Uoči početka ljetnih priprema za novu sezonu u 1. Županijskoj ligi razgovarali smo s trenerom nogometnog kluba Gošk iz Kaštel Gomilice, Radoslavom Tomasom. Ovaj 41. godišnji trener iza sebe već ima petnaest godina trenerskog iskustva, uglavnom u mlađim kategorijama Vala i Goška u kojima je postigao značajne rezultate prije nego je prošle godine prvi put nastupio na seniorskoj sceni.

Kaštelanski 'balun' igra još od 1999. godine kada je stigao u Val, tamo se u punih dvanaest godina igre promaknuo u kapetana i vodećeg igrača kluba, prije nego je posljednje tri godine karijere 'odradio' u gomiličkom Gošku. Čovjeka koji je stekao status legende malo tko ne zna, a svoje viđenje trenutnog stanja u kaštelanskom nogometu opisuje sljedećim riječima:

„Žao mi je zbog ovakvog stanja u kaštelanskom nogometu. Dok su drugi timski sportovi uglavnom u najvišim ligama; odbojka pa donedavno košarka i rukomet, nogomet zaostaje. Nekad smo imali situaciju da su sva tri kluba igrala u trećoj, pa čak i u drugoj ligi. Istina je da nogometni klubovi dobivaju najviše novaca od grada, ali imaju i najviše djece, najviše troškova za održavanje terena i slično, što sportovi koji se održavaju u dvorani nemaju. Nogomet je uvijek bio broj jedan, pogotovo sada nakon Svjetskog prvenstva.“

Unatoč tome, Tomas zajedno s upravom Goška ne žuri u treću ligu.

„Želimo ulagati u domaće igrače, a to znači ulagati u sve ostalo. Tako smo poboljšanjem infrastrukture, glavnog i pomoćnog terena, postavljanjem reflektora i slično privukli sve više djece. Prošlu sezonu imao sam osam prvotimaca koji su potekli iz Goška, a svi ostali bili su Kaštelani, nitko drugi sa strane!“

Ponudio je i najbolju soluciju.

„Priča oko svega ovoga je jako kompleksna. Ali mislim da bi bilo najbolje kad bi izvukli sve talente i smjestili ih u jedan klub. Kaštela su prepuna talenata, samo iz našeg kluba nedavno su potekli igrači poput Marija Pašalića, Marka Livaje. Njih se ne može zadržati, što nije ni čudno jer se ne mogu razvijati u 1. Županijskoj ligi.“

„Znam da nije to baš lako jer sva tri kluba imaju tradiciju, ali taj jedan klub ne mora čak biti ni Jadran, ni Val ni Gošk! Neka se izgradi jedan pravi gradski stadion kao što ga ima Dugopolje, neka se organizira jedan klub kao nositelj kvalitete jer ovaj grad zaslužuje minimalno jednog drugoligaša“, poručio je Tomas koji je ujedno i pomoćni trener Hrvatske U-19 ženske nogometne reprezentacije.

Na tu poziciju stigao je u siječnju ove godine, a već tri i pol godine radi kao regionalni instruktor HNS-a za ženski nogomet. Zadaća instruktora je da kroz selektivne procese u Dalmaciji pomogne mladim nogometašicama da dođu do reprezentativnog nivoa. Već je prošao jedan razvojni turnir, a uskoro ga čekaju kvalifikacije za Europsko prvenstvo.

„Moram priznat da sam bio među mnogima koji imaju predrasude o ženskom nogometu, ali kad sam ušao u sve ovo mogu reći da sam se oduševio koliko one žive za to. Ima velikog mjesta za napredak i smatram da je ženski nogomet budućnost“, tvrdi Tomas.

I dok je ženski nogomet u zaletu razvoja, kaštelanski nogomet za sada stagnira ili čak za mnoge ide prema dnu. Hoće li se dugogodišnja utopija jednog stabilnog kaštelanskog kluba ikad ostvariti, ili će svaki klub krojiti svoj put pa što bude, preostaje nam vidjeti, a prva sezona već je pred vratima.


KOMENTARI: