Hrvatska nogometna reprezentacija danas od 17 sati na moskovskom stadionu Lužnjiki igra svoju najveću utakmicu u povijesti. Luku Modrića i društvo čeka dvoboj za svjetsko zlato protiv jake i neugodne Francuske. U emotivnom istupu na dosadašnji uspjeh, ali i mogućnost da se Hrvatska popne na svjetski vrh, u Moskvi smo razgovarali s bivšim hrvatskim izbornikom Slavenom Bilićem

Hrvatska nogometna reprezentacija već je samim plasmanom u finale svjetskog nogometnog prvenstva napravila grandioznu stvar. No, za Slavena Bilića, jednog od najuspješnijih hrvatskih izbornika, koji je dugo godina stajao upravo uz ovu generaciju nogometaša, posao još nije gotov. Pročitajte njegova razmišljanja u vrlo emotivnom i iskrenom istupu:

'Ovo je najveća stvar! Nema dalje. Jedino osvojiti. Znači, profesionalni igrač, nema veće scene, samo rijetki su imali tu privilegiju igrati. Koliko je velikih igrača bilo, poput Ronalda iz ove generacije, pa i ogromne nogometne zemlje, s više tradicije, više ljudi, više novaca nego što mi imamo, i nisu to napravili. A mi to napravimo, to je stvarno neopisivo. I to stvarno mislim, neopisivo. Danas se ti epiteti bacaju onako, ovlaš, kako se kaže. Ali ovo je stvarno neopisivo. I teško je reći nešto drugačije. Mogu samo ponoviti, ovo je nemoguće'.

Vi ste posebni vezani uz ovu generaciju. Mnoge ste vodili još kroz U-21 selekciju, a glavne igrače ove generacije baš ste vi uveli u A selekciju?

'Jesam, da. Od 11 koji su startali protiv Argentine i sada Engleske, njih devet je igralo kod mene na Euru 2012. Samo su Brozović i Rebić novi. Šest godina je prošlo, nije prošlo dvije godine. I želim reći, koliko smo mi iskusna ekipa. Neki su krenuli, kao Luka, Ćorluka , 'Raketa' 2006. i 2007. , onda su se pridodali Subašić, Pa Perišić, Vida, Lovren, Vrsaljko, Strinić, Badelj. I jesam, da, vezan sam uz njih. Godine 2006. smo krenuli odlično, pobjeda protiv Engleske doma u Zagrebu, potom na Wembleyju. Pa smo na Euru u Austriji, u grupi dobili Njemačku. Dizali su nas u nebesa, pa smo doživjeli nokaut, u zadnjoj sekundi protiv Turske. Igrači plaču po terenu... Potom se 2010. ne plasiramo, na Svjetsko prvenstvo pa slijedi masakr. Potom 2012. teške kvalifikacije, odigramo dobar Euro, ali ne prođemo. Onda 2014. opet ne prođemo grupu, pa opet negativne kritike', kazao je Bilić dodavši:

'Na Euru 2016. igraju strašno dobro u grupi, ali ti onda dođe Portugal i u zadnji tren doživiš onakav poraz u produžetku i ponovno plačeš na terenu. A da ne govorim o promjenama izbornika i događanjima u hrvatskom nogometu, dosta negativnih. Hoću reći, ova je ekipa prošla sve, ona je sazrela, doživjela je sve emocije. Ona je plakala, dizali su je u nebesa. Ali sada je došla do jednog trenutka zrelosti, kada ona apsolutno zna što treba u bilo kojem trenutku utakmice napraviti. Zato ne čudi da mi dobivamo ove tzv. 'prljave' utakmice, kao protiv Danske i Rusije. A to nam prije nije bila karakteristika. Zato nije čudno što su već tri utakmice gubili, pa se vraćali, a to je zato što imaju stabilnost, imaju znanje, imaju iskustvo, ali nisu se umorili. Nije se ugasila želja, nego su oni – nikad gladniji. I to ne od sada, kada je finale u pitanju. Već od Nigerije, oni su gladni, da napokon nešto naprave. Svaka im čast.'

Znamo da ste posebno 'slabi' na Luku Modrića. Teško je biti objektivan kada Vas pitaju o njegovim igrama?

'To je njegova ekipa. Istina, u nogometu se ne može tako govoriti, jer to nije košarka pa da se kaže kako je to Jordanova ili LeBronova ekipa, jer je njih tamo pet na parketu. Ja ih sve obožavam i volim, ali ovo je Lukina ekipa, i na terenu i van terena. I na kraju, krajeva, on im je i kapetan. On to radi, iako sam ja apsolutno subjektivan. Sjajno! I meni je sada glupo, jer uvijek ima onih koji kažu 'ja sam ti rekao', ali ja sam njemu zaista 2008., prije Eura, a bio je tada jako mlad, dok su terenom harali Iniesta, Xavi, 'ti si s njima tu, nisu oni bolji od tebe. I bit ćeš bolji od njih.' Ne da me nije razuvjerio, nego je on to debelo potvrdio. On je, ali se samo sada, već zadnje tri, četiri godine, najkompletniji vezni igrač svijeta. Ima igrača koji su s loptom kao on, daju više golova, tipa Coutinho, David Silva, Özil, ali nemaju defenzivu dovoljno dobru. S druge strane imaš igrača koji su defenzivni, kao Fernandinho, Kante, koji imaju defenzivu fenomenalnu, ali nemaju prema naprijed svjetsku klasu. Također, Luka ima onu svoju 'vanjsku loptu', kao Federer backhand. To je jednostavno urođeno. Uza sva njegova primanja, i sve, kako ja volim reći, 'retrovizore' koje ima, pa se okrene na stranu na kojoj nema igrača, ali ne može vidjeti, već to osjeti. I njegova najveća kvaliteta je ta njegova odgovornost iz koje onda proizlazi želja za obranom, želja da se stavi u službu ekipe.

Znači, znamo tko će osvojiti Zlatnu loptu?

'Priča oko Zlatne lopte meni je apsolutno normalna. I to nije priča iz Hrvatske, to je priča koju govori cijeli svijet. I ne govorim samo o najboljem igraču prvenstva, već govorim o cijeloj godini. Tko je napravio više. Ako je došlo vrijeme da netko, osim Ronalda i Messija, dobije loptu onda je to – opet ponavljam ja sam subjektivan, ali siguran sam da i oni objektivni, ti znaju procijeniti – onda je to Luka. Bio je proglašen najboljim igračem klupskog SP-a, osvojio je Ligu prvaka, najbitniji je igrač Reala, Hrvatska je finalist Svjetskog prvenstva. Pa čekaj, što bih više rekao? Ali ako znate njegovu familiju, oca Stipu i mamu Radu, da popričate dvije minute s njegovim roditeljima, sve će vam biti jasno. I ne treba ti više da shvatiš tu energiju, sve je jasno'.

Kada biste bili u situaciji da mu sada morate dati kakav savjet, što biste mu rekli?

'Guštaj, samo to. Uživaj. Sve si zaslužio', uzeo je Bilić predah i nakon nekoliko sekundi, u kojima se vidjelo s koliko osjećaja, pa i divljenja, doživljava ovu ekipu, nastavio:

'Ali kada govorimo o veznoj liniji, ovo kompletni igrači, onda je to i Ivan Rakitić. Luka je jedan, ovo nije košarka. Pa nije ni LeBron James osvojio naslov protiv Golden State Warriorsa, jer njih su tamo trojica. U nogometu ne možeš sam. Pa onda bi Argentina bila svjetski prvak. Ovo je Lukina ekipa, ali imaš kraj njega 'Raketu', koji je svjetska klasa, žrtvovanje za momčad totalno, imaš Brozovića, kako je odigrao cijeli drugi dio sezone s Interom. Gledao sam utakmicu protiv Lazija, za ulazak u Ligu prvaka, koliko trči pa to je nemoguće. I to kako kvalitetno trči. Pa Badelj, onda Mandžo. I Rebić, apsolutno otkriće! Pa Perišić, Kramarić kada uđe. Bekovi, Suba, koji te izvukao dvije utakmice, na penale. I za kraj, dva stopera, Vida i Lovren. Čarli, koji je senator, ali se žrtvovao. On je uz Luku vođa. Ali da se vratim na Vidu i Lovrena, kako igraju cijeli turnir. Pa to je nemoguće! Oni su nas držali protiv Engleske, u prvom poluvremenu, sa Subašićem, da mi ne odemo u veći minus, i što bi objektivno, bilo teško se vratiti. Dakle, nije to samo Luka…'

Naravno da nije, jer na klupi imaju i izbornika Zlatka Dalića, koji očito zna posao iako su ga mnogi osporavali?

'To je ustvari Dalić-ekipa. Apsolutno perfektno vođeno. I prije Svjetskog prvenstva osjetila se ta neka snaga i skromnost. Često se misli u ovo novo moderno vrijeme, da bi pokazao snagu kako moraš biti malo bezobrazan, bahat… I misli se, ako si skroman, onda si naivan. Tako neki danas gledaju vrijednosti. Ali ne, ovo je najviši stadij. Da si ti toliko jak, a skroman. I to igračima daje snagu i sigurnost, istovremeno i mirnoću, vjeru i spremnost da se žrtvuju za ekipu. Ovo je njegovo djelo. I to sve govori kako vodi ekipu, stožer i kako je u kampu. A utakmice, kako ih vodi, gledajući profesionalno, zbilja ludo. U utakmicama protiv Rusije i Danske, on je svojim izmjenama igrača pa i sustava, uspio odvesti obje utakmice do penala. Na utakmici protiv Engleza, i kad nismo izgledali dobro i kada su svi očekivali izmjene, zadržao je mirnoću i nije htio mijenjati, jer je vjerovao da ekipa može promijeniti stanje na terenu sama od sebe, bez personalnih promjena. I opet je napravio dobro. Tako da se nema što dalje reći.'

Francuzi su ostali za kraj. Ujedno je to i reprezentacija zemlje koju Hrvatska nikad nije pobijedila i koja nam je, odnosno i Vama osobno, uskratila ulazak u finale SP-a 1998?

'Francuzi imaju strašnu ekipu! Oni su igrački, na papiru, najbolja ekipa. I to daleko najbolja ekipa. Ne briljiraju, igraju dosta pragmatično, igraju na rezultat, a na papiru imaju 23 igrača koja bi mogla igrati lepršavije, staviti u igru više, pod navodnike 'genijalaca', ali Deschamps se ponaša isto kao i kad je bio igrač; tvrdo, organizirano. Odličan vratar, odozada četiri odlična igrača na svojim pozicijama. U srednjem redu ima puno znanja, ali u prvom redu trka i fizikalije. U Kanteu, Pogbi, Matuidiju i Tolissu. To su igrači koji se znaju izvanredno pridodati napadu. Pogotovo Pogba. A naprijed, uz onu klasičnu devetku (op.a Giroud), kakvu Deschamps voli imati kao referentu točku, da znaš da se 'gore' može baciti lopta bez kreacije, koju će ovaj zadržati. A ima i ova dva, Griezmann i Mbappe, koji de facto ne trebaju pomoć drugih da bi riješili utakmicu. Dakle, ako si, iako ja govorim malo negativno, ali to je samo analiza ovoga što sam vidio od Francuza, oni teško probijaju blok jer ne napadaju s puno igrača. I protiv Perua i protiv Danske. Jedno su Argentinu, koja objektivno nije bila dobro organizirana na ovom turniru, nadigrali. Malo šansi su stvorili, ali ako se otvoriš, a nažalost i mi ćemo se morati otvoriti da bi im naudili, ako ti uzmu loptu onda su u stanju masakrirati te, kao primjerice kod četvrtog gola protiv Argentine. Odlična su ekipa, ali mi jednostavno odbijamo izgubiti utakmicu na ovom turniru. I kad izgleda da ne možemo više trčati, mi se samo priključimo na punjač i oni za dvije minute lete po terenu. Istina, Francuzi su imali dan više odmora, nisu bili u naporima kao mi, ni fizički ni psihički, sve to daje malo na njihovu stranu, ali sve su to priče za portale, novine i razgovore po kafićima, ali kada krene utakmica – onda se sve briše'.

Iako je Bilić u Rusiju stigao još prije početka Svjetskog prvenstva, u posjet igračima, koji su od prošlog ponedjeljka u Moskvi, nije išao. Čak se niste javili niti izborniku Zlatku Daliću. Koji je razlog za to?

'Ja te stvari ne volim. Imam i ja jedan dio onog praznovjerja, od početka prvenstva ja pošaljem Luki poruku i prije i poslije utakmice, da poželi sreću svima. Ne volim smetati, pogotovo kada ide ovako dobro. Ja čak ove karte za polufinale koje sam dobio nisam osobno želio ići podići u njihov hotel, već sam zamolio kolegicu s ITV-a da ode po njih. To mi je glupo, to sve remeti mir. Neka im dam taj mir. Vjerojatno ne bi smetao, i ne krivim one koji tamo idu. Ali jednostavno svatko ima svoj neki ritual i svoj način podrške.'

Otkrio nam je Slaven Bilić, kojeg na ovoj britanskoj TV postaji drže kao kap vode na dlanu, da im je, nakon četvrtfinala odnosno spoznaje da u Moskvu dolazi hrvatska reprezentacija, postavio važan uvjet.

'Inače radim emisiju iz studija, ali kada je Hrvatska stigla u Moskvu, na polufinale protiv Engleske, rekao sam im 'ne želim ostati u studiju, želim na stadion, moram biti na tribini kao navijač, želim gledati utakmicu i navijati' i dogovorili smo se da se javljam prije utakmice uz teren. Stvarno su super', zaključio je Slaven Bilić i samo usput, onako s nogu dodao.

'Ma, bit će to sve super'.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI: