hren
 
SPLIT - Tisuće žutih konfetića ispratilo je u poljudski tunel hrvatske i brazilske nogometaše nakon devedeset minuta u kojima je Hrvatska bila sasvim solidna, na trenutke i nadmoćna u odnosu na peterostruke svjetske prvake, koji su na kraju ipak ostali dužni u očima gledatelja koji su duboko potegnuli u džep.

Kladioničarski ovisnik te je srijede jurio prema svojim omiljenim dvorima stavljajući svoje kune na Brazil, vjerujući u sigurnu zaradu. I gledatelji koji su se spuštali tamo prema moru, prema Poljudu, malo su strahovali od svjetskih nogometnih vladara, od nogometaša koji u genima ovu igru doživljavaju drukčije, toplije, otmjenije od svih drugih nogometaša na ovom planetu.

S poštovanjem su se ovih dana izgovarala imena Ronalda, Robinha, Adriana, Kake, Emersona i svih kojima se danas ponosi brazilski navijač. Respekt je curio poput kiše ovih splitskih dana, no tamo, u malom hotelu President, izbornik Zlatko Kranjčar uvjerio je svoje kockaste da danas imaju svoje ime i prezime u svjetskom nogometu, da na planetarnoj karti vrijede. I baš tako, hrabro, odlučno i pametno stala je Hrvatska u poljudsku školjku, odigravši devedeset pristojnih minuta, dopuštajući tek poneki brazilski bljesak, ne dopustivši da se pretvori u munju koja bi ih spržila. Brazilci su u svom najmoćnijem segmentu kombinatorici bili dominantni, no bila je to prividna moć koja se u samoj finalizaciji ipak pretvarala u nemoć.

Dvije krasne lopte Ze Roberta, spust Ronalda kojega je Butina majstorski pročitao, i prekrasan suhi list bio je trag koji je u prvom činu splitske predstave ostavio Brazil. Bilo je to dostatno za 1:1, nakon vrhunske Olićeve krađe i mirne Kranjčarove egzekucije. I drugi čin je nudio poneki pravi potez, igra se ponovno gušila i gubila nit izmjenama, zapamtili smo dvije kolosalne prigode Ronalda i Balabana za završnu rezultatsku pomirbu. Carlos Alberto Parreira Split je napustio namršten jer nikada nije zadovoljan kada Brazil ne pobijedi, a mi ćemo zaključiti da Brazil danas nije ista momčad s čarobnjakom Ronaldinhom i bez njega.

Cico Kranjčar može mirno zaspati jer je Hrvatska u srijedu navečer bila ravnopravan partner, nerijetko i dojmljiviji od svjetskog nogometnog mistera, može biti zadovoljan Butinom, liderom obrane Kovačem, sve boljim i moćnijim Tudorom i svojim sinom Nikom, strijelcem koji je ponovno bio i lucidan. Na žalost, ponovno su dužni ostali napadači, bez Dade Prše ipak nismo tako sigurni, nismo dovoljno opasni.

Izvor: Večernji list


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara