hren
 

EKOLOŠKA OSVIJEŠTENOST
Koristimo li više papirnatih vrećica, sjeći ćemo više šuma. Njihova proizvodnja guta više energije i pije 15 puta više vode od izrade onih plastičnih. Da bi proizvodnja pamučne torbe imala jednako nizak utjecaj na okoliš kao izrada plastične, trebali biste je koristiti do 7000 puta. Plastika je 'zelenija', tvrde autori nekoliko studija, ali samo ako se ne uzme u obzir vijest o uginulom kitu na filipinskoj obali, u čijoj je utrobi pronađeno rekordnih 40 kilograma plastičnog otpada.

Otočić Zlarin prekoputa Šibenika ovoga ljeta postaje pilot-otok bez plastike za jednokratnu uporabu. Plastične vrećice Zlarinjani će zamijeniti papirnatima i platnenima, izbacit će i plastične slamke, čaše i pribor za jelo. Mjesto s 276 stanovnika, dvije trgovine i tri restorana godišnje troši 73 tisuće plastičnih vrećica. Što je previše, previše je, naročito za dno biserno čistog mora u kojemu završava dio plastičnog otpada.

Naš mali škoj time je preduhitrio guvernera američke savezne države New York, Andrewa Cuoma, koji je prije nekoliko dana najavio zabranu korištenja plastičnih vrećica od ožujka 2020. Plastične vrećice za jednokratnu uporabu zabranjene su u indijskoj državi Karnataka, teritorij australskog glavnog grada uveo je zabranu još 2011., u Čileu je to učinjeno u svim obalnim gradovima… U svijetu je zabranu ili ograničenje plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu donijelo 127 država. Trošite ih manje, poruka je i naših zakonodavaca koji su od prvog siječnja odredili njihovu naplatu u trgovinama.

Plastika ili papir i pamuk – što je bolje rješenje?

Plastika je 'zelenija', tvrde autori nekoliko studija iz Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i Danske, koje mediji citiraju ovih dana, nakon najave zabrane njujorškog guvernera. Kada je riječ o utjecaju na klimatske promjene, onečišćenje zraka i iscrpljivanje voda, plastične vrećice bolje su rješenje jer njihova proizvodnja troši manje resursa i manje zagađuje okoliš od papirnatih i pamučnih, kažu te studije.

Kako to? Računica je jednostavna: koristimo li više papirnatih vrećica, sjeći ćemo više šuma. Kanadskim borealnim šumama, ključnima za upijanje ugljika, ionako već prijeti katastrofa zbog pretjerane sječe za proizvodnju najmekanijeg toaletnog papira (američka četveročlana obitelj godišnje ga troši 45 kilograma). Izrada papirnate vrećice guta više energije i pije 15 puta više vode od izrade plastične, transportni troškovi su daleko veći jer je papir teži, jedna papirnata vrećica proizvodi četiri puta više krutog otpada od tanke plastične, a tijekom njezine proizvodnje emitira se 142 posto više štetnih plinova.

Još prije desetak godina Agencija za zaštitu okoliša Ujedinjenog Kraljevstva (UKEA) objavila je istraživanje o potrošnji resursa za različitu vrstu vrećica i zaključila da one izrađene od polietilena visoke gustoće (HDPE) imaju najmanji utjecaj na okoliš, nasuprot pamučnima koje traže najviše resursa za njihovu proizvodnju i distribuciju. Jedna studija australske vlade kaže da je potencijal pamučnih vrećica za globalno zagrijavanje 10 puta veći od utjecaja bilo koje druge vrste vrećica.

Pamučne torbe su jako žedne

Danska agencija za zaštitu okoliša u studiji iz 2018. procjenjuje prema svojih 14 pokazatelja da se torba izrađena od konvencionalnog pamuka mora opetovano koristiti do 7000 puta kako bi njezina proizvodnja imala jednako nizak utjecaj na okoliš kao izrada jedne plastične. Štoviše, onu od organskog pamuka treba upotrijebiti čak do 20.000 puta jer organski pamuk ima 30 posto nižu stopu prinosa od konvencionalnog, što znači da koristi daleko više resursa od plastike, posebno vodu.

Jer pamučne su torbe jako, jako žedne. Za uzgoj jednog kilograma sirovog 'bijelog zlata' potrebno je u prosjeku 8500 litara vode, negdje čak do 40.000 litara. Ali nije riječ samo o uzgoju pamuka, nego i o golemoj potrošnji vode pri proizvodnji prediva, bijeljenju, bojenju i tiskanju uzoraka na tkanini, što iza sebe ostavlja dodatne količine teško zagađenih i otrovnih otpadnih voda – 600 litara na kilogram tekstila. Tomu još pri uzgoju konvencionalnog pamuka treba dodati pesticide, insekticide i umjetno gnojivo. Plastika se lako reciklira, pamuk mnogo teže, a u svijetu niti ne postoji za to izgrađena infrastruktura.

40 kilograma otpada u želucu jednog kita

Dakako, to je jedna strana medalje. Drugu stranu ova istraživanja nisu uzimala u obzir. A to je najnovija vijest da je na Filipinima pronađen uginuli mladi kit s rekordnih 40 kilograma plastičnog otpada u želucu. Zastrašujuća je vijest da su u Jadranu, dakle ovdje, ne na nekim dalekim Filipinima i Maldivima, nego na našem pragu, u 70 posto ribe pronađeni tragovi mikroplastike. Zvuči apokaliptičnom procjena da će u oceanima - u kojima je već natrpano 150 milijuna tona plastičnog, stotinama godina nerazgradivog otpada - do 2050. biti više plastike nego ribe nastavimo li je koristiti istim tempom kao do sada.

Jest da platnenu torbu morate koristiti do 7000 puta ako želite izravnati učinak na okoliš s proizvodnjom obične tanke plastične vrećice, ali zato se samo u Europi godišnje baca 25 milijuna tona jednokratne plastike, od čega dobar dio završava u moru. Kada se uzme u obzir zagađenje mora, plastika je neusporedivo gori neprijatelj.

Spasonosnog rješenja očito nema

Što je stoga u konačnici gore: uništavanje šumskog blaga i vode, kojoj za dvadesetak godina prijeti brutalna kriza, a stanovništvu žeđ - zbog čega će i na otocima poput Zlarina opet dobro doći gusterne, ako u međuvremenu nisu uništene - ili zagađenje oceana, zbog čega će stradati sve živo u njemu, od srdele do koraljnih grebena? Spasonosnog rješenja očito nema, a spas je u drastičnom smanjenju i racioniranju uporabe svih vrsta vrećica.

A u međuvremenu su pamučne torbe u nekim zemljama poput Amerike preplavile tržište kao masovni, ali formalni dokaz eko osviještenosti. Tamo nema brenda, od modnog do farmaceutskog, koji ih ne nudi kao reklamu svojih proizvoda i usluga, ali su nerijetko loše kvalitete, brzo se raspadaju i toliko ih ima da poput plastičnih masovno završavaju u kontejnerima za smeće. One dizajnerske i razvikanih modnih marki prodaju se i po koju stotinu dolara, dok je u anketi marketinške firme Edelman Berland 80 posto ispitanika izjavilo kako u teoriji preferiraju pamučne torbe, ali više od polovine priznalo ih je da u praksi radije koriste plastične, čak i kada su skuplje.

Kada se sve zbroji, trgovačkom vrećicom nećete spasiti svijet od ekološke katastrofe, kaže ekologinja Zoe Schlanger na američkom portalu Quartz, ističući da je jednako važan način na koji se odnosite prema onome što nosite u njima. Stoga jedite manje mesa jer se masovnim uzgojem stoke masovno uništava okoliš, u trgovinu idite pješice ili biciklom, kupujte robu od lokalnih proizvođača, jer uvoz jagoda iz Španjolske i badema iz Kalifornije guta gorivo za transport, ne robujte krpicama jeftine brze mode, čija industrija guta beskrajne količine pamuka…

Izvor: tportal.hr


KOMENTARI: