Dani u koje se prisjećamo pokojnika u Meksiku su puni šarenih kostima, cvijeća i šećernih lubanja kojima se odaje počast najmilijima...

Spomen na sve svece počeo se slaviti od 4. stoljeća, a prvi su tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni u Antiohiji. Blagdan Svih svetih, koji također nazivamo i Sisveti ili Sisvete svetkovina je Rimokatoličke crkve, kojom se slave svi sveci bez obzira na to što se njihova imena ne nalaze u kalendaru, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi.

Dok u našim krajevima posjećujemo grobove preminulih članova obitelji i prijatelja na drugom kraju svijeta cvijeće se nosi u kosi, a tišinu zamjenjuje slavlje. Meksiko se cijeli šareni, ali i buči zbog vatrometa i slavlja.

Mali i veliki anđeli

Taj blagdan, koji Meksikanci zovu Dia de los Muertos, obilježavaju dvodnevnim proslavama koji su kombinacija katoličke tradicije i predkolumbovske kulture. Prvi je dan posvećen malim anđelima ('angelitos'), odnosno umrloj djeci. Idućeg dana, koji se kod katolika obilježava kao Dušni dan, Meksikanci odaju počast i prisjećaju se odraslih pokojnika.

Kućni oltari

Obitelji se okupljaju na veselim svečanostima na lokalnim grobljima, ali i kod kuće gdje se izrađuju posebni raskošno uređeni mali oltari s elementima koji simboliziraju zemlju, zrak, vodu i vatru. Voda i hrana se također nude pokojnicima kako bi se duhovi okrijepili nakon dugog putovanja. Razasutim laticama nevena dušama se ukazuje na put prema groblju, a paljenjem smole prati molitvu.

Kruh za pokojnike

Pleše se i veseli paradirajući s vijencima na glavi, cvijećem te jestivim kosturima i ljesovima od šećera do dugo u noć. Hrana nije samo za žive nego i za pokojne kako bi vratili snagu. Stoga Meksikanci na kućnim oltarima ostavljaju slatki kruh (pan de muerto) sa sjemenkama anisa te ukrasima tijesta u obliku lubanja, kosti i suza. Pije se fermentirani sok od agave ili topla čokolada.

Jestive lubanje

Bijele šećerne lubanje sa šarenim detaljima su također nezaobilazan dio običaja. Tradicija šećernih lubanja potječe još iz 17. stoljeća. kad su ih u Meksiko donijeli su ih talijanski misionari.

Indijanska tradicija

Día de los Muertos prepoznao je i UNESCO koji ga je uvrstio na popis kulturalne baštine. Tradicija slavljenja smrti potječe još iz vremena Nahua - plemena američki Indijanaca nastanjenih u krajevima od južnog Meksika. Prema njihovim običajima žalovanje za umrlima je značilo nepoštivanje pokojnika.

Veseli dani

Duhovi pokojnika vraćaju se u život kratki period nakon smrti kako bi još malo vremena proveli s voljenima.Mnogima koji nisu navikli na takve običaje meksičko se slavlje doima morbidnim. Rituali se razlikuju od kraja do kraja, ali veselje je svima zajedničko. Meksikanci smatraju kako nema potrebe žalovati jer zagrobni život smatraju lijepim.

Dama smrti

Kostimiranje u kosture nezaobilazan je dio slavljenja mrtvih. I mali i veliki boje lice u bijelo iscrtavajući konture lubanje. Cvijeće u kosi i na odjeći, šeširi i raznobojne, raskošne haljine također su česti motivi. Žene se odijevaju poput La Calavere Catrine, elegantne dame smrti prepoznatljive po šeširu širokog oboda, ikone Dana mrtvih.

Izvor: Punkufer.hr


KOMENTARI: