hrvatski sport

Donosimo pregled najvažnijih nastupa i najvećih uspjeha hrvatskih sportaša u 2021., godini u kojoj su održane odgođene Olimpijske i Paraolimpijske igre u Tokiju, kao i odgođeno Europsko nogometno prvenstvo. Prema podacima HOO-a hrvatski sportaši su na OI, POI, svjetskim i europskim prvenstvima te natjecanjima Svjetskog kupa u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji osvojili 195 medalja, od čega je 60 zlatnih, 51 srebrna i 84 brončane.

U doba podvlačenja crte pod postignuća u godini na odlasku u hrvatskom sportu malo tko će se moći mjeriti s tenisačima i tenisačicama. Na kraju 2021. Hrvatska ima najbolji muški par na svijetu, najbolju juniorku, olimpijske prvake i doprvake u muškim parovima te osvajače Grand Slam naslova u istoj konkurenciji. Hrvatska reprezentacija je po četvrti put u povijesti došla do finala Davis Cupa, a Petra Marčinko je postala prva tenisačica koja je prestižni Orange Bowl osvojila pojedinačno i u konkurenciji parova. Tome pridodajte još trofeje na ATP i WTA turnirima, kako u parovima, tako i u pojedinačnoj konkurenciji, i dobit ćete jednu od najboljih sezona u povijesti hrvatskog tenisa.

Mate i Nikola - teniski zlatni standard

Za veliku većinu spomenutih postignuća najveće zasluge imaju Nikola Mektić i Mate Pavić koji su na kraju 2020. odlučili udružiti snage. Već na prvom ATP turniru u turskoj Antalyji došli su do naslova, a u finalu svladali Ivana Dodiga i Slovaka Filipa Polašeka. Uslijedio je drugi naslov na pripremnom turniru u Melbourneu, uoči Australian Opena, da bi na prvom Grand Slam turniru u polufinalu doživjeli prvi zajednički poraz, a izgubili su od kasnijih osvajača trofeja - Dodiga i Polašeka. Do kraja ožujka, Pavić i Mektić su još osvojili dvoranski turnir u Rotterdamu i izgubili finale u Dubaiju. Uslijedila je serija nastupa na četiri uzastopna turnira Masters 1000 serije koja je završila osvajanjem naslova u Miamiju, Monte Carlu i Rimu te porazom u finalu Madrida.

Pozitivan test na koronavirus uskratio im je nastup u Roland Garrosu, ali su već na travi Eastbournea došli do novog, sedmog naslova u sezoni. Pobjednički niz su prenijeli u All England Club, gdje su postali prvi Hrvati koji su osvojili pobjednički trofej u konkurenciji muških parova pobijedivši u finalu Španjolca Granollersa i Argentinca Zeballosa. Dva tjedna po završetku Wimbledona, već su bili u novoj misiji ostvarenja svog olimpijskog sna. Na putu do olimpijskog zlata redom su pobjeđivali Brazilce Demolinera i Mela (7-6, 6-4), Talijane Musettija i Sonega (7-6, 6-7, 10-7), Japance McLachlana i Nishikorija (6-3, 6-3), Amerikance Krajiceka i Sandgrena (6-4, 6-4) te u hrvatskom finalu Marina Čilića i Ivana Dodiga (6-4, 3-6, 10-6).

Na valu uspjeha stigli su još do finala kanadskog Mastersa, a onda imali malo uspjeha do završnice sezone. Na ATP Finalu u Torinu došli su do polufinala i "sprijateljili" se s dvoranom Alpitour u kojoj će na završnom turniru Davis Cupa nanizati tri pobjede i preko Australije, Mađarske i Italije odvesti reprezentaciju u Madrid, na polufinalni obračun sa Srbijom.
Naravno, u tome nisu mogli uspjeti sami, a iznenađujuću pomoć su dobili od Splićanina Borne Goje, koji je kao 276. tenisač svijeta prvo pobijedio (7-6, 7-5) Australca Alexeija Popyrina (ATP - 61.), potom preskočio meč s Mađarima u kojem je pobjedu za plasman u četvrtfinale donio Nino Serdarušić, u četvrtfinalu senzacionalno nadigrao (7-6, 2-6, 6-2) Talijana Lorenza Sonega, a u polufinalu je bio bolji (4-6, 6-3, 6-2) od Dušana Lajovića. Plasman u finale ostao je u rukama Mektića i Pavića koji su sa 7-5, 6-1 pobijedili Novaka Đokovića i Filipa Krajinovića te odveli Hrvatsku u finale s Rusijom.

Rusi su bili prejaki. Andrej Rubljov je pobijedio Goju (6-4, 7-6), a Danil Medvjedev Marina Čilića (7-6, 6-2), tako da Mektić i Pavić nisu dobili priliku igrati za trofej. Hrvatska je kao finalist izborila izravan plasman na završni turnir Davis Cupa 2022., kad bi u sastavu trebao biti i oporavljeni Borna Ćorić koji nije igrao od početka ožujka zbog ozljede ramena. 

Nakon što je trijumfom na travi u Stuttgartu prekinuo trogodišnje čekanje na 19. naslov u karijeri pobjedom nad Kanađaninom Felixom Auger-Aliassimeom (7-6, 6-3), Marin Čilić će u 2022. ući osokoljen dobrim završetkom 2021. U Moskvi je došao do finala i izgubio od Rusa Aslana Karaceva (2-6, 4-6), a tjedan dana poslije je u Sankt Peterburgu osvojio svoj 20. naslov u karijeri slavljem protiv Amerikanca Taylora Fritza (7-6, 4-6, 6-4).

Svoj trag su u 2021. ostavile i hrvatske tenisačice. Specijalistica za parove, Zagrepčanka Darija Jurak Schreiber, sa 37 godina je odigrala najbolju sezonu u karijeri. Osvojila je tri naslova - Dubai s Alexom Guarachi, a potom se spojila sa Slovenkom Andrejom Klepač i s još dva naslova (Bad Homburg, San Jose) te još dva finala (Parma, Montreal), izborila mjesto na WTA Finalu, završnom turniru osam najboljih parova. Sezonu je završila na devetom mjestu WTA ljestvice igračica parova.

Ana Konjuh je konačno riješila svoje probleme s laktom, a rezultat je bio skok sa 538. mjesta na kraju 2020. na 66. poziciju na završnoj pojedinačnoj WTA ljestvici za 2021. i nominacija za WTA nagradu u konkurenciji "povratnica godine". Prvi put je pažnju na sebe skrenula u Miamiju, gdje je s pozivnicom stigla do osmine finala. Dva mjeseca poslije je u Beogradu iz kvalifikacija došla do finala koje je morala predati Španjolki Pauli Badosi u drugom setu (2-6, 0-2).

Osječanka Donna Vekić je imala turbulentnu sezonu u kojoj je na tjedan dana ispala iz Top 100, da bi se u zadnjem tjednu u sezoni vratila u krug osvajačica WTA trofeja trijumfom u talijanskom Courmayeru, gdje je u finalu nadigrala Dankinju Claru Tauson (7-6, 6-2). Donna je imala i zapažen nastup na olimpijskom turniru u Tokiju, gdje je u 2. kolu pobijedila tada 3. tenisačicu svijeta, Bjeloruskinju Arinu Sabalenku (6-4, 3-6, 7-6), ali potom izgubila od Kazahstanke Elene Ribakine.

Reprezentacija izborila SP, a Dinamo "europsko proljeće" 

Dok ćemo kao društvo na 2021. gledati kao na još jednu tešku, pandemijsku godinu, hrvatski nogomet je svojim uspjesima bio među svijetlim točkama.

Seniorska reprezentacija je ispunila dva najveća cilja: prolaz u drugi krug prošle godine odgođenog Eura te izravan plasman na Svjetsko prvenstvo 2022. kojem će domaćin biti Katar, gdje će "Vatreni" braniti srebro iz Rusije. Mlada reprezenacija je prvi put u povijesti prošla skupinu na EP-u, dok u kvalifikacijama za EP 2023. gura sjajno. Juniorska reprezentacija se, pak, probila do elitnog kola kvalifikacija za EP iduće godine u Slovačkoj, dok je futsalska reprezentacija na impresivan način izborila EP. Dodajmo i kako je Dinamo osigurao "europsko proljeće" u Europskoj ligi.

Krajem srpnja Hrvatski nogometni savez dobio je novo rukovodstvo - Marijan Kustić postao je novi predsjednik jednoglasnom podrškom na Skupštini i na funkciji prvog čovjeka krovne organizacije hrvatskog nogometa naslijedio Davora Šukera, koji je istu obnašao od 2012.

Hrvatska nogometna reprezentacija je tijekom 2021. odigrala 16 utakmica upisavši osam pobjeda, te po četiri pobjede i remija. Godinu je otvorila porazom u Ljubljani od Slovenije na startu kvalifikacija za SP 2022. (0-1), a zatvorila pobjedom protiv Rusije na ispunjenom Poljudu (1-0) proslavivši put u Katar. Ukupno je u skupini u 10 nastupa upisala sedam pobjeda, dva remija te jedan poraz, onaj uvodni od Slovenije. Dvanaesta je to izborena završnica u 14 kvalifikacijskih ciklusa.

Izborivši plasman na SP, Zlatko Dalić je postao prvi hrvatski izbornik koji je reprezentaciju odveo na tri velika natjecanja. "Vatrene" je vodio u Rusiji do svjetskog srebra, ove godine do osmine finala Eura, a iduće će u Katru braniti svjetsko srebro. Počekom prosinca HNS je objavio da je Dalić produžio ugovor do ljeta 2024.

Sredinom ljeta ove godine održano je i Europsko prvenstvo. Bio je to neobičan turnir koji se igrao diljem "Starog kontinenta", točnije u 12 država i 12 gradova, a sve je organizirano pod strogim protokolima zbog pandemije koronavirusa koja još uvijek traje. Hrvatska je bila u skupini D zajedno s Engleskom, Češkom i Škotskom.

EP smo otvorili porazom na Wembleyju od "Gordog Albiona" (0-1), uslijedio je remi sa Češkom (1-1) te pobjeda protiv Škotske (3-1) za drugo mjesto u skupini i plasman u osminu finala gdje nas je čekala Španjolska. Hrvatska je na koncu ispala izgubivši u produžetku sa 3-5 u jednoj od najluđih utakmica ikad na Euru. U sjajnom dvoboju u kojem je Hrvatska povela, Furija je uzvratila s tri gola u nizu, da bi Hrvatska golovima u 85. i 90+2. minuti uspjela izboriti produžetak. Nažalost, u dodatnih pola sata Španjolska je zabila dva gola za konačnih 5-3.

Od Španjolske je u četvrtfinalu EP-a ispala i U-21 reprezentacija koju vodi Igor Bišćan. Španjolska je u Mariboru slavila sa 2-1 u produžetku. Međutim, može nas utješiti što su "mladi Vatreni" prvi put u povijesti prošli skupinu na nekom europskom prvenstvu. Bišćanova momčad je nastavila s odličnim rezultatima i u kvalifikacijama za EP 2023. Trenutačno vodi u skupini A sa šest pobjeda iz isto toliko susreta.

Dodajmo i kako se hrvatska futsal reprezentacija plasirala na EP 2022. osvajanjem prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini. Hrvatska, koju vodi izbornik Marinko Mavrović, će na Euru igrati u skupini C, a protivnici će joj biti Rusija, Poljska i Slovačka.

Iz klupske perspektive, prvu polovicu godine obilježio je Dinamo osvajanjem dvostruke krune i odličnim nastupom u Europi gdje je nezaboravnom pobjedom protiv Tottenhama izborio plasman u četvrtfinale Europske lige. Spursi su u prvom susretu u Londonu pobijedili sa 2-0, no "Modri" su u uzvratu priredili čudo, te pobjedom 3-0 nadoknadili zaostatak iz prve utakmice. Junak utakmice bio je Mislav Oršić koji je postigao sva tri Dinamova gola. Momčad Damira Krznara u idućoj je rundi ispala od Villarreala koji je na koncu osvojio Europsku ligu porazivši u finalu Manchester United.

Drugi dio godine obilježila je nikad zanimljivija borba za naslov prvaka sa četiri kluba koji imaju realne izglede za naslov. Titulu jesenskog prvaka osvojio je Dinamo sa 40 bodova koliko imaju i Rijeka i Osijek, no uz slabiju razliku pogodaka. Na četvrtom mjestu je Hajduk sa 35 bodova, međutim, zagrebački i splitski sastav imaju i utakmicu manje i to međusobni derbi.

U Kupu se doguralo do polufinala u kojem će snage odmjeriti Hajduk i Gorica, te Rijeka i Osijek. Branitelj naslova Dinamo ispao je u četvrtfinalu od Rijeke izgubivši na stadionu Maksimir sa 1-3. Nekoliko dana nakon ispadanja od Rijeke, "Modri" su upisali i domaći poraz od Hajduka (0-2) nakon čega je Damir Krznar podnio ostavku. Momčad je privremeno preuzeo Željko Kopić, no 22. prosinca je vodstvo kluba donijelo odluku da Kopić ostaje za kormilom maksimirskog kluba. 

Dinamo je svoj europski put ove sezone započeo u kvalifikacijama Lige prvaka, ali je u zadnjem pretkolu ispao od Šerifa preselivši u Europsku ligu. U drugom po snazi europskom kupu je osvojio drugo mjesto u skupini iza West Hama, te osigurao play-off u kojem će igrati protiv Seville. Dinamo je tako treći put u posljednje četiri sezone osigurao "europsko proljeće".

Nakon Dinama u Europi je najdalje dogurala Rijeka koja je ispala na zadnjoj prepreci na putu do Konferencijske ligi od grčkog PAOK-a (1-1, 0-2). Hrvatski doprvak Osijek ispao je u 3. pretkolu Konferencijske lige od sofijskog CSKA (2-4, 1-1), dok je Hajduk posrnuo u 2. pretkolu od kazahstanskog Tobola.

Hajduk je početkom godine vodio Boro Primorac koji je preuzeo momčad nakon što je Hari Vukas dobio otkaz. Primorac je vodio momčad šest utakmica, a naslijedio ga je Talijan Paolo Tramezzani. U listopadu ove godine otkaz je dobio i talijanski stručnjak, a priliku je dobio Šveđanin Jens Gustafsson. Međutim, nakon 17 utakmica i on je postao "bivši", a za novog trenera izabran je Litvanac Valdas Dambrauskas koji je s Goricom napravio čudo.

Sinkovići pokorili svijet i čudesna bronca Damira Martina 

Valent i Martin Sinković pretvorili su još jednu godinu u veslačku fantaziju. Nakon srebra u Londonu 2012. godine u četvercu na pariće, zlata u Rio de Janeiru 2016. godine u dvojcu na pariće, u Tokiju su Sinkovići osvojili zlato u dvojcu bez kormilara i ispisali još jednu veliku stranicu svjetske i hrvatske veslačke povijesti.

Nikad nitko u povijesti nije osvojio zlato u oba dvojca na dva olimpijska natjecanja zaredom. Odnosno, u tri različite discipline, osvojili su tri olimpijske medalje, od ukupno šest veslačkih Hrvatske. U sve tri utrke na Sea Forest Waterway stazi u Tokiju, bili su suvereni pobjednici, a niti jednog trenutka nisu dopustili da ih netko ozbiljnije ugrozi ili učini nervoznima.

Šlag na tortu Sinkovića u 2021. godine bio i naslov europskih prvaka iz talijanskog Varesea.

Uz Sinkoviće, hrvatsko veslanje je imalo još jednu medalju u Tokiju - broncu Damira Martina u samcu. Iako je iza njega bilo jako teško vrijeme, operacija kuka i dug oporavak, Martin je napravio čudesan podvig. Veslač koji je prije pet godina na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru ostao bez zlata za sedam tisućinki sekunde, koji je prije dvije godine operirao kuk, i vodio veliku bitku sam sa sobom i vremenom da bi bio spreman za igre u Tokiju, osvojio je broncu.Način na koji je to učinio ide u legendarne podvige, jer je Martin otprilike 700 metara prije cilja zaostajao više od dvije sekunde za trećeplasiranim. A onda je krenuo u luđački finiš i na kraju za 15 stotinki nadmašio Danca Sverri Nielsena te završio je na trećem mjestu. I njemu je to treća olimpijska medalja, jer je bio član srebrnog četverca na pariće u Londonu 2012. godine, a ima i srebro u skifu iz Rio de Janeira

Tin Srbić ostvario olimpijski san

Svakako najvažniji gimnastičarski trenutak u protekloj godini bilo je srebro Tina Srbića na preči na Olimpijskim igrama u Tokiju. Svjetski prvak iz Montreala (2017.) i srebrni sa SP-a u Stuttgartu dvije godine poslije te dvostruki osvajač srebra na europskim prvenstvima (2019. i 2020.), tako je stigao i do svoje prve olimpijske medalje.

Srbić je u kvalifikacijama sa sjajnom vježbom, sa startom 6,2 i na kraju ocjenom 14,633 u finale ušao kao trećeplasirani. Međutim, za finale je pripremao svoju najjaču vježbu sa startom 6,5  najavivši kako ide na sve ili ništa. Rizik se isplatio i sjajnim nastupom stigao je do srebra. Bolji od njega bio je samo Japanac  Daiki Hashimoto koji je bio najbolji i u kvalifikacijama. U finalu je osvojio zlato s ocjenom 15,066, dok je broncu osvojio Rus Nikita Nagornji sa 14,533.

Na svojim prvim Olimpijskim igrama, Tin je donio hrvatskoj gimnastici drugu olimpijsku medalju nakon srebra Filipa Udea u Pekingu 2008. na konju s hvataljkama. Olimpijsko srebro donijelo mu je i titulu najboljeg sportaš Hrvatske u 2021. godini u izboru Sportskih novosti, a proglašen je i najboljim sportašem Sportskog saveza Grada Zagreba.

Na OI u Tokiju nastupila je i Ana Đerek. Na svojim drugim Igrama u karijeri, splitska olimpijka zauzela je 58. mjesto na parteru te 74. mjesto na gredi.

U protekloj godini održano je i Svjetsko prvenstvo u japanskom gradu Kitakyushu (od 14. do 24. listopada). Na 50. Svjetskom prvenstvu u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici nastupilo je šestero hrvatskih predstavnika. Osvajač olimpijskog srebra je odustao od nastupa jer je između OI i SP-a bilo jako malo vremena.

Najbolji plasman ostvario je Filip Ude koji je bi sedmi na konju s hvataljkama. Bilo je to njegovo 11 svjetsko prvenstvo, a najbolji plasman ostvario je 2014. kada je bio viceprvak svijeta. U kvalifikacijama konja s hvataljkama Mateo Žugec je završio kao 21., a Jakov Vlahek kao 23. Aurel Benović je na parteru zauzeo 81. mjesto, dok je Marko Jovičić bio 99. Jedina ženska predstavnica Christina Zwicker zauzela je 43. mjesto u višeboju.

U travnju je održano i Europsko prvenstvo u Baselu, a hrvatska gimnastika nije imala predstavnika u finalima po spravama. Nitko od naših 10 reprezentativaca nije bio uspješan u kvalifikacijama.

Branitelj dvostrukog uzastopnog srebra na preči Tin Srbić je zbog pogreške pred kraj vježbe zauzeo ukupno 17. mjesto. Aurel Benović je zbog pogreške na posljednjoj dijagonali završio kao 14. na parteru, dok je Filip Ude na konju s hvataljkama zbog pada na saskoku bio 56. Marko Sambolec je bio 67. na konju s hvataljkama, a na istoj spravi Jakov Vlahek je bio 79. Filip Boroša je završio kao 78. na parteru.

U ženskoj konkurenciji najbliže finalu došle su Tijana Korent sa 17. mjestom na preskoku te Ana Đerek koja je bila 21. na parteru. Đerek je nastupila i na gredi te zauzela 57. mjesto. Christina Zwicker zauzela je 62. mjesto na gredi  i 65. na dvovisinskim ručama, dok je juniorska viceprvakinja Europe 15-godišnja Sara Šulekić bila 79. u višeboju, a najbolji pojedinačni plasman imala je 60. mjestom na parteru.

Nažalost, ove godine nas je napustio prvi hrvatski gimnastički olimpijac Aleksej Demjanov koji je preminuo u 48. godini. Ovaj sjajni višebojac, ali prije svega specijalist za karike, ali i preču i ruče, nastupio je na OI u Atlanti, Hrvatskoj je donio prva svjetska i europska finala, bio je pobjednik Univerzijade (1995) i srebrni (1997), ali i osvajač niza medalja na Svjetskim i Europskim kupovima.

Nitko kao Tonči

Tonči Stipanović obilježio je jedriličarsku godinu s olimpijskim srebrom, svjetskom broncom i naslovom najboljeg sportaša Hrvatske, što nikad dosad nije uspjelo nekom iz jedrenja.

Stipanović je na Olimpijskim igrama u Tokiju obranio laseraško srebro iz Rija, gdje mu je zlato izmaklo u zadnjem plovu. Na otočiću Enoshima, 80-tak kilometara južno od Tokija, splitski majstor nije mogao do zlata, jer je Australac Matt Wearn osigurao prvo mjesto dva dana prije kraja.

U prvom plovu Tonči je bio 15., pa onda šesti, treći pa 22. te 13. U drugoj polovici regate, Stipanović je bio puno bolji (četvrti, peti, jedanesti, sedmi i deseti) pa je “medal race” dočekao na trećem mjestu sa zaostatkom od samo tri boda za Norvežaninom Tomasgaardom, ali i sa samo dva boda prednosti ispred Cipranina Kontidesa. Tonči je zadnji plov odradio skoro savršeno, dograbio je srebro i tako mu se vratio dio peha iz Rija i Londona, a ušao je u vrlo uski klub hrvatskih sportaša s dvije olimpijske medalje.

U Tokiju su u plovu za odličja bili Šime i Mihovil Fantela u 49eru s vrlo dobrim osmim mjestom na kraju, dok je Elena Vorobjeva u ženskom laseru bila zapažena s ukupnim 12. mjestom. 

Godinu iz snova Stipanović je okončao broncom sa Svjetskog prvenstva u Barceloni. Regata je bila na rubu neregularnosti, jer se čak tri dana nije jedrilo, a iskusni Tonči se snašao i u takvim uvjetima te uzeo brončano odličje.

Da je Laser postao hrvatska klasa dokazuje i srebro Stipanovićeva klupskog kolege iz splitskog Mornara Filipa Jurišića, koji je došao do drugog mjesta na Europskom prvenstvu u travnju u bugarskoj Varni.

Odličnu godinu zaokružile su Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi osvajanjem srebrnog odličja na Europskom prvenstvu ženskog olimpijskog dvojca 49erFX. Najveći je to uspjeh hrvatskog ženskog jedrenja u dvojcima, prva medalja ikad u konkurenciji dvojaca, te uz odličja Tine Mihelić, jedino žensko seniorsko odličje dosad za hrvatsko jedrenje u olimpijskim disciplinama.

Bez atletske medalje na OI prvi put nakon Atene 2004.

Prvi put nakon Atene 2004. hrvatski atletičari vratili su se s olimpijskih igara bez odličja. Najviše nada polagali smo u dvostruku zlatnu (London 2012. i Rio 2016.) diskašicu Sandru Perković, no naša sportska heroina nije uspjela ostvariti "hat-trick", u Tokiju je zauzela četvrtu poziciju hicem od 65,01 metara. Neuhvatljiva za konkurenciju bila je zlatna Amerikanka Valarie Allman sa 68,98m, dok su srebro i broncu osvojile Njemica Kristin Pudenz (66,86m) i Kubanka Yaime Perez (65,72m). Perković je nastupila i na pet mitinga "Dijamantne lige" svaki put završivši na pobjedničkom postolju, slavila je u Firenci (68,31m) te Parizu (66,08m), bila je treća u Dohi (63,60m) te Bruxellesu (65,14m), dok je na finalu u Zurichu bila druga (67,22m).

Bacač kugle Filip Mihaljević u 2021. je ostvario niz zapaženih rezultata, no u Tokiju nije bio na visini zadatka, u kvalifikacijama je ostvario tek 15. rezultat sa 20,67m te se nije plasirao u finale iako je samo dva mjeseca prije u Karlovcu postavio novi hrvatski rekord sa 21,94m. Mihaljević je početkom godine, u ožujku osvojio broncu na Europskom dvoranskom prvenstvu u Torunu sa 21,31m, a imao je i nekoliko dobrih plasmana na mitinzima "Dijamantne lige". Prije OI je bio drugi u Dohi (21,57m), a u Firenci četvrti (21,39m), dok je nakon Igara u Lauseanni bio treći (21,37m), a na finalu u Zurichu peti (21,59m).

Sara Kolak bila je senzacionalna olimpijska pobjednica u Riju prije pet godina, no u Tokio je stigla potpuno van forme, u kvalifikacijama je izvela tri loša hica te ostala bez rezultata. U Tokiju su od hrvatskih atletičarki nastupile još Ana Šimić, koja je u skoku u vis bila 25. u kvalifikacijama sa 1,86m, mlada diskačica Marija Tolj, koja je imala 13. rezultat u kvalifikacijama (61,48 m) i ostala prva izvan finala, te maratonke Matea Parlov Koštro i Bojana Bjeljac koje su završile na 21., odnosno 53. mjestu.

Ovogodišnje izdanje tradicionalnog međunarodnog mitinga "Boris Hanžeković" bilo je po rezultatima najbolje dosada. Po prvi put su gledatelji na stadionu Mladosti uz Savu mogli uživo prisutstvovati postavljanju svjetskog rekorda zaslugom Burundijke Francine Niyonsabe koja je 2000 metara pretrčala za 5:21.56 minuta, a postavljeno je još pet rekorda mitinga od kojih se najviše ističe 22,84m Amerikanca Ryana Crousera u bacanju kugle što je najbolji hitac izveden na europskom tlu u posljednjih 30 godina.

Početkom ove godine završetak karijere objavila je proslavljena hrvatska skakačica u vis Blanka Vlašić. Dvostruka svjetska prvakinja, osvajačica dva olimpijska srebra te jedne bronce i vlasnica drugog najboljeg rezultata u svojoj disciplini nakon dugotrajne borbe s ozljedama ipak je morala odustati od lova za nastupom na svojim petim OI. Odmah po završetku sportske karijere Vlašić je krenula u administrativnu, u rujnu je izabrana za predsjednicu Komisije sportaša HOO-a, pa je samim time postala i dopredsjednica krovne sportske organizacije u Hrvatskoj, dok je u listopadu imenovana u Komisiju sportaša EOO-a, a najavila je i kandidaturu za predsjednicu HAS-a.

Nakon 2020. obilježene otkazivanjem i odgodom brojnih natjecanja, među kojima i Olimpijskih igara u Tokiju, sportaši su dočekali 2021. puni nade, a hrvatski borilački sport ostvario je neke od najvećih uspjeha.

Matea Jelić - olimpijska pobjednica

Prvo natjecanje na kojem su se u 2021. okupili tekvondo borci bilo je Europsko prvenstvo u Sofiji u travnju, koje je ujedno bilo zadnja priprema za OI u Tokiju. Tamo su hrvatski tekvondoaši osvojili tri zlatne i dvije brončane medalje. Zlatom i naslovom europskih prvakinja okitile su se članice TK Marjan Lena Stojković, Bruna Vuletić i Matea Jelić koja je sjajnu formu potvrdila i kasnije na OI u Japanu. Broncu su Hrvatskoj donijeli Doris Pole i Ivan Šapina.

Vrhunac godine za sve sportaše bile su Olimpijske igre, a hrvatski je tekvondo u Tokiju doživio najveći uspjeh. Prvu zlatnu medalju u tom sportu Hrvatskoj je donijela 23-godišnja Matea Jelić u kategoriji. Prije nje su broncu na OI osvajale Martina Ziubčić, Sandra Šarić i Lucija Zaninović. Jelić je bila uvjerljiva u tri borbe do finala, a u finalu je slavila protiv Britanke Lauren Williams sa 25-21 premda je 15 sekundi prije kraja gubila sa 15-21.

Njen klupski kolega Toni Kanaet osvojio je prvu mušku medalju u tekvondou i to broncu. Osim Jelić i Kanaeta, na OI u Tokiju Hrvatsku su predstavljali i Kristina Tomić koja je izgubila u prvom kolu, te Ivan Šapina koji je stigao do četvrtfinala.

Osim u borbama, hrvatski je tekvondo osvojio i broncu u formama na EP-u u Portugalu za što je zaslužan bio Borna Pečko (TCZ Ban Keglević).

Svjetski naslov za Barbaru Matić

I za džudaše je 2021. imala veliku važnost jer su u samo dva mjeseca održana dva velika natjecanja - najprije Svjetsko prvenstvo, a onda i Olimpijske igre u Tokiju. 

Natjecanja su za džudaše počela u ožujku na najvišem rangu natjecanja, Grand Slamu u Taškentu, gdje su najbolja hrvatska džudašica Barbara Matić (do 70kg) i Karla Prodan (do 78kg) osvojile srebrnu medalju. Prodan je ovom srebrnom medaljom osvojila i 700 bodova koji su je pogurnuli prema Olimpijskim igrama u Tokiju.

Generalna proba za OI u Tokiju bilo je Svjetsko prvenstvo u lipnju u Budimpešti, gdje je Barbara Matić  postigla najveći uspjeh karijere i osvojila povijesnu, prvu svjetsku seniorsku medalju za hrvatski džudo.

U kolovozu, unatoč velikim očekivanjima na OI u Tokiju, Matić ipak nije stigla do medalje. Poražena je u borbi za broncu, dok je Karla Prodan svoj nastup na OI okončala porazom u osmini finala.

Zagreb je tradicionalno domaćin Grand Prix natjecanja na kojem je u rujnu Ana Viktorija Puljiz (do 52kg) ovojila broncu, kao i Marko Kumrić (do 100kg).

Matić je u listopadu, na svom prvom nastupu nakon Olimpijskih igara, na jednom od najjačih džudaških turnira na svijetu, Grand Slamu u Parizu osvojila drugo mjesto, a zahvaljujući tim bodovima osigurala je prvo mjesto na svjetskoj renking ljestvici kategorije do 70kg na kraju 2021.

U studenom su hrvatski džudaši osvojili tri srebrne medalje, dvije na Grand Slamu u Bakuu, a jednu na Europskom prvenstvu za mlađe seniore (do 23 godine) u Budimpešti na kojem je na Viktorija Puljiz osvojila naslov europske prvakinje. U Bakuu su do srebra stigli Lara Cvjetko i Dominik Družeta, dok je u Budimpešti srebro osvojila Petrunjela Pavić.

Tokijske suze Ivana Kvesića

Za karate je 2021. bila osobito važna jer je taj sport prvi put bio u programu Olimpijskih igara, a Hrvatska je u Tokiju imala svog predstavnika - Ivana Kvesića. 

Kvesić se najprije morao plasirati na OI, a zadnje kvalifikacijsko natjecanje za OI bilo je Europsko prvenstvo održano u Poreču. Tamo je hrvatska reprezentacija u sastavu Ivan i Anđelo Kvesić, Enes Garibović, Zvonimir Živković, Ivan Martinac, Ante Mrvičić i Karlo Raguž prvi put u povijesti osvojila naslov momčadskog europskog prvaka u borbama.

Osim muške reprezentacije, brončanu medalju osvojila je i ženska reprzentacija u borbama (Ana Lenard, Lucija Lesjak, Lea Vukoja, Mia Greta Zorko), a broncu u pojedinačnoj konkurenciji osvojio je Enes Garibović.

Ivan Kvesić, koji je poražen u borbi za broncu, zahvaljujući plasmanu Turčina Ugura Aktaša, izborio je nastup na OI u Tokiju.

Kvesić je, nažalost, na Igrama nastup završio u suzama nakon grupne faze natjecanja. Sa dvije pobjede i dva poraza te s četiri boda osvojio je treće mjesto, a u polufinale i borbe za odličja plasirala su se samo najbolja dvojica.
 
Nakon OI karataši su imali Europsko prvenstvo za mlađe seniore u Tempereu u Finskoj na kojem je Lea Vukoja osvojila naslov europske prvakinje u kategoriji do 68kg, a Mia Greta Zorko je stigla do srebrne medalje.

U studenom su na prvenstvu Balkana održanom u Poreču hrvatski reprezentativci osvojili deset odličja. Zlata su osvojili Jelena Pehar i Anđelo Kvesić, srebrnim su se odličjem okitili Mia Greta Zorko i Ante Mrvičić, a pojedinačnu broncu su još osvojili Alessandra Hasani, Lucija Čatlak, Ivan Martinac i Matija Relić (kate). Ekipno su broncu osvojili ženska reprezentacija u borbama (Ana Lenard, Lucija Lesjak, Lea Vukoja i Mia Greta Zorko) te muška selekciji u katama (Ivor Premec, Danijel Kokić, Mihael Ećimović).

Godina je za karataše završila Svjetskim prvenstvom koje je održano u Dubaiju, otkuda se hrvatska reprezentacija vratila s dvije medalje - broncama Anđela Kvesića i Lucije Lesjak.

Još jedan nevjerojatan peh Bože Starčevića

Zahvaljujući Boži Starčeviću i Ivanu Hukleku hrvatsko hrvanje grčko-rimskim načinom u trećem ciklusu zaredom imalo je svoje predstavnike na olimpijskim igrama. Starčević, nesuđeni finalist u Rio de Janeiru, za svoj se drugi nastup na Igrama, u kategoriji do 77kg, izborio plasmanom u finale europskog kvalifikacijskog turnira u Budimpešti u ožujku. Ono što mu nije uspjelo na tom turniru, Ivan Huklek je u kategoriji do 87kg napravio ulaskom u finale svjetskog kvalifikacijskog turnira u Sofiji početkom svibnja, iako je netom prije nastupa doživio obiteljsku tragediju, kad mu je preminula 11-godišnja sestra.

U Tokiju je Starčević prvi izašao na strunjaču. U prvom nastupu je svladao (3-1) Bugarina Aika Mnatsakaniana i plasirao se u četvrtfinale, gdje ga je čekao Iranac Mohamedali Geraei. Sve do 30-ak sekundi prije kraja borbe Starčević je vodio 5-1 i činilo se da ima zajamčen put prema borbama za odličja. No, prvo je zaradio opomenu koja ga je koštala dva boda, a onda ga je u posljednjim sekundama borbe Iranac naskočio, izveo bacanje koje su suci bodovali s još dva boda. Iako je rezultat bio 5-5 to je značilo da je Iranac prošao dalje, zato što je izveo zadnje bacanje. Kako Geraei nije izborio mjesto u finalu, Starčević je ostao bez mogućnosti da se kroz repesaž domogne borbe za odličje.

Ivan Huklek je u svom olimpijskom debiju za plasman u četvrtfinale pobijedio Amerikanca Johna Waltera Stefanowicza (5-3), a do polufinala stigao svladavši Uzbekistanca Rustama Asakalova (4-1). U polufinalu je bio nemoćan (1-7) protiv kasnijeg olimpijskog pobjednika Ukrajinca Žana Belenjuka. U borbi za broncu Hukleka je u jednom kontranapadu iznenadio Gruzijac Zurab Datunašvili, koji od 2018. nastupa za Srbiju, te je s tri uzastopna bacanja došao do pobjede (6-1).

Iako je Hrvatska ostala bez medalje na Igrama u Tokiju, kao i na Svjetskom prvenstvu koje je održano u listopadu u Oslu, u 2021. nastavljen je niz osvajanja brončanih odličja na europskim prvenstvima započet još 2013. Seniorsko Europsko prvenstvo održano je u Varšavi krajem travnja, a brončani niz nastavio je Antonio Kamenjašević u kategoriji do 77kg.

Nikolina Ćaćić - prva hrvatska boksačka olimpijka

Hrvatski boks na Olimpijskim igrama u Tokiju predstavljalo je dvoje boraca, Luka Plantić u poluteškoj kategoriji do 81 kilograma te Nikolina Ćaćić u kategoriji do 57 kilograma. Ćaćić je time postala prva hrvatska boksačica u povijesti koja je nastupila na Olimpijskim igrama, a ujedno je bila i najmlađa hrvatska olimpijka u Japanu.

Oboje hrvatskih predstavnika dobilo je po jednu borbu (u šesnastini finala), a nastup su završili u osmini finala olimpijskog turnira. Nikolina Ćaćić je u 1. kolu pružila uvjerljivu partiju te je lako pobijedila Amerikanku Yarisel Ramirez, dok je u drugom nastupu izgubila od Kanađanke Caroline Veyre. Luka Plantić je na olimpijskoj premijeri imao težak i dramatičan meč protiv Jordanca Adela Riyasa Al Hindawija u kojem je slavio 3-2, dok je u novom napetom meču, u 2. kolu protiv Meksikanca Rogelia Torresa Romera, ipak izgubio.

Oboje hrvatskih predstavnika veliki je uspjeh ostvarilo samim plasmanom na OI kroz teške kvalifikacije, a na posljednjim su kvalifikacijskim stepenicama, na putu prema Tokiju, zapeli Marija Malenica i Marko Milun.

Na Svjetskom prvenstvu u Beogradu posebno će ostati upamćen nastup Gabrijela Veočića, najmlađega u hrvatskoj reprezentaciji. U srednjoj kategoriji (do 75kg) Veočić je dobio tri meča (Aguirrea iz Meksika, Cvitanovića iz Bosne i Hercegovine i juniorskog europskog doprvaka Škota Hickeyja). Put Veočića je završio u četvrtfinalu gdje ipak nije mogao nauditi budućem svjetskom prvaku, Kubancu Yoenlisu Hernandezu.

Osim Veočića po jednu pobjedu su na SP-u upisali Matteo Komadina (do 63,5kg), Luka Plantić (do 80kg) i Damir Plantić (do 86kg). Osim njih na prvenstvu su još nastupili i bili poraženi pri prvom izlasku u ring: Filip Kolak (do 57kg), Diego Mamić (do 60kg), Antonio Tkalčić (do 67kg), Filip Kolar (do 71kg), Toni Filipi (do 92kg) i Marko Milun (super teška kategorija).

Pobjede je u profesionalnoj karijeri nastavio nizati Filip Hrgović koji je prekidom protiv Crnogorca Radonjića došao do trinaestog trijumfa, a početkom prosinca je u Las Vegasu tehničkim nokautom svladao Nijemca Emira Ahmatovića i tako obranio naslov međunarodnog prvaka u teškoj kategoriji po IBF-u. Od 14 pobjeda njih 12 je ostvario nokautom ili prekidom.

Savršenu profesionalnu karijeru u teškoj kategoriji nastavio je Alen Babić koji je nakon zaokruženog omjera 6-0 na kraju 2020. svemu dodao nove četiri pobjede nokautom. Najteža je bila ona posljednja s kojom je došao do jubilarne desete pobjede kada je svladao Francuza Davida Spilmonta u Manchesteru.

Boksačka 2021. ostat će upamćena i po povratku u ring legendarnog hrvatskog boksača Željka Mavrovića. Boksu se 52-godišnji Mavrović vratio nakon čak 23 godine stanke te je pobijedio dvostruko mlađeg Gruzijca Gogičašvilija. S obzirom da je Mavrović nastupao bez licence meč se vodio kao revijalni.

Oproštaj Snježane Pejčić

Iako su i ove godine osvajali odličja te ostvarili vrlo dobre rezultate na Olimpijskim igrama u Tokiju, 2021. će ipak ostati upamćena kao godina gubitaka. Hrvatsko streljaštvo je u njoj ostalo bez Sene Čuste, samozatajnog trenera Snježane Pejčić, koji dan prije početka Olimpijskih igara u Tokiju doživio moždani udar, a preminuo je tri mjeseca poslije u riječkoj bolnici.

Nedugo nakon toga je u natjecateljsku mirovinu otišla i osvajačica bronce na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu u gađanju zračnom puškom. U svojoj zadnjoj sezoni je ostala bez odličja, a najbliže mu je bila na Europskom prvenstvu u Osijeku, gdje je s Martom Zeljković i Tanjom Perec osvojila ekipno četvrto mjesto u gađanju malokalibarskom puškom u disciplini trostav. Pejčić je na svojim četvrtim, ujedno i posljednjim olimpijskim igrama, bila 31. u kvalifikacijama zračne puške, a deseta u malokalibarskoj pušci, gdje su je od finala dijelila samo tri kruga. S Petrom Goršom je bila 17. u mješovitim parovima, u gađanju zračnom puškom.

U Tokiju su se najviše iskazali Gorša i Miran Maričić. U zračnoj pušci su ostali bez finala, osvojivši 16., odnosno 25. mjesto. No, u malokalibarskom trostavu su obojica bila među osmoricom najboljih koji su se borili za odličja. Gorša je na kraju osvojio peto mjesto, što mu je najbolji olimpijski plasman, dok je Maričić završio kao šesti.

Josip Glasnović će Igre u Tokiju prvenstveno pamtiti po tome što mu je ukazana čast da uz Sandru Perković bude nositelj hrvatske zastave na svečanom otvaranju. Nije dobio priliku braniti zlato iz Rio de Janeira u trapu, jer je sa 120 pogodaka, što mu je 2016. bilo dovoljno za ulazak u finale, u kvalifikacijama osvojio tek 22. mjesto.

Glasnović je s bratom Antonom i Giovannijem Cernogorzem dva mjeseca prije OI u Tokiju osvojio momčadsku broncu na Europskom prvenstvu u Osijeku, što je bilo drugo hrvatsko momčadsko odličje na tom natjecanju nakon što su Gorša, Maričić i Borna Petanjek bili treći u gađanju zračnom puškom. 

Govorčinović i Tot za povijest, Marinić u vrtlogu izgubio finale

Iako na Olimpijskim igrama u Tokiju nije srušen rekord po brojnosti hrvatskih sportaša, to se ne može reći za zastupljenost predstavnika u kajakaškom sportu. Po prvi put u povijesti se na popisu hrvatskih putnika na olimpijske igre našlo čak troje predstavnika, a među njima su po prvi put bile i dvije žene, kajakašica Anamarija Govorčinović i kanuistica Vanesa Tot. U Tokio je otputovao i kanuist na divljim vodama Matija Marinić.

Anamarija Govorčinović je svoje olimpijsku normu izborila osvajanjem drugog mjesta u utrci na 500 m na kontinentalnim kvalifikacijama u mađarskom Szegedu sredinom svibnja, dok je Brođanki Vanesi Tot to uspjelo tjedan dana poslije u ruskom Barnaulu, gdje je na svjetskim kvalifikacijama bila najbrža u utrci na 200 m.

Sjajnu formu uoči puta u Tokio Govorčinović je potvrdila u lipnju u poljskom Poznanju, gdje je na Europskom prvenstvu u utrci na 1000 m osvojila srebrnu medalju i prava je šteta što se ne radi o olimpijskoj disciplini.

U Tokiju je prvi od hrvatskih predstavnika nastupio Matija Marinić. Unatoč problemima po dolasku u Tokio, gdje je zbog pozitivnog testa osobe koja je bila na istom letu morao provesti dva dana u samoizolaciji bez mogućnosti za trening, Marinić je u kvalifikacijama imao peti rezultat i lakoćom se plasirao u polufinale. Nažalost, jedna pogreška u polufinalnoj vožnji odnijela mu je dragocjene sekunde te je zbog toga završio na 11. mjestu i ostao bez nastupa u finalu.
Marinić je već bio u Hrvatskoj kad su na stazu u Tokiju izašle Anamarija Govorčinović i Vanesa Tot. Govorčinović je prvi nastup imala na 200 m, ali nije uspjela izboriti mjesto u polufinalu, osvojivši treće mjesto u kvalifikacijama, potom i u četvrtfinalu, a samo su dvije prvoplasirane išle dalje.

Govorčinović je bolji nastup očekivala na 500 m, ali tu joj je malo nedostajalo da se u snažnoj konkurenciji probije u polufinale. Kanuistica Tot je u Tokiju nastupila samo na 200 m. No, ni ona nije uspjela osvojiti neko od mjesta koje bi je odvelo u polufinale.

"Ruski rulet" u Rotterdamu i oproštaj velike genaracije u Tokiju

Hrvatska vaterpolska reprezentacija otvorila je 2021. već u siječnju nastupom na europskom kvalifikacijskom turniru za završnicu Svjetske lige. Na kraju je Hrvatska zauzela sedmo mjesto pobjedom protiv Francuske (17-5).

Daleko važnije bilo je ono što se događalo nešto kasnije u Rotterdamu, a bile su u pitanju vrlo teške kvalifikacije za odlazak na Olimpijske igre. U svojoj skupini Hrvatska je bila druga (iza Rusije) nakon čega je trebala minimalno dvije pobjede za odlazak u Japan.

U četvrtfinalu je vrlo lako svladala Gruziju 15-6, ali je potom uslijedila nevjerojatna drama u direktnoj borbi za Tokio. Poraz od Crne Gore (12-14) gurnuo je izabranike Ivice Tucka u utakmicu "biti ili ne biti", a suparnik je opet bila Rusija. Nakon posve izjednačene borbe o ukupnom pobjedniku i putniku na Olimpijske igre odlučivali su peterci i tek nakon petnaest serija izvođenja slavila je Hrvatska s konačnih 25-24 (11-11).

Na Olimpijskim igrama Hrvatska je nastup u skupini otvorila lakom pobjedom protiv Kazahstana (23-7) nakon čega je uslijedio kiks i poraz od Australije (8-11). No, hrvatski vaterpolisti odlično su reagirali nakon nenadanog pada te su u odličnim utakmicama svladali velike rivale, prvo Crnu Goru 13-8, a potom i Srbiju 14-12. U posljednjem kolu skupine izgubljena je nova utakmica, od Španjolske (4-8) čime je Hrvatska u četvrtfinalu usmjerena prema Mađarskoj. Bio je to ujedno kraj lova na medalje, jer su Mađari bili bolji (15-11).

Unatoč tom razočaranju, Hrvatska je ipak pobjednički okončala olimpijski turnir. S dvije pobjede (Crna Gora 12-10 i SAD 14-11) završila je kao peta reprezentacija na OI u Tokiju.

Juniorska reprezentacija nastupala je tijekom 2021. godine na Svjetskom prvenstvu u Pragu. U neizvjesnoj utakmici četvrtfinala mladi Hrvati su poraženi od vršnjaka iz Srbije (10-12) te su u konačnici zauzeli peto mjesto na prvenstvu.

Dramatična je bila finalna serija za prvaka Hrvatske. Za novu krunu su se borili Jug i Mladost, stari poznanici i najtrofejniji hrvatski klubovi. U seriji je Jug poveo 2-0, no potom je Mladost uzvratila s tri pobjede u nizu. Odlučujući peti susret je dobila 12-11 i time prekinula petogodišnju dominaciju kluba iz Dubrovnika. U borbi za treće mjesto splitski Jadran je, pak, bio bolji od šibenskog Solarisa.

Mladost je postala 11. put prvak Hrvatske, dok je Jug ostao na šesnaest titula, a osim izgubljenog finala domaćeg prvenstva, Jug je izgubio i u finalu regionalne Jadranske lige. Radnički iz Kragujevca je u finalu slavio 14-12 i time prekinuo osmogodišnju dominaciju hrvatskih klubova u tom natjecanju. Inače, Jug je s četiri naslova pobjednika rekorder i u regionalnoj ligi.

U Ligi prvaka splitski Jadran je zapeo u kvalifikacijama kao i Mladost koja je došla na korak do plasmana u skupine, ali je izgubila u ključnom duelu protiv Ortigije Siracuse (8-9).

Dubrovački Jug je u svojoj skupini osvojio drugo mjesto (iza kasnijeg slavljenika Pro Recca) sa šest pobjeda, remijem i tri poraza. Ispao je u četvrtfinalu od Brescije (10-12) i na kraju osvojio peto mjesto.

Drugi dio 2021. započeo je novom sezonom Lige prvaka u kojoj nastupaju Jug i splitski Jadran, a baš su u ključnom susretu za plasman u skupine Splićani u dvije utakmice uvjerljivo nadigrali Mladost.

Na samom kraju godine splitski Jadran je ispisao novi, dvostruki klupski uspjeh. Vaterpolisti i vaterpolistice Jadrana u Zagrebu su osvojili Hrvatski kup. Momčad Jadrana pobijedila je Jug AO u finalu 14-11, dok su djevojke bile bolje od Mladosti 13-12 (nakon peteraca).

Na velikim natjecanjima samo dva plivačka polufinala

Hrvatski plivači u 2021. nisu imali zapaženijih rezultata iako su na programu bile Olimpijske igre, europska prvenstva kako u 50-metarskom tako i u 25-metarskom bazenu, pa i svjetsko prvenstvo u 25-metarskom bazenu. Na sva ta četiri natjecanja ostvarena su tek dva plasmana u polufinale, Ema Rajić stigla je među najboljih 16 na EP-u u 50-metarskom bazenu u Budimpešti u svibnju na 50 metara prsno, dok je Nikola Miljenić plivao među 16 najboljih na SP-u u Abu Dhabiju u prosincu na 100m leptir. Upravo su Rajić i Miljenić ujedno bili i jedini hrvatski predstavnici na OI u Tokiju.

Rajić je u Budimpešti dva puta popravljala hrvatski rekord na 50m prsno, u kvalifikacijama je plivala 31.19, a u polufinalu 31.04 sekundi što joj je u konačnici osiguralo 14. poziciju. Miljenić je u Abu Dhabiju u kvalifikacijama postavio  hrvatski rekord na 100m leptir sa 50.23 što je bio deveti rezultat te faze natjecanja, no u polufinalu nije uspio ponoviti takvo vrijeme pa je sa 50.58 zauzeo 16. mjesto.

U najjačoj konkurenciji s kojom su bili suočeni, na OI u Tokiju bolje se snašao Miljenić. On je na 100m slobodno ostvario novi osobni rekord sa 49.25 što je bilo dovoljno za 28. poziciju, a vrlo dobar je bio i u preostala dva nastupa, na 50m slobodno je sa 22.14 zauzeo 19. mjesto,  a na 100m leptir je sa 52.68 bio 40. Rajić je, pak, plivala mnogo slabije od svojih najboljih rezultata, pogotovo na 100m prsno gdje je bila gotovo dvije sekunde slabija od svog najboljeg rezultata pa je sa 1:10.02 bila 33., dok je na 50m slobodno sa 26.49 bila 45.

Na EP-u u Budimpešti Miljenić je bio 34. na 50m leptir (24.09) te 45. na 100m slobodno (49.69), a na tom natjecanju još su nastupili Marin Mogić (42. na 400m slobodno, 37. na 800m slobodno), Ana Blažević (49. na 100m prsno, 40. na 200m prsno), Matea Sumajstorčić (31. na 400m slobodno, 16. na 800m slobodno, 18. na 1500m slobodno), Nika Špehar (38. na 400m slobodno, 25. na 800m slobodno, 23. na 1500m slobodno), Klara Bošnjak (18. na 800m slobodno, 19. na 1500m slobodno) te Iva Hrsto (26. na 800m slobodno).

Iako je bio prijavljen, u Budimpeštu zbog bolesti nije otputovao iznimno talentirani dugoprugaš 18-godišnji Franko Grgić, svjetski juniorski prvak na 800m i 1500m slobodno iz 2019. Grgić u 2021. gotovo da uopće nije nastupao, a posebno je zabrinjavajuće kako je to je već druga godina bez jakih natjecanja za njega pa mu je najbolji ovogodišnji rezultat na 1500m za više od sekunde slabiji od rezultata koji je plivao 2019.

Krajem godine održana su i dva natjecanja u 25-metarskom bazenu, početkom studenoga EP u Kazanju, a sredinom prosinca SP u Abu Dhabiju. U Kazanju su nastupile tek Ana Blažević (38. na 50m prsno, 35. na 100m prsno i 20. na 200m prsno) i Klara Bošnjak (23. na 400m slobodno, 18. na 800m slobodno i 14. na 1500m slobodno), dok su u Abu Dhabiju uz Miljenića plivale Blažević, Sumajstorčić i Jana Pavalić.Uz 16. mjesto na 100m leptir, Miljenić je nastupio u još tri discipline te uz osobne rekorde u svakoj od njih bio 27. na 50m slobodno, 18. na 100m slobodno te 22. na 50m leptir. Blažević je bila 27. na 100m prsno i 21. na 200m prsno, Pavalić 28. na 50m slobodno, 37. na 100m slobodno i 24. na 50m leptir, a Sumajstorčić 36. na 400m slobodno te 28. na 800m slobodno.

Ključni događaj u protekloj sportskoj godini osoba s invaliditetom bile su 16. ljetne Paraolimpijske igre na kojima je nastupilo rekordnih 4.537 sportaša iz 162 zemlje među kojima i 22 hrvatska paraolimpijca.

Rekordnih sedam medalja hrvatskih paraolimpijaca

Hrvatski sportaši s invaliditetom nastupili su u rekordnih osam sportova osvojivši rekordnih sedam medalja - tri srebra i četiri bronce. Do Tokija hrvatski paraolimpijci su najviše medalja osvojili u Londonu (2012) i Rio de Janeiru (2016), po pet dok su najuspješnije one u Pekingu 2008. godine s tri zlata i srebrom.

Bile su to sasvim sigurno najposebnije POI u povijesti. S godinom dana odgode zbog pandemije koronavirusa, ipak su održane u nevjerojatnim uvjetima, bez gledatelja i uz stroge epidemiološke protokole, uz silna testiranja svih sudionika u gradu u kojem vlada izvanredno stanje zbog rekordnih brojki zaraženih koronavirusom. Međutim, nakon što su uspješno odrađene Olimpijske igre i Paraolimpijske su prošle bez većih problema. "Balon" je, uz sitne iznimke, izdržao. Tokio je tako ušao u povijest kao prvi grad na svijetu koji je dva puta održao ljetne OI i POI (1964. i 2021.).

Igrama su dominirali kineski sportaši s invaliditetom koji su osvojili čak 207 medalja, pri čemu 96 zlata, dok su hrvatski paraolimpijci osvojili sedam medalja, pri čemu tri srebra i četiri bronce.

Prvu medalju u Tokiju osvojio je Velimir Šandor koji je bio srebrni u bacanju diska u kategoriji F52, a potom su Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić osvojile broncu u ekipnom natjecanju stolnoteniskog turnira. Uslijedilo je srebro Ivana Katanušića u bacanju diska u kategoriji F64, te bronce Dine Sinovčića na 100 m leđno i Mikele Ristoski u skoku u dalj. Posljednjeg dana natjecanja tekvondaš Ivan Mikulić je osvojio srebro, a Deni Černi broncu u bacanju kugle u kategoriji F33. Hrvatski sportaši s invaliditetom do sada su na ljetnim paraolimpijskim igrama osvojili ukupno 26 medalja, Hrvatska sada ima pet zlata, osam srebrnih i 13 brončanih medalja. 

Dodajmo kako je hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju POI nosila Mikela Ristoski, a na završnom tradicionalnom mimohodu zastava sudionika POI, hrvatski stijeg nosio je paratekvondaš Ivan Mikulić koji je posljednjeg dana natjecanja osvojio srebro.

Tijekom još jedne pandemijske godine bilo je i drugih zapaženih rezultata hrvatskih sportaša s invaliditetom. Osvajač srebrne medalje sa POI u parataekwondou Ivan Mikulić ostvario je još jedan veliki uspjeh osvojivši srebro na Svjetskom prvenstvu u Istanbulu, plivač Dino Sinovčić je na EP-u u Portugalu na 100m leđno osvojio srebro, dok su hrvatski atletičari na EP-u u poljskom Bydgoszczu osvojili ukupno deset medalja i to četiri zlata (Ivan Katanušić - disk, Zoran Talić - dalj, Ana Gradečak - kugla, Miljenko Vučić - kugla), dva srebra (Jelena Vuković - kugla, Vladimir Gašpar - koplje) i četiri bronce (Mikela Ristoski - dalj, Velimir Šandor - disk, Luka Baković - koplje, Deni Černi - kugla).

Na 20. IBSA EP u kuglanju za slijepe i slabovidne u Koprivnici hrvatski reprezentaztivci osvojili su ukupno 24 medalje pri čemu 10 zlatnih. Najbolji pojedini bili su Ivica Ferenčić i Ruža Markešić sa po četiri zlata. 

Spomenimo i kako su stolnoteniske paraolimpijke Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić Vincetić proglašene najboljom ekipom u tradicionalnom 70. izboru Sportskih novosti.

'Zubo' postao svjetska klasa 

Filip Zubčić je potvrdio svoju vrijednost i konkurentnost u Svjetskom kupu kao jedan od najboljih veleslalomaša svijeta, a slalomska ekipa je ostvarila sjajan rezultat na sljemenskom Crvenom spustu, gdje su četvorica hrvatskih skijaša osvojili bodove, a trojica su bili među prvih 15. Leona Popović je pokazala da ima svoje mjesto među 30 najboljih slalomašica svijeta, a Zrinka Ljutić je prvim pobjedama u natjecanjima Europskog kupa potvrdila svoju nadarenost, koju još nije uspjela pretočiti u osvajanje bodova u Svjetskom kupu.

Nakon odličnog završetka kalendarske 2020., s pobjedom i trećim mjestom u talijanskoj Santa Caterini, Filip Zubčić je u istom ritmu otvorio i 2021. Na Sljemenu je osvojio peto mjesto, što mu je u tom trenutku bio najbolji slalomski rezultat u Svjetskom kupu. Zubčićev trijumf su upotpunili i ostali članovi slalomske momčadi. Matej Vidović je 12. mjestom došao do rezultata karijere, baš kao i Samuel Kolega koje je osvojio svoje prve bodove u Svjetskom kupu doskijavši do 15. mjesta. Istok Rodeš je završio na 23. poziciji.  

Na Sljemenu je Zubčić uzeo zalet, da bi nekoliko dana poslije u švicarskom Adelbodenu osvojio dva druga mjesta u veleslalomu, oba puta gledajući u leđa Francuzu Alexisu Pinturaultu. Pobjeda u Banskom i drugo mjesto na završnici Svjetskog kupa u švicarskom Lenzerheideu donijeli su mu ukupno treće mjesto u redoslijedu za veleslalomski Mali kristalni globus sa 606 bodova i peto u ukupnom redoslijedu (764 boda). Među veleslalomašima bolji su od Zagrepčanina bili samo Alexis Pinturault i Švicaraca Marco Odermatt.

Zubčić je svoju sjajnu formu pokazao i na Svjetskom prvenstvu u Cortini d'Ampezzo, koje je održano od 10. do 21. veljače, gdje je postao tek drugi hrvatski reprezentativac, a da se ne preziva Kostelić, koji je osvojio odličje. Prvi je bio Natko Zrnčić Dim koji je osvojio broncu u kombinaciji 2009. u Val d'Isereu. Zubčić je svoje prvo odličje, srebrnog sjaja, zaradio u paralelnoj utrci u kojoj ga je tek u finalu uspio pobijediti Francuz Mathieu Faivre.

Koliko je Faivre dobro tempirao formu pokazao je tri dana poslije u veleslalomu, disciplini u kojoj je osvojio svoj drugi naslov svjetskog prvaka, a Filip Zubčić je sjajnom drugom vožnjom došao na korak do postolja, probivši se sa 11. pozicije u prvoj vožnji do čevrtog mjesta na kraju.
U slalomu Zubčić nije došao do cilja druge vožnje, ali je Istok Rodeš došao do rezultata karijere osvojivši šesto mjesto. Matej Vidović, marljivi skupljač plasmana u Top 30, osvajanjem 12. mjesta je izjednačio svoj sljemenski rezultat.

Leona Popović je u 2021. pokazala da može gotovo redovito skupljati bodove u slalomu na utrkama Svjetskog kupa, a uskoro bi joj se u tome trebala pridružiti i 17-godišnja Zrinka Ljutić. Na utrkama Europskog kupa već ima tri pobjede, od čega su dvije bile u veleslalomu.
Popović je na Svjetskom prvenstvu u Cortini bila 21. u slalomu, a 25. u veleslalomu. Trebala joj se pridružiti i Zrinka Ljutić, ali je neposredno prije početka SP-a bila pozitivna na koronavirus te je morala propustiti priliku za dokazivanje na velikoj sceni.

Stolnotenisači prvi put na OI u momčadskoj konkurenciji

Na Olimpijskim igrama u Tokiju Hrvatska je po prvi put nastupila u momčadskoj konkurenciji, no Tomislav Pucar, Andrej Gaćina i Frane Tomislav Kojić zaustavljeni su na prvoj prepreci, prejak je sa 3-0 bio Tajvan. U pojedinačnoj konkurenciji zaigrali su Gaćina i Pucar, no niti tu nisu imali previše uspjeha, Gaćina je nakon pobjede protiv Togoanca Dodjija Fannyja izgubio od Francuza Emmanuela Lebessona, dok je Pucar bio slobodan u 1. kolu, a zatim izgubio od Slovenca Bojana Tokiča.

Krajem studenoga u Houstonu je održano pojedinačno Svjetsko prvenstvo na kojem su također nastupili naši olimpijci. Najdalje je otišao Pucar koji je stigao do 3. kola, Gaćina je zaustavljen u drugom, a Kojić u prvom. U Houstonu su nastupile i najbolje hrvatske stolnotenisačice, Ivana Malobabić je stigla do 2. kola, dok je Mateja Jeger zaustavljena u 1. kolu pojedinačne konkurencije, a u konkurenciji parova Malobabić je nastupila s Idom Jazbec i izgubila u 1. kolu.

Bila je ovo i godina europskih prvenstava, kako pojedinačnog održanog u Varšavi u lipnju, tako i ekipnog kojemu je domaćin bio Cluj u rujnu. Pucar je i u Varšavi stigao do 3. kola, Gaćina do drugog, dok je Filip Zeljko zapeo u 1. kolu. U konkurenciji muških parova Pucar je sa Slovencem Darkom Jorgičem stigao do 3. kola, dok je Zeljko s Englezom Samuelom Walkerom izgubio u 1. kolu.

Kod stolnotenisačica samo je Jeger stigla do 2. kola dok su Andrea Pavlović i Hana Arapović izgubile u 1. kolu. Jeger i Pavlović su zajedno nastupile u parovima, a Arapović je za partnericu imala Slovenku Laru Opeku, no niti jedna nije prošla kvalifikacije. Zeljko i Jeger su u mješovitim parovima stigli do 2. kola, a Pavlović je s Rumunjem Andrejom Putunticom ispala u 1. kolu.

Muška reprezentacija je u Cluju zauzela drugo mjesto u svojoj skupini pobjedama protiv Italije i Mađarske, ali i porazom od Češke koja se tako plasirala u četvrtfinale, dok je ženska reprezentacija izgubila oba svoja dvoboja, od Portugala i Mađarske.

Košarkaši opet potonuli, košarkašice 11. na EP-u

Nakon što su u 2020. razveselili hrvatski puk naklonjen košarci uvjerljivim nastupima u kvalifikacijama za EuroBasket 2022., na koji su se plasirali pobjedama u prva četiri kola u kvalifikacijskoj skupini, hrvatski košarkaši su u 2021. ponovno potonuli. Reprezentacija pod vodstvom Veljka Mršića je odigrala sedam službenih utakmica u kojima je ostvarila svega jednu pobjedu.

I dok su rijetki bili zabrinuti kad je kvalifikacije za Europsko prvenstvo reprezentacija završila rezultatski nevažnim porazima od Nizozemske (59-69) i Turske (62-79), mnogima se upalio alarm kad je na početku kvalifikacijskog turnira za OI, kojem je domaćin bio Split, Brazil pod vodstvom Aleksandra Petrovića razmontirao Mršićevu momčad (67-94). Neuvjerljiva pobjeda (75-70) i igra protiv Tunisa, bila je zabrinjavajuća. Njemačka nije dopustila Hrvatskoj da dođe do utakmice za plasman u Tokio (86-76) u Spaladium Areni. Razočaranje je bilo veliko, a najveće kod Bojana Bogdanovića i kapetana Roka Lenija Ukića koji je izgubio posljednju priliku za još jedan nastup na OI.

Lošim vijestima tu nije bio kraj. Nove su došle već krajem studenoga, kad su započele kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2023. Hrvatska je prvo ugostila Sloveniju, koja je u Tokiju došla na jedan koš od olimpijskog finala i završila na četvrtom mjestu. Slovenci su u Zagreb došli bez Luke Dončića, ali u respektabilnom sastavu, i u neizvjesnoj završnici došli do pobjede (76-74) protiv pomlađene Hrvatske. Samo tri dana poslije Hrvatska je gostovala u Finskoj, gdje je doživjela još jedan poraz (77-71) u egal završnici od ne pretjerano uvjerljivog domaćina. Sreća je što će u drugi krug tri od četiri reprezentacije iz skupine u kojoj je još i Švedska, a nesreća što se svi rezultati prenose.

Košarkašice su sredinom lipnja bile na Europskom prvenstvu u Francuskoj, što je bilo njihovo prvo sudjelovanje na EuroBasketu nakon 2015. Teška skupina je izabranicama Stipe Bralića, povratnika na izborničku klupu, donijela poraze od Francuske (63-105) i Rusije (62-73), ali uvjerljivom pobjedom nad Češkom (84-56) Hrvatska se našla u osmini finala. Poraz od reprezentacije Bosne i Hercegovine (69-80) značio je kraj nastupa na Europskom prvenstvu.
Samo pet mjeseci poslije hrvatske košarkašice krenule su u lov na novi plasman na završni turnir EuroBasketa i započele ga pobjedom u Bugarskoj (84-73). Tri dana poslije u Zaboku su poražene (66-84) od aktualnih europskih prvakinja, reprezentacije Srbije.

Rukometaši ostali bez olimpijskog nastupa prvi put nakon 2000.
Hrvatski rukomet nije imao uspješnu godinu - na Svjetskom prvenstvu u Egiptu rukometaši su završili na 15. mjestu, što je najgori plasman u povijesti naše reprezenetacije na svjetskim prvenstvima. Igrali su "Kauboji" utakmicu za plasman u četvrtfinale protiv Danske, no dogodio se jedan od najtežih poraza u povijesti (26-38).

Hrvatska i Japan odigrali su 29-29 u prvom kolu, što je bilo veliko iznenađenje na startu SP-a, a u drugom su izabranici Line Červara pobijedili Angolu sa 28-20. U posljednjoj utakmici prvog kruga Hrvatska je pobijedila Katar čime je u drugi krug prenijela tri boda.

U drugom krugu Hrvatska je protiv Bahreina ostvarila laganu pobjedu (28-18), no onda je stigao šokantni poraz od Argentine (19-23). Protiv Danaca se ganjala pobjeda, a upisan je težak poraz koji je stajao funkcije dugogodišnjeg izbornika Linu Červara.

S novim izbornikom Hrvojem Horvatom rukometaši su krenuli u kvalifikacije za olimpijske igre u francuskom Montpellieru. Nakon tijesnog poraza od jake Francuske na startu, potom su pobijedili Portugal i Tunis, a onda čekali ishod zadnjeg dvoboja između Francuske i Portugala. Francuzi su vodili tijekom cijelog susreta, a potom zadnjih tri minute kao da nisu bili na terenu. Portugalci su slavili sa 29-28 i otišli na OI u Tokio. Hrvatska je tako prvi put u zadnju 21 godinu propustila Olimpijske igre, posljednji put to se dogodilo 2000. godine. 

Ženska rukometna reprezentacija nastupila je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i natjecanje okončala u drugom krugu. Hrvatice su u prvom dvoboju izgubile protiv Brazila, potom pobijedile nejaki Paragvaj, da bi ujutro na dan dvoboja s Japanom saznale da su tri igračice zaražene korinavirusom. Bez skoro čitave vanjske linije izabranice Nenada Šoštarića su izgubile od Japana, potom u drugom krugu dobile Argentinu, a izgubile od Španjolske i Austrije i ispale.

Odbojkašice desete, odbojkaši 14. na EP-u

Hrvatske odbojkaške reprezentacije nastupale su tijekom 2021. na europskim prvenstvima te su i muška i ženska reprezentacija ostavile dobar dojam. Odbojkaši su prvenstvo okončali na 14. mjestu, dok su odbojkašice bile desete.

Muška reprezentacija igrala je na prvenstvu koje su zajednički organizirali Poljska, Češka, Estonija i Finska. U svojoj skupini Hrvatska je osvojila treće mjesto. Očekivano je izgubila utakmice od renomiranih suparnika Francuske i Njemačke (oba susreta po 0-3), ali su odbojkaši zato dobili sve guste mečeve u skupini: Latvija (3-2), Estonija (3-2) i Slovačka (3-1).

U osmini finala Hrvatska je došla pred iznimno jaku Sloveniju koja je pobijedila 3-1 (25-20, 25-18, 19-25, 25-12). O kvaliteti Slovenaca najbolje govori podatak da su na kraju došli do finala i osvojili srebrnu medalju.

Odbojkašice su nastupale na prvenstvu koje se također igralo u četiri zemlje (Hrvatska, Srbija, Bugarska i Rumunjska). U svojoj skupini Hrvatice su bile odmah uz bok Talijankama koje su dobile svih pet utakmica, a kasnije su se i okitile zlatnom medaljom.

Hrvatska je ostvarila omjer 4-1. Izgubila je od Italije (0-3), ali je redom lako pobjeđivala sve ostale konkurentice (Švicarska 3-0, Bjelorusija 3-0, Slovačka 3-0 i Mađarska 3-1).

Osmina finala ipak je označila kraj hrvatskim odbojkašicama. U napetoj borbi za četvrtfinale Francuska je bila za nijansu bolja te je slavila 3-2 (16-25, 25-21, 22-25, 25-22, 15-12).

Odbojkašice su ispisale zapaženo ostvarenje u Zlatnoj skupini Europske lige gdje su osvojile drugo mjesto. Nakon polufinalne pobjede protiv Španjolske od 3-1 (25-12, 10-25, 25-18, 25-23), u finalu su izgubile od domaćina turnira Bugarske s 1-3 (25-22, 22-25, 17-25, 20-25).

Odbojkaši su, pak, nastupali u Srebrnoj skupini Europske lige te su na kraju zauzeli četvrto mjesto. U polufinalu su poraženi od Sjeverne Makedonije, a u utakmici za treće mjesto od Mađarske. U oba slučaja bili su to porazi u pet setova.

Inače, na kraju 2021. godine za obje odbojkaške reprezentacije su stigle dobre vijesti da će u 2022. nastupati u Zlatnoj skupini Europske lige. Pritom će Hrvatska biti domaćin završnog Final Foura odbojkaša (18. i 19. lipnja 2022.).

U muškoj konkurenciji prvaci Hrvatske postali su odbojkaši Mladosti koji su u finalnoj seriji svladali osječku Mursu s 2-1 (treća, odlučujuća utakmica, završila je 25-21, 25-13, 25-17 za Mladost), ali je osječka momčad slavila u Kupu gdje je u finalu s 3-1 bila bolja od Ribole iz Kaštela.

U Europi je Mladost u kvalifikacijama Lige prvaka pobijedila crnogorsku Budvu (2-3 i 3-1), ali je u drugom kolu pokleknula protiv češkog Karlovarskog (1-3 i 2-3). Nakon toga u CEV kupu Mladosti je kraj označila talijanska Monza u šesnaestini finala (dvije 3-1 pobjede Talijana).

Igračice Mladosti su, pak, postale hrvatske prvakinje u ženskoj konkurenciji, a u finalnoj seriji su s 2-1 bile bolje od Marine Kaštela. Treću ključnu utakmicu Mladost je dobila s 3-0 (25-19, 25-21, 25-21). Mladostašice su trijumfirale i u Kupu gdje su u finalu nadjačale Rijeku 3-1.

Odbojkašice Mladosti su 2021. godinu privodile kraju uspjesima u europskom CEV kupu. Prošle su šesnaestinu finala bez izgubljenog seta (dvije 3-0 pobjede protiv Banje Luke), nakon čega im je švicarski Dudingen predao meč osmine finala (zbog vlastitih problema s koronavirusom). Sljedeći suparnik mladostašicama u Europi (četvrtfinale) je jaki Commercecon Lodz iz Poljske.

Hrvatske boćarice briljirale na SP-u

Nakon povjesnog uspjeha iz Mersina 2019. kada je Hrvatska postala najuspješnija nacija svijeta u muškoj seniorskoj konkurenciji, hrvatska reprezentacija ponovno je u svjetskom vrhu.

Na najvećem ovogodišnjem boćarskom natjecanju, seniorskom Svjetskom prvenstvu u Alassiju, Hrvatska je u ukupnom poretku zauzela drugo mjesto iza domaćina Italije, a ispred svjetske boćarske velesile Francuske. Hrvatska je na ovom natjecanju osvojila ukupno pet medalja - jednu zlatnu, tri srebrne i jednu brončanu medalju.

Ria Vojković i Marin Ćubela su osvojili zlato u mješovitom paru, Vojković i Carrolina Bajrić su bile druge u štafetnom izbijanju, Carrolina Bajrić i Nikol Marelja-Bošnjak su zauzele drugo mjesto u paru, Pero Ćubela je osvojio srebro u disciplini pojedinačno klasično, dok je u zajedno s Marinom Milićević osvojio broncu u paru klasično.

Bilo je to prvo SP u povijesti na kojem su se zajedno natjecali boćarice i boćari, do čega je došlo i igrom slučaja jer se prvenstvo samo za boćarice trebalo 2020. održati u Alassiu, ali je odgođeno zbog panedemije koronavirusa. Stoga je SP za boćarice premješteno u 2021., te mu je pridodan i dio SP-a za boćare.

Zajednički nastup boćarica i boćara na istom mjestu svjetska boćarska federacija (FIB) je iskoristila za uvođenje jedne nove discipline, mješovitih žensko-muških parova, a upravo su u toj disciplini slavili Ria Vojković i Marin Ćubela.

Hrvatski boćari su imali zapažene rezultate i na svjetskom prvenstvu za mlade i seniore održanom u francuskom Martiguesu osvojivši ukupno devet medalja - jedno zlato, tri srebra i pet brončanih medalja. Najsjajniju medalju osvojio je Karlo Šaban u kategoriji do 23 godine u disciplini pojedinačno klasično.

U studenom je u Puli održana završnica Kupa europskih prvaka. Francuski St.Vulbas obranio je naslov europskog prvaka pobjedivši u finalu talijanski Gaglianico sa 13-9. Hrvatski predstavnici Pula i Biston mogu biti zadovoljni ovogodišnjom europskom sezonom, jer su oba kluba prvi puta u svojoj povijesti izborila nastup na završnom turniru, odnosno plasirala se u polufinale.

Koncem godine održana je Skupština HBS-a na kojoj je Denis Peršić izabran za novog predsjednika, dok je Igor Banovac dopredsjednik Hrvatskog boćarskog saveza za mandatno razdoblje od 2021. – 2025. godine.

Kuglačice i kuglači osvojili svjetske bronce

Najveće kuglačko natjecanje ove godine bilo je deveto ekipno Svjetsko prvenstvo za žene i muškarce koje je održano u listopadu j poljskom gradu Tarnowo Podgorne.

U muškoj konkurenciji nastupilo je 14 reprezentacija, a u ženskoj jedna manje. Hrvatska ženska vrsta je branila naslov svjetskih prvakinja, dok su muškarci čekali odličje 25 godina.

Na koncu su obje reprezentacije osvojile brončane medalje. U borbi za broncu, hrvatske kuglačice su svladale Srbiju, dok je muška reprezentacija pobijedila Austriju.

Kod žena za Hrvatsku su nastupile Ines Maričić, Amela Nicol Imširović, Mirna Bosak, Klara Sedlar, Valentina Gal, Ana Bacan Schneider, Marijana Liović, Milana Pavlic i Nataša Ravnić, a kod muškaraca Hrvoje Marinović, Mihael Grivičić, Matija Mance, Luka Bolanča, Branko Manev, Ivan Totić, Nikola Muše, Bojan Vlakevski i Alen Kujundžić.

Odlične vijesti stizale su i s natjecanja mlađih kategorija. Hrvatska reprezentacija je u kolovozu u Kranju i Kamniku osvojila ukupno 14 medalja te je proglašena najboljom nacijom Svjetskog prvenstva U-18 i drugom najboljom nacijom Svjetskog prvenstva U-23.

Na XIV. Svjetskom prvenstvu U-18 kuglači i kuglačice su osvojili četiri zlatne i dvije brončane medalja, a Hrvatska je bila zlatna i u poretku nacija. Na XX. Svjetskom U-23 prvenstvu naši su natjecatelji osvojili tri zlatne, srebrnu i četiri brončane medalje, a Hrvatska je bila srebrna u poretku nacija.

Koncem lipnja u Bambergu je održan "Final four" Lige prvaka na kojem su nastupila tri hrvatska kluba - KK Mlaka kod žena, te KK Mertojak i KK Zaprešić kod muškaraca.

Kuglačice Mlake osvojile su drugo mjesto nakon što su u finalu izgubile od SKC Victorije 1947 Bamberg sa 2-6, dok je kod muškaraca u borbi za 3. mjesto splitski Mertojak bio bolji od Zaprešića sa 6-2.


KOMENTARI:
(Da bi ste mogli komentirati morate biti prijavljeni na Facebook.)

Izdvojeno