SAMO HRABRO!
Konačno! Dočekali smo i taj dan. Večeras s početkom u 21 sat Hrvatska će u Kalinjingradu odigrati svoju prvu utakmicu na Mundijalu u Rusiji.

HRVATSKA - NIGERIJA (21:00)
HRVATSKA:
Subašić - Strinić, Lovren, Vida, Vrsaljko - Modrić, Rakitić - Perišić, Kramarić, Rebić - Mandžukić
NIGERIJA: Uzoho - Idowu, Balogun, Troost-Ekong, Shehu - Obi Mikel, Ndidi - Musa, Iwobi, Moses - Ighalo

Počinje nogomet na Svjetskom prvenstvu i za Hrvatsku! Napokon. Uoči velikog turnira u našoj zemlji uvijek naraste adrenalin, hoće-neće i najveći oponenti se zagriju, jer Hrvatska igra dobar nogomet. Pred naletom globalne euforije oko SP-a teško se suzdržati i ostati hladan i na domaće nade...

Neka igre, dakle, počnu. Kad je u pitanju Hrvatska, onda i dodatak - neka se nastave! Reprezentacija nam je temeljno najbolje funkcionirala kad je igrala sukladno svojoj strukturi, a to je - igranje! Hrvatska nikad neće imati fizičku moćnu momčad (ne govorim o pojedincima) kao Brazil, Njemačka i, ako želite, Nigerija. Zato juriti razine takve moći i motorike, a pri tom zanemariti vlastite vrline, sasvim je siguran recept za neuspjeh. Španjolski je nogomet (za)vladao svijetom iako ima igrače koji su prosječno među najnižima na svijetu, a ne može se kazati ni da su natprosječno robusni. No, Španjolci daju prioritet igri i u ligi, te tako i u reprezentaciji…

Nova postava

Hrvatska je samo jednom ostavila dojam na svijet, a to je bilo 1998. u Francuskoj. Tada smo imali prilično fizički snažnu momčad, ali su do bronce stigli prioritetno igrom. Tako su dobili Rumunje, Nijemce i umalo Francuze, dok su se provukli, uz više borbe nego lucidne igre, protiv Nizozemaca. Kasniji nastupi na SP-u bili su pretežno pokušaji promjene DNK reprezentacije, isticanja fizikalija kao temelju razvoja igre, pa onda razrada igre. Ova Hrvatska može imati dobru fizičku komponentu, koja nije njezin forte, ali dovoljno je da izdrži ključnu odliku, a to je igra i kreativnost.

Dakako, pod uvjetom da je momčad uigrana, kompaktna, kondicijski svježa i puna energije. Je li Dalićeva Hrvatska namirena tim adutima? O tome ćemo znati nešto više nakon Nigerije jer, sudeći po najavama, izbornik je promijenio prvotne ideje i planove. Tako imamo postavu koja je praktično nova.

Nigeriji će se Dalić suprotstaviti s formacijom 4-2-3-1, koja će Modrićevim ili Rakitićevim manjim pomicanjem biti 4-1-4-1. Očito je po tome kako je izbornik procijenio da protiv Nigerije treba više igrati i nešto žrtvovati u fizičkom i taktičkom smislu (defenzivniji vezni). Zato je izostavio jednog između planiranih dva veznjaka (Badelja) na račun Kramarića i povukao Modrića.

Da bi momčad istrpjela određenu taktičku neravnotežu treba pliću formaciju, više postavljanje obrane, a tada je hitriji stoperski par, pokraj motoričnih Vrsaljka i Strinića, nužnost. Vida i Lovren imaju više pokretljivosti od tandema s Ćorlukom, ali će svakako nešto izgubiti na homogenosti i tehničkoj mirnoći koju je on davao. Tako dolazimo do razloga takvih rizika, a to je ofenzivna potreba. Hrvatska daje malo golova, malo je i igrača u završnici, stoga će dva krila (Rebić i Perišić) morati obavljati veliki posao u defenzivi (pomoć bekovima), ali i stići prodirati po boku, da bi širili obranu Nigerije i otvarali više prostora Manždukiću i pogotovo Kramariću.

Nigerija, naime, ima velike probleme u defenzivnom bloku. Kad moraju braniti dijagonale, narušavaju linije obrane. Kada im ulaze igrači između linija, pogotovo po sredini, dva stopera lako ispadaju. Kad im se provuče završni pas kroz sredinu obrane slabo reagiraju. Naposljetku, u prekidima (korner, slobodnjaci) gotovo svaki centaršut im je ‘vatra’. Ubačaji za skok Mandžukića, Kramarićevo ulaženje iz drugog plana između linija, Modrićeve dijagonale i okomice, to su situacije za koje Nigerija teško može odjednom naći lijeka, a nisu mogli protiv Poljske, Engleske, Srbije…

Visoka zona je rizik

Dakako da je Rohrova momčad ofenzivno vrlo opasna. Imaju hitrih i fizički moćnih igrača, ali u nekoliko snimaka spomenutih mečeva, vidljiv je deficit kreativnosti. U odnosu na Senegal pogotovo. No, Moses i društvo traže jednostavne putove do gola, kroz sprint i igru ‘jedan na jedan’ pucaju sa svih razina treće zone. Da bi Hrvatska pobijedila, ona mora bitno konkretnije nego do sada igrati u ofenzivnoj zoni, biti stalno opasna da bi tako snizila opasnost od napada(ča) Nigerije. Visoka zona je rizik, definitivno kad nema čvrstog bloka veznih, sklonijih kreativnosti, ali na turniru bez preuzimanja inicijative i igranja na karte svojih vrlina teško se može očekivati profite.


OBEĆAVAJUĆE U HR-POSTAVI

Ako je najavljena postava točna, onda je jasno da je izbornik dao prednost vrlinama ove reprezentacije, a to je tehnička igra. U obrani je, doduše, prednost dao hitrijem Vidi u odnosu na tehnički jačeg Ćorluku, ali upravo to i pokazuje da želi igrati s višom posljednjom linijom, skratiti teren i omogućiti lakše redateljske uloge Modrića i Rakitića. Oni će, naime, biti zaduženi da kreiraju igru, u kojoj će do izražaja doći kombinatorika s Kramarićem, te usporedo oslobađanje situacija ‘jedan na jedan’ i bjegove krilnih napadače Rebića i Perišića, odnosno više prostora za u kaznenom prostoru za Mandžukića.

DVOJBENO U HR-POSTAVI

Činjenica je da Dalić nije na utakmici provjerio, odnosno uigrao ovakvu postavu. Počevši od posljednje linije, koja se vjerojatno prvi put na ovoj razini ogleda u četiri motoričnija igrača (Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić), ali s određenim tehničkim manjkovima. To bi moglo biti problemom pri početku akcija ako Nigerija visoko napadne. Isto tako, s dva solidno čvrsta, ali ipak bitno više tehnički nastrojena vezna igrača, bez korektora, a s laganijim ofenzivnim veznim, ranjivi postaje defenzivni blok. Poglavito ako se ne nametne brži protok lopte i ograniči napad fizički moćnijeg suparnika.

Izvor : Sportske Novosti


KOMENTARI: