MLADI I FINANCIRANJE
Kao i većina mladih u Hrvatskoj, tako se i mladi u Kaštelima susreću s nizom problema, a jedan od njih je financiranje. Tema koje smo se dotakli u jednom od prethodnih članaka je bila i zakašnjelo odrastanje, s obzirom na to da veliki broj mladih do tridesetih dijeli svoj životni prostor s roditeljima. Najveća prepreka samostalnom životu je upravo financijske prirode.

Kažu da novcem ne možeš kupiti sreću i to je istina, ali s druge strane, ne može se živjeti od zraka. Velika većina naše omladine živi iz dana u dan, a oni sretniji iz mjeseca u mjesec.

Školarci dobivaju džeparac koji varira između dvjesto i sedamsto kuna. Neki su svojom marljivošću uspjeli steći i stipendije od grada što im uvelike popravlja mjesečni budžet te uspijevaju čak nešto i uštedjeti. Drugi također shvaćaju da koja kuna više u novčaniku uvijek dobro dođe pa se odlučuju na ljetne poslove. S obzirom da su slobodni skoro tri mjeseca uspiju dobro i zaraditi. Iva je primjerice tijekom većeg dijela školovanja radila na štandu sa sladoledom te kaže da joj je to omogućilo da si priušti neke stvari koje su joj se sviđale, ali s džeparcem od roditelja ih nikad ne bi mogla kupiti. Svjesna je, kako sama kaže „da joj nisu bile potrebne, ali s druge strane, ne treba se baš uvijek trošiti samo na funkcionalne stvari“. Od ostalih poslova mladi navode posao bobija, pranje vjetrobranskog stakla na pumpama i konobarenje.

Studente većinom također financiraju roditelji, ali njihov džeparac je nešto veći i ovisi u kojem gradu studiraju i žive li u studentskom domu ili stanu. Ako studiraju izvan mjesta prebivališta, dobivaju u prosjeku 1000 do 2000 kuna. To im većini s obzirom na sve veće cijene stanarine, režija, hrane i izlazaka jednostavno nije dovoljno. Mnogi se odlučuju raditi povremeno preko student servisa. Mladići biraju pretežno fizičke poslove, a djevojke rad u kafiću, posao hostese, call centar itd. Oni koji studiraju u Splitu, pretežno nastavljaju živjeti s roditeljima te su njihovi džeparci manji.

Devetnaestogodišnji Mario marljivo studira nautiku i bavi se sportom, ali tijekom ljeta uvijek nađe neki sezonski posao. Prošle godine primjerice radio je u Rent a caru. Na taj način si može priuštiti mnoge stvari za koje bi mu kako sam kaže, „bio crnjak tražiti roditelje“.

Neke su pak roditelji odlučili poštedjeti do završetka studija te nemaju samostalna primanja, a odgovor na što troše džeparac je pretežno isti – kava, cigarete i izlasci. Dvadeset dvogodišnjak iz Kaštel Starog, student FESB-a kaže da želi završiti fakultet u roku te da zato ne želi raditi. Financijsku situaciju u obitelji navodi kao prosječnu, ali kaže da ne troši previše. Tu i tamo na izlaske s društvom, skripte, pokaz i sl.

Po završetku studija, većina mladih nada se naći posao, ali situacija je daleko od idealne te unatoč tome što to nisu planirali provedu još nekoliko godina živeći o trošku roditelja. Prelaze u sljedeću kategoriju, više nisu ni školarci, a n studenti, ali svejedno nemaju vlastite financije. Sve je teže naći posao u struci, a ponekad i bilo kakav posao, jer brojni poslodavci za ljetne poslove traže studente koji mogu raditi isključivo na ugovor preko student servisa. Jedna djevojka s fakultetskom diplomom se požalila da je dobila odbijenicu za posao čistačice, jer su rekli da je prekvalificirana.

Zaključak je da naši mladi sve kasnije odrastaju i sve se teže osamostaljuju te da roditelji više ne plaču od tuge, nego od sreće kad njihova ptičica napokon odleti iz gnijezda.


KOMENTARI: