Stari dobri Rod Stewart malo se umorio, ali još uvijek i može i zna oduševiti u pjesmama srednje brzog ritma, a takva je većina njih na njegovom tridesetom studijskom albumu, ploči »Blood Red Roses«.

Točnije, svega su dva brža i žešća trenutka i oba su obojena čvrstim blues rock pristupom: »Rollin’ & Thumblin’« klasični je blues rock koji je davno proslavio Muddy Waters, a Stewart ga izveo sasvim uvjerljivo i žestoko, možda i zbog stihova »Da je rijeka puna viskija, skočio bih da se utopim« koji se itekako mogu vezati uz njihovu prošlost, što on i sugerira svojim hedonističkim glasom. Još je brža »Vegas Shuffle«, kotrljajući blues rock sa »a la Rolling Stones« pianom i back vokalima idealnima za pjesmu koja je posveta Stewartu posljednjih godina omiljenom Las Vegasu, kockanju i sličnim užicima i porocima.

Sve ostalo je sporije, ali ne i sporo, pri čemu u nekoliko pjesama Stewart vrlo uspješno koristi postupak da na jaku rock podlogu koju čini »zid« gitara i povremene gitarističke solaže, dodaje sjajne himnične refrene što će biti idealno za koncerte. Takva je pjesma »Honey Gold« obogaćena gudačima i posvećena nekadašnjim groupie djevojkama, »Julia«, odlična soft rock balada sa simpatičnom pričom o zaljubljenosti desetogodišnjeg dječaka u četiri godine stariju djevojčicu, te prekrasna violinama i nasljeđem irske glazbe bogata »Grace«, stara irska rodoljubna balada utemeljena na istinitoj priči o mladiću Josephu Plunkettu koji se dan prije izvršenja smrtne kazne odlučuje oženiti svojom djevojkom Grace Gifford.

Pjesma za Ewana MacColla

Da ovaj umjereniji ritam više odgovara starom rockeru, potvrđuje i niz drugih pjesama od kojih je ponajbolja – ujedno i najvrednija na albumu – sjajna akustična power pop balada »Didn’t I« pisana sa stajališta oca koji je pokušao upozoriti kćer na opasnosti droge, ali nije uspio. Po toj zavidnoj kvaliteti joj je bliska trunčicu nježnija »Farewell«, pjesma zvukom i tekstom posvećena neimenovanom Rodovom prijatelju, odnosno prošlosti, njegovom vremenu i njegovoj generaciji koja je u obilju mladosti uživala šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nostalgiji je Stewart glazbeno još više okrenut u pažnje vrijednoj sretnoj ljubavnoj pjesmi »Rest Of My Life« rađenoj po uzoru na Tamla/Motown soul pop kakav su izvodile djevojačke grupe šezdesetih (Ronnetes, Supremes, The Shirelles…), a soul nasljeđu Stewart je posvećen i u vrlo dobroj ljubavnoj »Hole In My Heart« koja zbog razigranih gudača i dobrih pratećih vokala jako podsjeća na šezdesete, dok »Look In Her Eyes« tom retro štihu dodaje i elemente suvremene elektronike i disco zvuka koji pak gotovo u potpunosti prevladavaju u pjesmi »Give Me Love« koju će voljeti oni koji su uživali u Stewartovim disco godinama i hitovima kao što je »Do Ya Thin I’m Sexy«. Oni kojima je Rod Stewart simbol rock balada i rock žestica, preskakat će ovu za njih dosadnu pjesmu o grešniku koji nakon burnog života utjehu i smisao pokušava naći u vjeri. Ovom nizu svakako valja dodati i zanimljivu, na irskom folku utemeljenu, i Ewanu MacCollu (autor kultne »Dirty Old Town«) posvećenu naslovnu »Blood Red Roses« s pričom o posadi jednog kitlovca.

Ujednačena kvaliteta

Završni trenutak albuma je klasična ljubavna balada »Cold Old London« u kojoj mu u tužaljci zbog davno propuštene prilike kad nije shvatio da je baš ona žena za njega, glasom pomaže Njujorčanka Bridget Cady s kojom surađuje još od sjajnog albuma »Time« iz 2012. godine.

»Blood Red Roses« u osnovi je, zahvaljujući najhrapavijem rock glasu, skladna cjelina koju pomalo narušavaju tri pjesme u deluxe CD verziji: »Who Designed The Snowflake« i »It Was A Very Good Year« prespore su i prekomorne, a »I Don’t Want To Get Married« simpatična je, ali u osnovi za album nepotrebna reggae zezalica. Zato je čak i bolje nabaviti običnu verziju albuma koji drži ujednačenu kvalitetu i koji je svakako bolji od prije tri godine objavljenog materijala »Another Country«, ali ne tako dobar kao »Time« kojim je Stewart 2012. godine nakon četiri desteljeća iznova došao do broja jedan. Iako, i ovog je puta stari dobri Rod u Engleskoj i Škotskoj došao do najviše pozicije na top ljestvicama, u Irskoj je na drugom mjestu… Itekako je to dobro za čovjeka koji je debitantski album objavio prije punih 49 godina, davne 1969. godine, kad je albumom »An Old Raincoat Won’t Ever Let You Down« odlučio prestati biti tek pjevač u grupi Faces.

Snimljen u backstageu i u hotelskim sobama

Najavljen singlom »Didn’t I«, album »Blood Red Roses« snimljen je na doista nekonvencionalan način.

– Veliki dio pjesama snimili smo u hotelskim sobama i backstageu nakon koncerata. To je odličan način stvaranja albuma jer niste mjesecima zatvoreni u istoj prostoriji. Previše sam godina proveo u zamornim studijskim prostorima u kojima nisam želio biti, zato mislim da je odlično da se tijekom snimanja ovog albuma nismo našli u takvoj situaciji, objasnio je glazbenik. U više od pedeset godina glazbene karijere Stewart je snimio trideset studijskih albuma koji su zajedno prodani u više od 200 milijuna primjeraka. Dobitnik je raznih nagrada i priznanja (Grammy, New York Times bestseller), 1994. godine je uvršten u Rock & Roll kuću slavnih, a 2016. godine dodijeljena mu je viteška titula.

Izvor: Rif Magazin


KOMENTARI: