane, samo treba malo vremena da se stvori „efekt grude snijega“.

Građani, smatra, trebaju sudjelovati u energetskoj tranziciji jer, oni su jedan od stupova odnosa u energetskoj sutrašnjici.

„No, taj utjecaj može biti kritičan, ali mora biti i afirmativan. Mora nuditi rješenja. Nema savršenstva, i ponovimo, sve ima utjecaj na okoliš, mi smo se opredijelili za najmanji. Građani se moraju uključiti u stvaranje projekta i njihovu realizaciju, a ne samo onda kada treba nešto „zabraniti“. 

Drugo, građani mogu postati poduzetnici i to, kako se često naziva, „veliki“ (razvoj projekata koji se danas projektno financiraju iz raznih izvora), „mali“ (smanjenjem troška za vlastitu potrebe) ili takozvani „zadrugari“ ulaganjem u projekte koje razvijaju profesionalci, ali za dobrobit pojedinaca i lokalne zajednice.

Energetika nije više obveza „odabranih“ već šansa za svakoga. Možda da kažemo da ih danas ima preko tisuću i sedamsto u Hrvatskoj. Dodatno na taj optimizam i svojevrsnu „obvezu“ daje i pojam koji se danas koristi, a taj je „energy democracy“ odnosno energetska demokracija. Taj pojam daje šansu, ali i obvezuje. Možda da ipak dodam i još jednu hrvatsku specifičnost, a ta je da moramo u sebi razviti pozitivan stav prema poduzetništvu. Poduzetništvo je šansa, ali i rizik i to moramo ugraditi u sebe i priznati drugima.

Elektrifikacija je širi pojam, ali uvijek se u to ubraja i elektrifikacija prometa. Elektrifikacija prometa predstavlja condicio sine qua non naše energetske tranzicije. To nije bliska budućnost, to treba biti sadašnjost. 

Ne može se reći da ne idemo tim putem. Do danas izgrađene „električne pumpne stanice“ dobar su put, posebice Hrvatske kao turističke destinacije. Infrastruktura treba prednjačiti potrošnji (električnim automobilima), a ne obrnuto“, kaže nam profesor Krajcar.

HEP grupa u razvojnom projektu eMobilnosti, pri čemu želi biti u korak s energetskom strategijom EU, još je 2015. godine započela izgradnju ELEN punionica u hrvatskim gradovima. HEP-ova mreža punionica, postavljena pod brendom ELEN, obuhvaća više od 200 punionica (javnih i internih), koja se prostire na području Grada Zagreba i 20 županija te pokriva sve autoceste i druge važne cestovne pravce u Hrvatskoj, gradska središta i turistička odredišta, uključujući i više otoka.

Koristeći sufinanciranje EU fondova, HEP je u rad pustio prve brze punionice na hrvatskim autocestama, snage 50 kW te prve ultra brze punionice na hrvatskim prometnicama, snage od čak 175 kW, a važno je spomenuti da njihove punionice trenutno omogućuju istovremeno punjenje više od 400 električnih automobila.

Kao veliki plus valja istaknuti da je korištenje HEP-ovih ELEN punionica još uvijek besplatno, a do kraja godine ELEN mreža imat će ukupno 250 punionica s mogućnošću istovremenog punjenja 500 automobila.


HE Kraljevac

Stanovanje kao najteži izazov

Kao jedan od posebnih izazova, profesor Krajcar spominje pitanje stanovanja. 

„Niskoenergetske kuće ili kuće nulte energije? Poseban je to izazov i možda jedan od najtežih za rješavanje. Što je kod stanovanja glavni problem? Odgovor je, toplinski komfor, odnosno kako kuće zimi učiniti toplima, a ljeti hladnima. Ovaj problem prvi je proučavao i zabilježio Sokrat, grčki klasični filozof, prije gotovo 2.500 godina. U ranoj literaturi rješenje ovog problema je poznato pod pojmom „Sokratova kuća“. Sokratova kuća je zapravo hipotetski opis energetski učinkovite kuća. Dakle, opet ništa novoga, poznato je iz prošlosti. Imamo čak i neka povijesna rješenja, ali teško primjenjiva u modernoj tehnologiji gradnje. Nekad je to bio izazov za pojedinca (najčešće vrlo bogatog), a nama sada treba da to činimo svi.

Gledano energijski, 40% je to ukupne potrošne energije u razvijenom svijetu. Vjerojatno će ova tranzicija najdulje trajati. Zašto? Prije svega, razlog je tome postojeći stambeni fond koji je građen u doba kada se energija nije promišljala na današnji način. Danas nije problem sagraditi energetski učinkovitu kuću (može se u tome pronaći čak i financijski probitak), ali jest problem rekonstruirati postojeće. Iako postoji svijest o tome, bez poticaja teško ćemo ostvariti značajnije rezultate. No, Europsko opredjeljenje i obveza da za početak to činimo sa zgradama u državnom vlasništvu može pomoći. Osim interesa, mora tu postojati i društvena odgovornost.

Nadolazeće tehnologije u mnogome će nam u tome pomoći. Pojmovi poput izolacije ovojnice, toplinske crpke, obnovljivi energent, fotonaponski paneli, napredan dom (engl. Smart home) i drugi, sastavni su dijelovi tog rješenja. Ti pojmovi ukazuju da smo na dobrom putu. Kada će se pojaviti cjelovita rješenja dostupna po prihvatljivoj cijeni interes će za njima strmoglavo rasti. Ja ne sumnjam da će to biti ubrzo“ procjenjuje naš sugovornik.

Može li Hrvatska u idućih 30 godina potpuno prijeći na obnovljive izvore energije?

Za kraj nas je zanimalo što bi Hrvatska trebala učiniti da kroz idućih 30 godina u potpunosti pređe na obnovljive izvore energije. Jer, malo je poznati da se nalazimo u top 10 EU zemalja koje prednjače u području zelene energije, kao i golemi napori i značajne investicije koje se u tu svrhu poduzimaju. 

Profesor Krajcar kaže, danas se nalazimo društvu „odgovornih“ prema okolišu, no možemo i bolje.

„Možemo opet biti frontiers (predvodnici), kao što smo u energetici bili i u prošlosti. Mala smo zemlja, ali tehnološki smo u povijesti u pravilu donosili dobre odluke. Ipak, nabrajajmo što bi još trebalo i što ne smijemo zanemariti. Nastavimo put kojim smo krenuli pred desetak godina. Donesimo akcijske planove temeljene na prihvaćenoj Strategiji energetskog razvitka. 

Odustanimo od razmišljanja da postoji neki „ne-zeleni put“. Ozbiljno prihvatimo i provodimo „novu“ elektrifikaciju, jer to znači zamjena neobnovljivih izvora energije električnom energijom iz obnovljivih izvora. Problemi koji se ponekad u javnosti spominju, samo su inženjerski i bit će riješeni kada to bude trebalo. Intenzivno treba promišljati i vodikove tehnologije. Iako ta tehnologija, na Hype krivulji, još nije u području koje nazivamo „zrelost“, daju se naslutiti da s njom možemo premostiti nedostatke (visoka varijabilnost) koje ima dio obnovljivih izvora (sunce i vjetar). 

Politike koje opisuje EU Zeleni plan, izvori sredstava iz fonda Nove generacije, nova EU Omotnica, „nova“ bankarska pravila za ulaganje u energetske projekte („mora biti zeleno“), ali i ostalo nespomenuto, „vjetar je u leđa“ za naš optimizam u budućnosti.

Hoćemo li 2050. godine biti „potpuno obnovljivi“ ne ovisi o tome možemo li, već želimo li. 

Završit ću ovaj razgovor s dvije izreke koje dobro opisuju moje promišljanje ove problematike.

“When the winds of change blow, some people build walls while others build windmills“, kineska je poslovica koja u prijevodu znači „Kada pušu vjetrovi promjene, neki ljudi grade zidove, a neki vjetrenjače“ te „The nation that leads in renewable energy will be the nation that leads the world“ kanadskog redatelja Jamesa Camerona, što bi u prijevodu glasilo „Narod koji predvodi u obnovljivoj energiji biti će narod koji će voditi svijet“.

Izvor : Tportal.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij