hren
 

GODINA ZA PAMĆENJE
Iako nije bilo Ljetnih olimpijskih igara, godina 2018. ostat će upamćena kao jedna od najuspješnijih za hrvatski sport od kada je naša država izborila samostalnost, a osvojene su čak 292 medalje

Običan puk se mučio i ove, kao i proteklih godina, s egzistencijalnim problemima, mnogi su spas potražili u inozemstvu, drugi su ostali i bore se sa režijama, birokracijom, porezima, neshvatljivim zakonima, sudovima… ma nećemo više nabrajati... Puno toga odavno ne štima, ali i ovoga puta crne oblake povremeno su razbijali hrvatski sportaši i sportašice.

To društvo nikada nije zakazalo, niti jedne godine, pa tako ni ovih 365 dana. Tijekom 2018. godine hrvatski sportaši i sportašice nastupili su na oko 700 natjecanja svjetske i europske razine te ukupno osvojili 292 medalje, od čega 97 zlatnih, 85 srebrnih i 110 brončanih...

Brojke govore same za sebe! I svaka je medalja jednako vrijedna, jer u svaku je uložen veliki trud, mnogo odricanja (uz brojne kritičare), a većina ima sličnu priču, pomoći države je bilo malo ili je nije bilo.

Poznato je da je Hrvatska jedna od zemalja u Europskoj uniji koja najmanje odvaja za sport i zato su naši sportaši čudesni - ČUDO. Nitko ne može objasniti do kraja taj fenomen. Zašto pomiču granice, pobjeđuju velesile, ispisuju povijest… Talent, upornost, rad, volja, inat – ma tko će ga znati.

No medalje se gomilaju, a ni mi novinari ponekad sami ne vjerujemo da je takvo nešto moguće, jer rak rana hrvatskog sporta, osim mizernih ulaganja, su i očajna infrastruktura, uvjeti kojih se trebamo sramiti. I zato duboki naklon do poda sportašima koji su pokazali, po tko zna koji puta, da su najbolji promotori Lijepe naše.

Spomenuli smo koliko je ove godine bilo uspjeha, nezahvalno je izdvajati, ali ipak smo odlučili istaknuti nekoliko onih koji su najviše podigli na noge hrvatsku javnost, snažno odjeknuli svijetom ili je bilo riječ o nečemu što nitko do tada nije napravio.

Hrvatska nogometna rapsodija u Rusiji

Krenimo od naše hrvatske nogometne reprezentacije. Momčad u jednom trenutku nije bila poželjna u velikom dijelu Hrvatske, igrala je utakmice zbog huligana pred praznim tribinama, zviždalo joj se kod kuće, opasno je visila u tim kvalifikacijama...

Onda je došao 'taj neki' Zlatko Dalić koji je poput čarobnjaka sve preokrenuo na pozitivu. Uspješno je odradio kvalifikacije, odveo nacionalnu vrstu na SP, a tamo? Treba li o tome uopće pisati. Hrvatska je suvereno prošla skupinu, nanizala tri dramatične utakmice u nokaut fazi u 120 minuta te na kraju osvojila srebro. Da, nije zlato, ali zemlja koja nema pošteni stadion, koja ima toliko malo nogometnih profesionalaca i klubova, a toliko puno 'izbornika – kritičara' (navodno više od četiri milijuna) napravila je remek djelo.

Za Hrvatsku se zbog nogometaša čulo u svakom kutku svijeta, a u tražilicu 'googlea' upisivalo se Croatia. Zaista nema bolje promidžbe. Dovoljno je reći da je izgubljeno finale s Francuskom gledalo preko tv ekrana 1,12 milijarda ljudi. Ne, nije greška, zamislite koliki je to broj ljudi. Nema veće pozornice od finala nogometnog SP-a.

Nitko kao Luka Modrić

I taj Mundijal izrodio je jednu drugu veliku sportsku priču - Luku Modrića. Hrvatski kapetan se dokazao u Realu s kojim je osvojio četvrtu Ligu prvaka, treću u nizu, bio je jedan od najboljih, ali nedostajao je pravi rezultat s reprezentacijom. Imao je teško djetinjstvo, bio suočen s toliko omalovažavanja, uoči SP čak ga se vucaralo po sudovima zbog poreznih problema, ali sve je to ostavio iza sebe u Rusiji.

Proglašen je najboljim igračem cijelog prvenstva, a zatim je potukao Messija i Ronalda, s trona je svrgnuo dva najveća vladara svjetskog nogometa, jer je pokupio sva najvažnija pojedinačna priznanja za najboljeg igrača svijeta u 2018. Fifa, Uefa, France Football (Zlatna Lopta) dali su svoj sud – LUKA JE NAJBOLJI. Zastrašujuća konkurencija, a Hrvat na samom vrhu. Mislimo da više nikada nećemo imati konačnog pobjednika, ni nakon 100 godina.

Teniska bajka u Lilleu

Prebacujemo se na tenis. Godina se bližila kraju, nogometna euforija je pala, a onda su nas razveselili oni. Davis Cup osvojili smo 2005., prvi je uvijek poseban, ali 13 godine kasnije izbornik Krajan, Čilić, Ćorić, Pavić, Dodig i Škugor donijeli su drugu 'salataru', a ta je jednako posebna, možda i posebnija, jer je to zadnje natjecanje u takvom formatu.

Više nema mečeva pred domaćom publikom. Ostat će zauvijek zapisano da je Hrvatska bila zadnji pobjednik starog Davis Cupa i da je u finalu pala Francuska koja je naše junake ugostila na nogometnom stadionu u Lilleu koji je za tu svrhu bio prilagođen za tenis.

Neponovljiva Sandra Perković prva s pet zlata

Zlatna Sandra Perković i ove godine je bila zlatna. Djevojka koja je pobijedila smrt postala je prva atletičarka koja je osvojila pet puta titulu europske prvakinje. Disk je najdalje letio u Barceloni 2010., Helsinkiju 2012., Zürichu 2014. i Amsterdamu 2016. te ove godine u Berlinu – 67,62 metara.

Najveća hrvatska atletičarka i jedna od najboljih svih vremena doživjela je i veliku nepravdu u Dijamantnoj ligi. U tome natjecanju bila je uvjerljivo najbolja, pobijedila na sva četiri prethodna mitinga, ali po novim suludim pravilima svi bodovi su se brisali i samo je finale u Bruxellessu odlučivalo o pobjedniku. Sandra tamo nije bila spremna, imala je problema sa zdravljem, završila je treća, doživjela prvi poraz poslije 13 mjeseci i ostala bez sedmog Dijamanta zaredom.

Braća Sinković gaze i u novoj disciplini

Siniša i Valent Sinković oduševili su, ne samo svijet veslanja, neko cijelu sportsku javnost. Dečki su bili nepobjedivi tri sezone u dvojcu na pariće, disciplini u kojoj su osvojili sve što su mogli (olimpijsko, svjetsko, europsko zlato), dominacija koja im je dosadila pa su se 2016., nakon najsjajnijeg odličja na Igrama u Riju, prebacili u novu disciplinu – dvojac bez kormilara.

Novi izazov zbog kojeg su se mnogi zapitali zašto otići odande odakle si najbolji? A braća su u 2018. pokazali da od početka mogu do vrha. Ove godine su postali europski i svjetski prvaci. (Zanimljivo je da su i jedriličari braća Šime i Mihovil Fantela ove godine premijerno u novoj disciplini (olimpijska klasa 49er) stigli do svjetskog zlata).

Kraj Dinamovog europskog prokletstva

I za kraj smo ostavili Dinamo. Možda nekome čudno izgleda da su 'modri' u ovoj konkurenciji, među velikim dečkima i curama, ali ovoj generaciji iz Maksimirske 128 uspjelo je nešto što se čekalo 49 godina, gotovo pola stoljeća. Zaboravite na dvostruku krunu s kojom je završena sezona 2017/18., to se od najbogatijeg sastava HT Prve lige očekuje, društvo koje je preuzeo Nenad Bjelica napravilo je napokon taj željeni iskorak kojeg brojni navijači 'modrih' nažalost nisu doživjeli.

Srušeno je prokletstvo europskog proljeća, jer je Dinamo prezimio u Europi. I to na kakav način! U skupini Europske lige Dinamovi nogometaši bili su prvi, u prve četiri utakmice upisali su četiri pobjede, a zatim su stigla dva remija. Nepobjedivi…

Naravno, ispričavamo se ostalim hrvatskim sportašima koje nismo spomenuli, a koji su nas u najboljem mogućem svjetlu predstavljali na natjecanjima kako u Hrvatskoj tako i izvan granica. Svima njima želimo još uspješniju 2019., pregršt medalja i dobrih rezultata, fair-playja, a prije svega sreće i zdravlja… I da im kapne koja kuna više!

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI: