Huliganizam među navijačima duboko je ukorijenjen, ali rješenje tog problema nije „nemoguća misija“, tvrdi u svom pismu čitatelj Portala. Svoj pogled na rješenje ovog problema, postavljanje odgovornosti ispred svega, te značaj navijačke odgovornosti za budućnost pozitivnih kretanja ne samo u Hajduku već i društvu općenito, detaljno je obrazložio. Njegovo pismo donosimo vam u cijelosti…

Udruga Naš Hajduk je iznikla u okviru pokreta Against Modern Football, ugledajući se na socios model, već ranije primijenjen od brojnih europskih klubova, te joj je sukladno tome jedan od ciljeva navijačko samoupravljanje. Potaknuta dugogodišnjom pljačkom i malverzacijama od strane vodećih rukovoditelja kluba i raznih menadžera, neplanskim i nesustavnim pristupom razvoju kluba te uplivom politike u klub, udruga Naš Hajduk je odlučila uzeti stvar u svoje ruke. Prema socios modelu navijači Hajduka sami biraju upravni odbor i tako na direktan način sudjeluju u kreiranju kluba.
Udruga trenutno posjeduje oko jedne četvrtine dionica kluba a dugoročni je cilj stjecanje vlasništva. Nastala je kao inicijativa tadašnjih članova Torcide te je formalno odvojena od navijačke skupine, mada su obje udruge neraskidivo povezane jer je upravo Torcida osnovala Naš Hajduk.
Samu srž udruge, u obliku pokretača i inicijatora, čini stari dio Torcide pa možemo reći da je Torcida generator većine akcija pokrenutih od strane udruge Naš Hajduk, što joj daje moć da upravlja i usmjerava širok krug ljudi. Ove godine se očekuje da će broj članova premašiti 40 000. To je dobar pokazatelj koliko je značajan utjecaj navijača Hajduka.

Upravo radi tolikog broja navijača te moći i utjecaja kojeg ima na Dalmaciju ali i hrvatsko društvo u globalu, postavlja se pitanje odgovornosti. Udruga, kojoj je cilj povećati broj članova a time i svoj utjecaj, mora ozbiljno shvatiti odgovornost koju preuzima na sebe te osigurati pitanje vlastite legitimnosti.
Udruga Naš Hajduk i Torcida su se u nekoliko navrata pokazali kao pokretač pozitivnih društvenih promjena. Afera pošteno suđenje, Kodeks, borba protiv utjecaja politike i kriminala na nogomet, borba protiv privatizacije HNS-a, sve su redom pozitivni primjeri borbe protiv sportskih ali i društvenih anomalija. Zahvaljujući Torcidi i udruzi Naš Hajduk povuklo se pitanje kriminala i korupcije u nogometu. Na pravosuđu je da ispita sumnjiva poslovanja unutar HNS-a.

Huliganizam u redovima Torcide

Međutim, konstantno se provlači sjena nad tim svijetlim primjerima pozitivnih društvenih procesa. A to je onaj ekstremni dio Torcide, ultrasi, ili jednostavnije – huligani.
Huliganizam obuhvaća vrijeđanje po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi, fizički napadi sa nanošenjem lakših, težih ili čak smrtnih posljedica, uništavanje javne i privatne imovine, uznemiravanje javnog reda i mira, ugrožavanje opće sigurnosti (pirotehnika), ometanje odvijanja sportskih i drugih društvenih događanja.

Bitno je naglasiti razliku među pripadnicima Torcide, jer dio njih zauzimaju huligani. Bitno je naglasiti razliku između onih koji vole klub i oni koji ga uništavaju. Upravo ti huligani su problem a na udruzi Naš Hajduk i Torcidi je da se ograde od njih i od takvog oblika ponašanja.

Spomenut ćemo samo neke od posljednjih akcija koje su direktno ili indirektno izvršili pripadnici navijačke skupine Torcida, točnije njen ekstremni dio: nekoliko napada na danske državljane uoči utakmice sa Brondbyjem, divljanje i neredi u Liverpoolu, tučnjava u Šibeniku sa pripadnicima druge navijačke skupine – Funcutima, vrijeđanje vrhunske sportašice i državne tajnice za sport Janice Kostelić na osobnoj razini, fizički napad na osobu Zdravka Mamića, skandiranje i pozivanje na nasilje prema osobi Zdravko Mamić, postavljanje barikada i napad na navijače Rijeke – Armadu, fizički sukob Torcide i Armade kod Dugopolja, fizički sukob Torcide i BBB-a u Vukovaru, verbalni napad i zastrašivanje Hajdukove legende Ike Buljana, vrijeđanje i prijetnje upućene igračima Hajduka i upravi Hajduka nakon poraza protiv Rudeša, nanošenje težih tjelesnih ozljeda vatrogascu na utakmici protiv Intera.

Jasan je bunt Torcide na privođenje i zatvaranje nekoliko navijača radi nereda na utakmici i izvan nje, budući da se sudstvo i policija ne bavim „krupnim ribama“ i ne bavi uzrokom problema. Jasno je i to da su navijači, kao glasnici dijela naroda, frustrirani općim stanjem u društvu, a pogotovo političarima, sudstvom i policijom jer to isto sudstvo koji sudi Torcidašima, i ta ista policija koja ih hapsi, ne rade ništa po pitanju onih čije kriminalno djelovanje je mnogo pogubnije po našu domovinu.
Torcida i Naš Hajduk godinama ukazuju i bune se radi korumpiranosti i sporosti pravosuđa te radi tijesne povezanosti politike, sudstva i kapitala, vidljivo na primjeru HNS-a. Međutim, bitan je način borbe. Nasilje se u ovom slučaju javlja kao nusprodukt odnosa Hajduka i HNS-a. A nasilje ne prihvaćamo ni u kakvom obliku te nam je cilj iskorijeniti ga.
Ako Torcida pravda svoje članove da je nasilje većinom usmjereno prema iskorjenjivanju mafije i „isušivanju močvare“, pitanje je koliko od ovih nabrojenih djela se mogu dovesti u korelaciju sa „borbom Torcide protiv mafije u HNS-u“? Samo oni vezani za napad na Janicu i Mamića.
Neke od metoda ultras skupine su zastrašivanje, prijetnje, vrijeđanje, fizički napadi, rasističko i ksenofobno ponašanje te poticanje na isto. Po zakonu to su redom prekršajna i kaznena djela. Prekršitelji zakona i kršitelji ljudskih prava trebaju odgovarati. To je huliganizam, on treba biti oštro osuđen i tu nema opravdanja.

Zatvaranje očiju

Bitno je javno osuditi huliganizam; od strane navijača, zatim uprave kluba, novinara, političara i cjelokupne hrvatske javnosti. Bitno je, također, naglasiti da se „borba protiv kriminala i mafije u HNS-u“ ne rješava na način da se vrši nasilje, nego postoji nekolicina drugih, legalnih načina za prosvjedovanje i ukazivanje na nepravilnosti.

Kao nojevi, glavu u pijesak stavljaju u prvom redu novinari, pogotovo lokalni, koji se na nedovoljno kritički način odnose prema nasilju i neredima i još ga uvijek dijelom opravdavaju borbom protiv mafije u HNS-u.
Zatim političari, koji da se ne bi zamjerili Torcidi radi jakog utjecaja u društvu, pažljivo biraju što će reći i nemaju snage ni hrabrosti suprotstaviti se velikoj vojsci navijača.
Zatim uprava na čelu sa Kosom, odbija kontakt sa Zagrebom i HNS-om, podilaze Torcidi i tako opravdavaju nered i kaos na tribinama mafijaškim stanjem u hrvatskom nogometu. Dobiva se dojam da upravu vode tribine i navijači. Uprava mora osuditi svaki oblik nasilja i zauzeti čvršći stav spram Torcide.

Također, ni Torcida, ni Naš Hajduk se nisu ogradili od takvih pojedinaca, združenih u ultras skupinu. A presudno je da se ograde, presudno je u prvom redu radi osnovnih ljudskih prava. Naime, nebrojeno puta su ona kršena od strane navijača. Potrebno je javno osuditi nasilje i huliganizam. Drugo, radi vlastite legitimnosti. Protiv mafije, kriminala i korupcije se bore kriminalom i huliganizmom. Ograditi se od huligana u svojim redovima, krenuti od sebe, pa onda ukazati na kriminal van svog dvorišta. Kao što su osnivanjem udruge, na demokratski i transparentan način, prvo iskorijenili utjecaj politike i kriminala iz Hajduka pa onda prosvjedima i raznim akcijama ukazivali na kriminal unutar domaćeg nogometa i društva. Osuda huliganizma unutar svojih redova je njihova odgovornost.

Odgovornost Torcide

Prvo, odgovornost prema mladima. Veliki postotak Torcide koje čine maloljetnici od 14 do 18 godina, ali i mlađi od toga. U toj dobi još uvijek traje proces intelektualnog i emotivnog sazrijevanja. Također, tada je izražena potreba za identifikacijom izvan vlastitog doma. Torcida, kao faktor sekundarne socijalizacije, odigrava važnu ulogu u tom procesu. U želji da se istaknu u društvu, maloljetnici „posežu“ za nasiljem te se na taj način emancipiraju unutar navijačke skupine, ali i u društvu. Drugim riječima, navijači kroz nasilje pokazuju društvu da su i oni tu, da i oni postoje. Posebno se osjetljivi maloljetnici jer takav odgojni obrazac preuzimaju i dalje u životu.

Drugo, budući da nema zajedničke javne osude huliganizma, takva ponašanja se prešutno odobravaju. Naš Hajduk i Torcida su posebno naglasili kako širok broj navijača izražava nezadovoljstvo te da ljudi gube strpljenje i živce i kako bi se sve skupa moglo oteti kontroli. Velik je broj ljudi, radi toga što su nezadovoljni osobnom ali i ekonomskom, političkom i društvenom situacijom, spreman reagirati agresivno i destruktivno. Torcida, njen ekstremni dio, dolijeva ulje na vatru svima onima koji su isfrustrirani pa okrivljuju drugoga za svoje probleme. Dobiva se dojam da se problemi rješavaju nasiljem i agresijom.

Treće, identifikacija sa navijačkom skupinom podrazumijeva jasnu diferencijaciju Mi i Oni, gdje se Mi uzdižu do svetosti a Oni obezvrjeđuju. Tako imamo situaciju da su navijači Dinama, Rijeke, Šibenika neprijatelji Hajduka i Torcide, ali i neprijatelji navijača na osobnoj razini. Na taj se način u hrvatskom društvu produbljavaju podjele. Također, tako neprijatelji postaju i policajci, srbi, homoseksualci, purgeri, muslimani i svi oni koji nisu Mi. Navijačka propaganda direktno utječe i na šire društvene odnose, kao što je odnos Splita prema drugim gradovima i područjima unutar domovine ali i prema susjednim zemljama. Budući da Torcida šalje poruke mržnje, posebno prema Šibeniku, Rijeci i Zagrebu, na taj način potiče na stvaranje negativne klime u odnosu prema tim gradovima i područjima. Također, odnos prema susjedima, posebno prema Srbima i Beogradu, stvara veće razdore nego što oni u svakodnevnom svijetu postoje, te povećavaju tenzije sa susjedima. U ovom slučaju Torcida utječe na društvene promjene u negativnom kontekstu. Skupina sa tako velikim utjecajem mora uzeti u obzir i ovakav oblik odgovornosti.

Torcida ispred Hajduka

Zadnjih godina se dogodio obrat u navijanju na način da Torcida rijetko ili nikako ne prati zbivanja na terenu, koja su u biti i temelj navijačke scene, nego je okrenuta sebi i stvaranju slike o sebi prema vani. Više je transparenata i ukupno ikonografije na kojima je istaknut natpis Torcida nego onih na kojima je Hajduk.

Torcida ne gleda utakmicu, oni su većinom skoncentrirani na navijanje. Na taj način navijači zanemaruju primarnu funkciju ovoga sporta i guraju se u prvi plan,ali i tako se emancipiraju u društvu.

Jedna od temeljnih uloga navijačkih skupina je ta da ih društvo prizna i da se navijači samorealiziraju kroz pripadanje toj skupini. Navijači se pokušavaju istaći u društvu skandiranjem, masovnim okupljanjima, pirotehničkim sredstvima i nasiljem. Dovoljan je jedan incident da određena osoba stekne status, a time i identitet, unutar navijačke skupine. Upravo zbog toga navijačka skupina privlači veliki broj ljudi. Budući da za takav način emancipacije nije dovoljan veliki napor, navijačka skupina omogućava identifikaciju lakšim putem.

Znakovito je istaknuti kako se u Splitu i okolici nije razvila glazbena ili druga umjetnička scena, nego upravo navijačka, i to je dobar pokazatelj mentaliteta i preferencija građana Splita i onih koji mu gravitiraju. Njihova utakmica se vodi na tribinama i ulici, protiv drugih navijačkih skupina. Bengalke i ostala pirotehnička sredstva pridonose posebnom štimungu na tribinama i Torcida se, preuzevši ime od brazilskih navijačkih skupina, jasno odredila kakav način navijanja preuzima. Međutim, pirotehničkim sredstvima nije mjesto na travnjaku ni na sportskim natjecanjima.

Klub Hajduk je u 2017. godini platio minimalno pola milijuna kuna radi navijačkih nereda, bacanja baklji i pirotehničkih sredstava u teren, rasističkih, šovinističkih i ksenofobnih poruka sa tribine, isticanja nacističkih i ustaških obilježja. Platio ih je zbog onih pripadnika Torcide koji su izvršili te nerede. Oni svojim djelima direktno nanose štetu klubu za kojeg se kune da ga vole. Time se grubo krši narušava odnos prema sportu koji treba biti svrha navijanja. Također, ugrožava se i sam Hajduk na način da plaća velike kazne za ono što huligani rade.

Zaključak

Ukoliko Torcida želi postići to da bude legitiman faktor u društvenom procesu, a osnivanjem udruge Naš Hajduk to i institucionalizirati, ona mora reći ne svim svojim huliganima, svim ksenofobnim i rasističkim izjavama i svim onim djelovanjima kojima navijači krše ljudska prava i zakone Republike Hrvatske.

Ako se huliganizmom i mržnjom prema drugome iskazuje ljubav prema Hajduku, ako se netko postavlja iznad Hajduka, onda taj i takav ne voli Hajduk, nego radi protiv njega. Hajduk je naš i trebamo ga čuvati od svih, čak i od nas samih.

N.V.


KOMENTARI: