hren

AKO na naš Sunčev sustav gledamo kao na neku svemirsku obitelj gdje je Sunce roditelj, a planeti djeca različita stasa, onda možemo reći da neki od tih planeta ranije nego drugi napuštaju svoj dom - htjeli to ili ne.

Jednom kad napuste gravitacijski zagrljaj svoje obitelji, takva odbjegla svemirska tijela cijeli svoj život provedu jureći tamnim međuzvjezdanim prostorom. Astronomi za njih kažu da su odbjegli, odnosno nazivaju ih planetima lutalicama (engl. rogue planet).

Odbačeni planet

Znanstvenici smatraju kako u ranim danima formiranja zvjezdanog sustava neki planeti mogu biti izbačeni iz gravitacijskog zagrljaja svoje zvijezde, piše Universe Today.

Naime, u početnom razdoblju formiranja sustava poput Sunčevog stvari još uvijek nisu posložene, već je sve kaotično. Dolazi do sudara planeta, promjena orbite, a gravitacijske interakcije između zvijezde i okolnih svemirskih tijela mogu lansirati manje planete u daleki svemir, da se, kako se kaže, brinu sami o sebi.

Takve odbjegle planete je jako teško uočiti jer niti emitiraju vlastito svjetlo niti odražavaju ili smanjuju sjaj svoje matične zvijezde. Potpuno su tamni i teško ih je razlučiti od okolnog mračnog svemira. No, kako napreduje razvoj znanosti i tehnologije tako i astronomi sve uspješnije smišljaju nove, domišljate načine kojima hvataju ove nevidljive lutalice.

Nedavno je skupina znanstvenika otkrila baš jedan takav odbjegli planet koji je, što je zanimljivo, iste mase kao Zemlja ili Mars. Svoje spoznaje su objavili u radu A terrestrial-mass rogue planet candidate detected in the shortest-timescale microlensing event.

Kako su uočili "nevidljivi" planet?

Skupina znanstvenika iz projekata OGLE (Optical Gravitational Lensing Experiment) i KMTN (Korean Microlensing Telescope Network) uspjela je pronaći planet lutalicu male mase. Mada nisu mogli procijeniti njegovu točnu udaljenost od Zemlje, uočili su kako u njegovoj blizini nema zvijezda.

No, kako su uspjeli vidjeti nešto što je praktički nevidljivo? Koristili su se efektom gravitacijske leće. Naime, masivna svemirska tijela svojim gravitacijskim poljem iskrivljuju vremensko-prostorni kontinuum i tako savijaju putanje svjetlosti slično kao što to čine klasične leće. 

Da bi ovaj efekt funkcionirao, potrebne su dvije stvari: udaljeni izvor svjetlosti, obično se radi o zvijezdi, i bliži objek koji je dovoljno masivan da djeluje kao leća.

U slučaju odbjeglog planeta nazvanog OGLE-2016-BLG-1928, funkciju leće je imao on sam. Relativno malen objekt poput planeta manje mase ne savija puno svjetlosti i taj efekt traje relativno kratko. Stoga je ovaj planet lutalica djelovao kao mikroleća samo 41,5 minuta, zbog čega znanstvenici nisu uspjeli sakupiti previše podataka. No otkrili su ono najvažnije – da je slične veličine kao Zemlja i da našom galaksijom juri posve sam.

Izvor: Index.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij