“Čašu možemo gledati kao polupunu ili polupraznu, ali očito postoji prostor za napredak. Bilo bi bolje da se vrijednosti vrte oko 70 ili 80”, kaže psihoterapeutkinja Nataša Barolin Belić.

Istrani su najopušteniji stanovnici Hrvatske. Najviše se raduju sitnim životnim zadovoljstvima, pronalaze najviše vremena za sebe i vide smisao i u izazovima i u problemima svakodnevice. Zaključak je to prvog online istraživanja o opuštenosti i stresu Hrvata u pet regija na temelju 5367 provedenih anketa. Svi koji su odgovorili na šest pitanja u svojoj regiji otkrili su i svoj indeks opuštenosti.

Rezultati su pokazali da je prosječan indeks opuštenosti Istrana 55,5 od 100, a slijede ih Primorci s indeksom 54,8, Slavonci sa 54,3 i Dalmatinci, čiji je indeks 54,1. Najmanji indeks opuštenosti - 53,6 - imaju stanovnici središnje Hrvatske, u kojoj je i grad Zagreb. Prosječan indeks opuštenosti za Hrvatsku je 54,5 od 100, što pokazuje da se Hrvati relativno dobro nose sa stresom, ali i da prostora za napredak itekako ima. Očito je da moraju naučiti više se opuštati i pronaći trenutak za sebe u svakom danu. Provedite ga uz omiljenu seriju, križaljku ili s dobrim prijateljima. Naučite konačno kako se opustiti uz genijalno odrađen trening, omiljenog ljubimca ili meditaciju u tramvaju na putu s posla kući. I ovo istraživanje potvrdilo je da nam to svima treba.

“Teško je dati konkretan odgovor na pitanje zašto bi stanovnici Istre ili Primorja bili opušteniji od ostatka zemlje. Možda je do mentaliteta, možda i do mora i kulture življenja koje nosi sa sobom. U Istri i Primorju imamo i snažnija obilježja matrijarhata nego u drugim krajevima, pa bi i to moglo imati utjecaj”, objašnjava psihoterapeutkinja Nataša Barolin Belić.

Istrani su se najviše slagali s pozitivnim tvrdnjama poput “Tijekom dana nalazim dovoljno vremena za sebe”, “Radujem se malim zadovoljstvima svakodnevice” te “Nalazim smisao i u životnim izazovima i problemima”. Iako su Istrani i Primorci bili najpozitivniji, kao najmanje negativni pokazali su se Slavonci.

“Ispitanici iz Slavonije i središnje Hrvatske pokazali su najveće neslaganje s negativnim tvrdnjama, što ukazuje na to da percepcija razine stresa, zadovoljstva i opuštenosti može ovisiti o načinu na koje je pitanje postavljeno”, pojašnjava Barolin Belić.

Vječno pitanje kako pronaći dovoljno vremena za sebe u užurbanom životnom tempu očito je izazov u svim regijama. S tvrdnjom “Nalazim dovoljno vremena za sebe” ispitanici su se poistovjetili polovično - s tom su se konstatacijom najviše slagali Istrani, čija se “kazaljka” na skali vrijednosti od 1 do 100 zaustavila na 54, a najmanje stanovnici središnje Hrvatske, zaustavivši se na toj skali kod prosječnih 42.

“Čašu možemo gledati kao polupunu ili polupraznu, ali očito postoji prostor za napredak. Bilo bi bolje da se vrijednosti vrte oko 70 ili 80”, kaže psihoterapeutkinja Nataša Barolin Belić.

Ispitanici su se, pak, u bitno većoj mjeri slagali s tvrdnjom da se znaju veseliti sitnim životnim zadovoljstvima. Ovdje se razina suglasnosti kreće od 71 od 100 u središnjoj Hrvatskoj, a do 79 u Istri.

S tvrdnjom da se često osjećaju umorno, čak i kada se naspavaju, u najmanjoj se mjeri slažu Slavonci s prosječnom vrijednosti 36 od 100, a najveći stupanj slaganja s time, 46 od 100, zabilježen je u Istri.

Psihoterapeutkinja Barolin Belić pojašnjava da je takva percepcija umora potencirana stresom koji se nakuplja i nagriza naše unutarnje resurse. I to treba osvijestiti i naučiti kako se dobrim životnim navikama boriti sa stresom.

“Krajnja posljedica toga je sindrom izgaranja, napadaji panike, pritisak u prsima. Ako smo konstantno pod stresom, nije neobično da se ljudi osjećaju stalno umorni, čak i kad prespavaju vikend. Sama ideja da ponovno ulazite u istu situaciju, da niste ništa promijenili u količini vremena koje provodite na poslu, a možda i lošim međuljudskim odnosima, čini da se osjećate loše”, kaže.

Tvrdnja “Svakom radnim danom pristupam s mišlju - Ne znam hoću li izdržati” bila je najsnažnije negativno intonirana i, na sreću, ispitanici se s njom uglavnom nisu slagali. To je dobra vijest u kontekstu uvelike prisutnog pesimizma u Hrvatskoj.

“Razina slaganja s tom tvrdnjom u pravilu je nešto veća od 30 na skali do 100, što nam govori da je taj osjećaj prisutan, ali ne toliko”, kaže Barolin Belić.

Slaganje s petom tvrdnjom - “Frustracije s posla prenosim u privatni život” - vrtjelo se oko vrijednosti 50 od 100.

“Kad radim s parovima, mnogi od njih često se referiraju baš na ovaj problem. Rezultati ovog upitnika sugeriraju da je on itekako prisutan, da se frustracije s radnog mjesta relativno često prenose na našu okolinu, na odnose s partnerima i članovima obitelji”, pojašnjava Barolin Belić.

Najviše smisla u životnim problemima i izazovima nalaze, ponovno, Istrani. “Oni su se naviše radovali sitnim životnim zadovoljstvima. Slaganje s ovom tvrdnjom u pravilu je iznad 50 od 100, što znači da ispitanici većinom ipak nalaze smisao. Moglo je biti i gore”, zaključuje Barolin Belić.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI: