hren
 

Znameniti Woodstock festival, glazbeni i javni događaj kojem je prisustvovao iznimno velik broj hipija, započeo je 15. kolovoza 1969. godine i ove godine slavi punih pola stoljeća.

Woodstock nije bio puki rock festival kakvih je tog ljeta bilo diljem Amerike: tamo se odlazilo iz uvjerenja i iz protesta. I to u velikom broju. Morala je reagirati i vojska osiguravajući prolaz znatiželjnima, ali i prijevoz sudionika helikopterima do pozornice, nužnu medicinsku pomoć te hranu i vodu.

No, ukupno gledajući, strahu nije bilo mjesta, Woodstock-naciji jedino je »prijetio« oblak dima marihuane brojnih sudionika te kiša. U tolikoj gomili bilo je sasvim jasno kako je sigurnost ugrožena: ondje je bilo nekoliko stotina tisuća ljudi, vjerojatno i cijeli milijun, tri dana glazbe, ljubavi, mira, a sve bez ijednog ozbiljnijeg incidenta. Nikad se ništa slično nije bilo dogodilo u povijesti čovječanstva.

Zanimljivost je da Woodstock Festival zapravo nije održan u mjestu Woodstocku po kojem je dobio ime. Naime, gradić Woodstock u američkoj saveznoj državi New York nije imao adekvatne kapacitete za tako velik broj ljudi pa je odabrana lokacija na farmi udaljenoj čak oko 70 kilometara jugozapadno. Farma na kojoj je na kraju održan koncert bila je u vlasništvu Maxa Yasgura, lokalnog proizvođača mlijeka. Ta se farma nalazila u američkoj saveznoj državi New York, samo desetak kilometara od granice s Pennsylvanijom.

500.000 posjetitelja

Na farmi Maxa Yasgura skupilo se daleko više od očekivanog broja ljudi, a među izvođačima bili su Janis Joplin, Jimi Hendrix, Grateful Dead, Joan Baez, The Who, Jefferson Airplane, Joe Cocker i mnogi drugi. Festival je trajao gotovo četiri dana, a posljednji je nastupio Jimi Hendrix. Od očekivanih dvjestotinjak tisuća posjetitelja, brojka je na koncu narasla na sigurnih 500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima (50 kilometara u krugu promet je bio paraliziran unatoč i vojnoj intervenciji). Troškovi najma posjeda iznosili su 75 tisuća dolara i dodatnih 25 tisuća dolara za stanovnike u blizini. Cijena ulaznice je bila 7 dolara za jedan dan, 13 za dva i 18 za tri dana, a na ulazu je bila predviđena ulaznica od 24 dolara po danu, no zbog masovnosti, jedan od organizatora, 25-godišnji Michael Lang, odlučio je da je s početkom festivala neće naplaćivati. Tko je kupio – kupio je, a ostali su samo trebali doći i ušetati u masu šireći ljubav, mir i opojne supstance. Pet osoba je umrlo, troje od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva, a jednog usnulog mladića je pregazio traktor. Uz crnokronične momente, na festivalu su rođena tri djeteta.

Organizaciju su držala četvorica mladića (u prosjeku 25 godina): John Roberts, Joel Rosenman, Artie Kornfeld i Mike Lang koji u početku nisu niti slutili koliko će ih problema stići, počevši od manjka hrane, vode, wc-a, neiskusnih i nekompetentnih radnika koji su otkazivali u zadnjim momentima pred početak festivala. Roberts i Rosenman financirali su projekt. Lang je imao određeno iskustvo kao promotor, suorganizirajući Miami Pop Festival na istočnoj obali prethodne godine na kojem je, prema procjenama, 25.000 ljudi prisustvovalo dvodnevnom događaju.

Nastup Richieja Havensa

Woodstock je zamišljen kao profitni pothvat. Poznato je da je postao »besplatan koncert« tek nakon što je događaj privukao stotine tisuća ljudi više nego li su to organizatori očekivali. Prodaja karata bila je ograničena na prodavaonice ploča u većem području grada New Yorka, ili poštom putem poštanskog pretinca u poštanskom uredu Radio City Stationa na Manhattanu. Prodano je oko 186.000 ulaznica unaprijed, a organizatori su predvidjeli da će se pojaviti oko 200.000 posjetitelja festivala.

Ton majstor bio je Bill Hanely, otac festivalskog zvuka, nagrađen nagradom Parnelli za svoje inovacije. Problemi su bili očiti: proširiti spektar pokrivanja zvuka s 200 na 500 tisuća ljudi, a 2000 ampera napajanja rezultiralo je brendiranjem etikete The Woodstock Bins kao uzorom budućim festivalima.

Festival je neplanirano otvorio Richie Havens već oko 17 sati i 15 minuta jer organizatori zbog gužve nisu znali hoće li glazbenici doći na vrijeme. Havens je odradio nekoliko biseva i kad više nije znao što bi, počeo je tražiti akorde i jednostavno je zapjevao slobodi, improvizirajući i osmišljavajući tekst na licu mjesta, što je rezultiralo pjesmom »Freedom«, a zbog snimljene izvedbe u dokumentarcu »Woodstock« mogao je pjesmu ponovno poslušati i uvrstiti u svoj budući repertoar.

Dokumentarac Michaela Wadleigha

Cijeli festival je bio filmski dokumentiran pod redateljskom palicom Michaela Wadleigha, dok su u montaži radili Martin Scorsese i Thelma Schoonmaker. Warner Brothers je uložio 100 tisuća dolara, a na setu je radilo stotinjak filmskih radnika. Film je premijerno emitiran 26. ožujka 1970. godine, a osvojio je Oscar za najbolji dokumentarni film. Wadleigh je 1994. godine, povodom 25. obljetnice koncerta, distribuirao i vlastitu redateljsku verziju koja traje nepuna četiri sata. Godinu dana kasnije, film je dobio hommage u SF-postapokaliptičnom filmu »Omega Man« gdje je protagonist (Charlton Heston) posljednji čovjek na svijetu te dosadu krati odlascima u kino gdje gleda upravo Woodstock.

Himna festivala postala je pjesma »Woodstock« jedne od najpoznatijih kantautorica Joni Mitchell, koju su kasnije obradili Crosby, Stills & Nash.

U skladu s idealističkim nadama ’60-ih, Woodstock je zadovoljio većinu sudionika. Postojao je osjećaj društvene harmonije koja je, uz kvalitetu glazbe i ogromnu masu ljudi, različitih ponašanja i stavova, pomogla da ga se učini jednim od trajnih događaja stoljeća. Nakon koncerta, Max Yasgur, vlasnik mjesta održavanja, doživio ga je kao pobjedu mira i ljubavi. Govorio je o tome kako je gotovo pola milijuna ljudi ispunilo potencijal za katastrofu, pobunu, pljačku i nesreću, a umjesto toga su tri dana proveli uz glazbu i mir u svojim mislima. Rekao je: »Ako im se pridružimo, možemo okrenuti sve one nedaće koje su danas problem Amerike, uz nadu za svjetliju i mirniju budućnost«.

»Izvorni sajam glazbe i umjetnosti Woodstock okupio je ljude u vrijeme velikih društvenih previranja. Naše trodnevno slavlje mira, ljubavi i glazbe dokazalo je da je moguće živjeti zajedno u harmoniji i sa suosjećanjem, s najboljom verzijom nas samih. Ljudima širom svijeta dao je nadu. Za Woodstock 50 podržavamo organizacije koje predstavljaju teme našeg vremena… Ali naš poziv na akciju je bezvremenski. Stani uz nas. Napravi razliku. Pomognite izliječiti planet i ljude koji na njemu žive. To je sve o Woodstocku« stoji na web-stranici festivala. Također se navodi kako Woodstock 50 ima nevjerojatan popis umjetnika koja će upravljati ovom novom misijom mira, ljubavi i glazbe, kao i da su svi dobrodošli.

Popis izvođača na ovogodišnjem Woodstocku

Prvi dan: The Killers, Miley Cyrus, Santana, The Lumineers, The Raconteurs, Robert Plant, John Fogerty, Nathaniel Rateliff and the Night Sweats, Run the Jewels, The Head and the Heart, Maggie Rogers, Michael Franti & Spearhead, Bishop Briggs, Anderson East, Princess Nokia, John Sebastian, Akon, Melanie, Grandson, Fever 333, Dorothy, Flora Cash, Larkin Poe, Brian Cadd, Ninet Tayeb. Drugi dan: Dead and Company, Chance the Rapper, Sturgill Simpson, Greta Van Fleet, Portugal. The Man, Leon Bridges, Gary Clark Jr., Edward Sharpe & The Magnetic Zeroes, David Crosby, Dawes, Margo Price, Nahko and Medicine for the people, India.Arie, Jade Bird, Country Joe, Rival Sons, Emily King, Soccer Mommy, Sir, Taylor Bennett, Amy Helm, Courtney Hadwin, Pearl, John-Robert, Iamddb. Treći dan: Jay-Z, Imagine Dragons, Halsey, Cage The Elephant, Brandi Carlile, Janelle Monae, Young The Giant, Courtney Barnett, Common, Vince Staples, Judah and the Lion, Earl Sweatshirt, Boygenius, Reignwolf, The Zombies, Canned Heat, Hot Tuna, Pussy Riot, Cherry Glazerr, Leven Kali, Victory, Hollis Brown, John Craigie, Liz Brasher…

Izvor: rifmagazin.novilist.hr


KOMENTARI: