SILAZNA PUTANJA
Prošlo je točno deset godina otkad su se Kaštela posljednji put dičila trojicom trećeligaša. Onda je krenula sezona 2008./2009. u kojem su Gošk i Val započeli egzodus iz kojeg za sada nije bilo zajedničkog povratka.

Val se doduše vratio dvije godine kasnije da bi za još dvije osvojio naslov prvaka. U međuvremenu iz lige je ispao Jadran (KS), a od sljedeće sezone kaštelanski klubovi ponovo će igrati zajedno. Ovoga puta u Županijskoj ligi.

U ovom tekstu pokušat ćemo rezimirati njihovu sezonu s daleko više padova negoli uspona.

Val

Nakon što se prošle sezone na jedvite jade izvukao od ispadanja očekivalo se da će klub iz Kaštel Starog ove sezone izvući pouku i položiti ispit. U pripreme ih je poveo iskusni lisac Davor Čop koji je s tri pobjede i izvukao Val na koncu prošle sezone, a klub je napravio remont igračkog kadra koji je trebao podnijeti teret novih izazova. Međutim, već nakon trećeg poraza u isto toliko utakmica Čop je vidio kud stvari idu pa se nakon 1:6 od Jadrana iz Ploča pozdravio s kormila Vala i napustio klub. Uprava je vidjela spas u Goranu Šušnjari, ali njegove ideje nisu prošle – samo šest bodova u sedam utakmica uz tada ukupnu gol razliku 13:31 bio je i više nego dovoljan za otkaz. Klub je do zimske pauze predvodio kapetan Grubić koji je predvodio Val do 2:2 kod Zadra.

Zima u Kaštel Starome nije bila hladna. Naprotiv, klupa je bila užarena, a klub se suočio s odlaskom čak jedanaestorice igrača. Neki bi rekli – pa i što će im ti igrači kad je s njima Val uvjerljivo zadnji. Neki od njih pronašli su sreću u drugim klubovima, dok je nekolicina „opravdala“ potonju izjavu.

Vjerojatno najtežeg izazova u karijeri prihvatio se trener Ante Terze koji je odlučio Valu pomoći da ostane u ligi. Mnogima je odluka bila čudna jer je Terze došao iz niželigaša Jadrana (KS) s kojim je na kraju jesenskog dijela prvenstva upao u borbu za ostanak. Iako je krenulo s minimalnim porazom od Uranije, nizom od pet utakmica bez poraza uz čak tri pobjede (dvije u gostima!) rodila se neka nova nada. Klub se čak izdigao s dna ljestvice, ali sreća je bila kratkoga vijeka. Četiri poraza u nizu ponovo su gurnula klub na dno. Potom je Val s dvije pobjede u tri utakmice došao pred posljednji vlak za spas. Taj se vlak nalazio u Imotskom, no umjesto pobjede oblio ih je hladan tuš u posljednjoj minuti susreta koji im je zapečatio sudbinu.

Za sad nije poznato hoće li Terze ostati na klupi ni što će biti s igračima. Očekuje se da će mnogi pokušati pronaći aganžman u trećoj ligi, a koliko će ih biti lojalnih tek ćemo vidjeti.

Jadran (KS)

Jadran je u prvenstvo krenuo bez euforije na prijelaznom roku. Okupila se gotovo cijela momčad koja je u prošloj sezoni dobar dio igrala borbu za prvo mjesto, ali na kraju je ipak ubrala respektabilnu poziciju u gornjem dijelu ljestvice. Dobar start s tri pobjede (Mosor i Mladost (P) i Hvar) u četiri utakmice mnogim ljubiteljima sućuračkog kluba raširio je osmijeh nadajući se još jednoj kvalitetnoj sezoni. Međutim, ambicija je brzo splasnula jer u razdoblju od mjesec dana Jadran je izgubio svih šest utakmica gurnuvši klub u nezgodnu situaciju. Srećom po njih da je Hvar bio uvjerljivo posljednji, ali kad je i Hvaranima krenulo u drugom dijelu stvari su se zakomplicirale.

Novi trener starog kôva, dobro poznati Tonći Bilić vratio se u Jadran s ciljem da svojim režimom disciplinira i ustroji momčad za drugi dio prvenstva. Dvije pobjede na početku podigle su samopouzdanje, no onda je krenula nova crna serija od čak sedam utakmica bez pobjede. Jadran se našao u situaciji da se na kraju sezone mora doslovno vaditi iz crvene zone pa je pobjedama protiv Postire i Omiša kupio kartu za ostanak u ligi. Potom je uslijedio derbi s Goškom koji je završio 1:1, da bi u posljednjem kolu porazom od Omladinca najbolje opisao dojam čitave sezone.

GOŠK

Za razliku od svojih gradskih suparnika, Gošk je imao solidnu sezonu s nekoliko uspona i padova. Ni trener Radoslav Tomas nije bio puno aktivan na prijelaznom roku, premda su najveći nedostatak prošlogodišnjoj uspješnoj momčadi bili odlazak Branka Čubrila te ozljeda Vinka Šarića. Sâm Tomas najavio je teški početak prvenstva koje je, objektivno gledajući, po klubovima bilo najjače prvenstvo ikada. Nakon šest kola situacija ipak nije bila tako loša, štoviše, Gošk je brojio samo jedan poraz uz tri pobjede i dva remija. Potom su uslijedila dva visoka poraza (Mosor 4:2, Mladost (P) 3:1), ali se Gošk ubrzo vratio s četiri pobjede u narednih pet utakmica.

Drugi dio prvenstva počeo je mukotrpan, trebalo je čak šest utakmica da osvane prva proljetna pobjeda. Uz nju su išle još dvije pobjede koje su do kraja prvenstva bile posljednje. Uslijedila su četiri poraza te samo jedan remi za konačno osmo mjesto uz prilično solidan omjer: 10 pobjeda, pet remija i jedanaest poraza.

Tako bi se moglo otprilike rezimirati sezona kaštelanskih klubova. Prije deset godina bila je itekako živa ideja o jednom stabilnom kaštelanskom drugoligašu. Sada sva tri kluba čekaju svoju priliku da se izdignu iz 1. Županijske lige iz koje samo jedna momčad može u viši rang. Kažiprst se može usmjeriti u mnogim smjerovima tražeći krivca. Ali pitanje i dalje ostaje: gdje je nestao kaštelanski nogomet?


KOMENTARI: