NAJEKONOMIČNIJA VOŽNJA
Sezona bicikliranja u punom je jeku - kotači se vrte diljem grada, na termine u specijaliziranim servisima čeka se dulje nego na obavljanje pretraga u hrvatskim bolnicama, ovaj vikend održava se Pedalafest, jedan od većih biciklističkih događaja u Hrvatskoj, a biciklomanijaci ove godine diljem svijeta slave 200. obljetnicu izuma najobožavanijeg prijevoznog sredstva. Bicikliranjem se troši od 400 do 1000 kalorija na sat, značajno se štedi vrijeme, pridonosi se očuvanju okoliša, a neki znanstvenici tvrde čak i da okretanje pedala pridonosi seksualnom životu jer vožnja učvršćuje iste mišiće koji se aktiviraju u izvođenju pothvata koje na prvu ne bismo povezali s aktivnošću na dva kotača. Za vožnju biciklom nisu nužne izražene motoričke sposobnosti, ne treba već biti u kondiciji, a jednom kad se nauči, nemoguće je zaboraviti kako ga voziti. Dakle, izgovora za nebicikliranje nema, pa u temi ovoga broja donosimo savjete stručnjaka o tome kako odabrati pravi bicikl za sebe i kako ga održavati, saznajemo gdje u Zagrebu možete besplatno popraviti svoje vozilo, koji su glavni problemi s kojima se suočavaju hrvatski biciklisti, koji su europski gradovi napravljeni po mjeri svakog vozača i još puno drugih korisnih i zanimljivih informacija.

Koji model bicikla kupiti?

Savjete o tome kako odabrati bicikl koji će odgovarati baš nama i kako ga nakon kupnje održavati potražili smo u bike servisu i trgovini BIM. Njihov stručnjak Ivan Liščević predstavio nam je četiri najpopularnija modela bicikala, čiji odabir ovisi o potrebama i preferencijama kupaca. Naglasio je da je pri kupnji bicikla vrlo važna stavka i veličina samog bicikla, koja treba biti usklađena s visinom osobe koja će ga voziti, ovisno o tome za koji se model odlučite.

Gradski bicikl

Iako, naravno, spol nije određujuća stavka pri odabiru bicikla i svi mogu voziti sve, ovaj model je ono što u žargonu često zovemo "ženskim biciklom". Namijenjen je za svakodnevnu vožnju gradom, do posla i natrag, za kupnju ili laganu vožnju prirodom. Ovakvi bicikli najčešće u trgovinama dolaze s uključenom svom dodatnom opremom, poput svjetala, košara ili drugih nosača tereta, blatobrana i slično. Specifičan je po tome što je vrlo udoban, ima sjedalo s velikom površinom i na njemu se sjedi gotovo uspravno. Ima malo tanji profil gume i veći kotač, što također pridonosi udobnijoj i lakšoj vožnji. Najčešće dolaze s takozvanim nexus mjenjačima, koji su vrlo jednostavni za korištenje, na kojima se brzine mogu mijenjati u mjestu, za razliku od klasičnih mjenjača s kojima je nužno za promjenu brzine biti u pokretu.

Cross-trekking bicikl

Riječ je o hibridu između gradskog bicikla i mountain bikea, s naglaskom na vožnju koja je sportskija od one na, primjerice, gradskom biciklu. Položaj tijela je između gradskog bicikla i mountain bikea - puno je udobniji od striktno sportskih modela, no nije toliko udoban kao klasičan gradski. Zamišljen je da se njime vozi po cesti, ali i po zahtjevnijim terenima. Također ima veće kotače i uže gume, koje imaju male ripne kako se ne bi otežavalo vožnju, a da bicikl bude pogodan za vožnju na različitim terenima. Na njega se može staviti dodatna oprema, ali najčešće dolazi isključivo s opremom koja je potrebna za vožnju. Ovaj je bicikl pogodan i za gradsku vožnju i za prirodu, što ga čini modelom koji zapravo odgovara najvećem broju ljudi.

Mountain bike

Klasični model za vožnju izvan ceste. Ljudi ih najčešće upotrebljavaju i za gradsku vožnju, ali to mu nije primarna namjena. Riječ je o tipu bicikla koji je poprilično trom pa pri vožnjama s posla i na posao i slično može doći do nepotrebno velikog naprezanja. Položaj sjedenja znatno je drugačiji od prva dva modela: tijelo je više nagnuto naprijed, prema volanu, kako bi bilo lakše zadržati kontrolu nad vozilom, što je pri sportskim vožnjama vrlo važna stavka. Nije toliko udoban, što je i logično s obzirom na namjenu. I na njih se može staviti dodatna oprema, ali najčešće se to ne radi, naravno ako ga se koristi za terenske, agresivnije vožnje. Gume su im široke, s velikim ripnama, kako bi ga bilo lakše voziti na zemlji i drugim različitim podlogama.

E-bike

Riječ je o biciklima karakterističnim po takozvanom "pedal-asistu" ili pedala asistentu. On ne ide sam, nema gas, jer bi tada bio moped, ali ima nekoliko modova u kojima električni pomoćni pogon pomaže vozaču pri kretanju. U najmanjem modu dodaje još 50 posto na vašu snagu, u idućem daje 75 posto, u predzadnjem 150, a u posljednjem 200 posto od onoga što vi pedalirate. U prevedenom značenju, da njime idete na Sljeme, uopće se ne morate umoriti. Ima bateriju koja se puni isključivo na struju. Kod ovakvih bicikala postoji više modela, pa tako ima onih koji su više nalik gradskima, ali i onih koji naginju sportskijima. Ovisno o vožnji, terenu, težini vozača i još nekoliko faktora, može ići otprilike od 70 do 170 kilometara na sat. Za naše prilike se još uvijek radi o prilično skupim modelima, ali interesa itekako ima.

Biciklopopravljaona

Dvorište Frankopanske 1 u Zagrebu svaki se četvrtak od 17 do 20 sati pretvara u pravu oazu amaterskih biciklopopravljača. Ideja iza radione komplicirana naziva prilično je jednostavna - riječ je o mjestu na koje može doći bilo tko, naravno u pratnji svojeg ljubimca na dva kotača, uzeti alate i baciti se na šarafljenje, podešavanje, preuređivanje i uglancavanje svojeg prijevoznog sredstva. Misao vodilja iza projekta bila je činjenica da je normalno da svaki vlasnik bicikla neće kupovati sve alate koji su mu nužni za održavanje svojeg ljubimca i vjerovanje da, unatoč tome, postoji puno onih koji bi sami voljeli izvršiti popravke, eventualno naučiti neku novu vještinu i na taj način uštedjeti.

Biciklopopravljaona svima osigurava alate, ali i potrošne materijale poput kemikalija, zakrpa, ljepila, ulja i masti, a većinom se u njihovim prostorima može naći i poneki zamjenski dio, poput sica ili zvona za bicikl. Svi su pozvani da doniraju dijelove svojih bicikala koji im više ne trebaju.

Poanta Biciklopopravljaone je u tome da vlasnici nauče brinuti se o svojem biciklu, no, naravno, nisu svi kvalificirani za takve radove, pa se u blizini uvijek nađe nekolicina volontera ili drugih iskusnih popravljača koji su voljni svaku novu osobu navigirati o tome što činiti ili uskočiti u direktnu pomoć ako je takvo što nužno.

Osim što potiče na druženje i razvijanje "uradi sam" umnog sklopa, Biciklopopravljaona ima i humanitarnu dimenziju. Naime, svi koji imaju želju, mogu donirati svoj stari bicikl i/ili se priključiti popravljanju modela koji više nisu u voznom stanju. Takvi se bicikli, nakon što su sređeni, prosljeđuju ustanovama socijalne skrbi, potrebitim obiteljima, imigrantima koji su smješteni u Hrvatskoj...

Kako održavati bicikl

Ono što svatko od nas mora i može napraviti za održavanje svojeg bicikla jest redovito pranje, podmazivanje i čišćenje lanca jer se time bitno produljuje životni vijek bicikla. Lanac je, ovisno o količini vožnje, poželjno podmazati otprilike jednom tjedno te jednom u dva tjedna očistiti i podmazati. Treba izbjegavati miniwash zbog velikog pritiska, a ako nema drugog načina, treba ga udaljiti barem pola metra od bicikla da se ne ispiru ulje i mast s vitalnih dijelova bicikla. Najbolje je vrtno crijevo. Mogu se koristiti šamponi i drugi preparati napravljeni baš za pranje bicikla ili automobila, ali može i bez toga. Nakon pranja treba sve obrisati suhom krpom. Lanac treba tretirati sredstvima za odmašćivanje lanca, a poslije podmazati uljem. Podmazivati treba s unutarnje strane lanca s koje on dodiruje zupčanike. Treba izbjegavati sprejeve za podmazivanje jer se ne mogu dozirati pa mast ide i po onim dijelovima bicikla po kojima ne bi trebala ići. Kad se čisti i podmazuje, ako je riječ o biciklu koji ima disk, trebalo bi zaštititi taj disk jer do njega ne bi trebali doći nikakvi preparati.

Kultura bicikliranja u Hrvatskoj?

Biciklistički promet je izuzetno popularan u razvijenim zemljama, a u slabije razvijenim zemljama poput Hrvatske to nije slučaj. "Unatoč tome, broj biciklista u Hrvatskoj ipak raste iz godine u godinu. Naime, prema dostupnim podacima, udio biciklističkog prometa u ukupnom prometu se povećava te u Zagrebu sada iznosi oko deset posto građana", kaže nam Tena Šarić iz Sindikata biciklista. Okvirna brojka ipak nije poznata jer se u Zagrebu nalazi samo jedan fiksni mjerač biciklista, onaj u Vukovarskoj kod Gradskog poglavarstva, te dva mobilna na drugim lokacijama u gradu.

Kao što je već godinama slučaj, najveći problem s kojim se susreću biciklisti u Hrvatskoj je nerazvijena biciklistička infrastruktura, koja je ujedno i preduvjet povećanju broja biciklista. "Infrastruktura je nesigurna i nepovezana, biciklistički prijelazi su neoznačeni, a u prometu se često ne daje prednost biciklistima. Osim stvaranja kvalitetne biciklističke infrastrukture, nužno je i da se promoviraju održivi oblici prijevoza poput bicikliranja i pješačenja. Treba poraditi i na svijesti građana o biciklističkom prometu jer mnogima promet i dalje podrazumijeva isključivo automobile i motore, ali ne i bicikliste", objašnjava Šarić te dodaje da je trenutačno najbolja situacija za bicikliste u Koprivnici, Varaždinu, Čakovcu i Osijeku. "Govoreći o Zagrebu, zasad nema novosti o gradnji novih biciklističkih staza ili nekih drugih adaptacija koje bi išle u korist onima koji bicikliraju. Jedna od stvari iz koje kreće većina problema jest činjenica da su u javnim raspravama često izostavljeni upravo biciklisti", naglašava Tena Šarić.


Kako je u drugim europskim gradovima?

Kopenhagen

Iako je Amsterdam vjerojatno najveći europski grad sinonim za bicikliranje, brojke najviše govore u korist Kopenhagena. Naime, 63 posto tamošnjih zastupnika u parlamentu putuje biciklom do posla, a bicikala doslovno ima više nego ljudi - 560 tisuća naspram 520 tisuća. Prosječni stanovnik u godini dana biciklom prijeđe otprilike 1,200.000 kilometara. Riječ je o gradu koji predvodi u bicikliranju i na svjetskoj razini, a u kojem je infrastruktura gotovo u potpunosti prilagođena biciklistima pa tako imaju, među ostalim, posebne semafore koji su prilagođeni brzini biciklista, a biciklirati se može, na primjer, i u botaničkim vrtovima i open-air muzejima.

Amsterdam

Stanovnici toga grada oko 40 posto svih svojih poslova obavljaju biciklom. Na 800 tisuća stanovnika ima oko 880 tisuća bicikala, što je u tom turističkom gradu dovelo čak i do prenapučenosti biciklima i osjetnog nedostatka parkirnih mjesta za bicikle. Možda najpoznatiji promotor urbanog biciklizma u potpunosti je okupiran vozilima na dva kotača pa je riječ o gradu u kojem ćete imati osjećaj da su biciklisti ti koji su glavni u prometu, a ne automobili. Velebne biciklističke staze u Amsterdamu su, kao i u većini drugih nizozemskih gradova, sagrađene 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća kada je i počelo aktivno poticanje građana na bicikliranje.

Ljubljana

Najbliža susjedna metropola ima čak dvjestotinjak kilometara staza koje su napravljene isključivo za bicikle, što je doista prilično puno kad se uzme u obzir ne tako velika površina grada i broj stanovnika koji se kreće tek oko 300 tisuća ljudi. Grad je razvio i zanimljiv i efikasan sustav iznajmljivanja bicikala, nazvan BicikeLJ, u sklopu kojega je u gradu postavljeno 38 postaja s biciklima koje međusobno nisu udaljene više od 500 metara. Pretplate se mogu kupiti na tjednoj ili godišnjoj razini.

Izvor: Jutarnji.hr


KOMENTARI: