hren
Pokušaj "kulturološkog" zbližavanja Istre i DalmacijeNastupna dalmatinska "istarska štala" a la Gustafi - odnosno osebujni koncert-party po kojemu je ovaj band poznat - bio je možda i najbolji prilog aktualnim pokušajima "kulturološkog" zbližavanja Istre i Dalmacije.

Jer, prostor Brca u Kaštel Kambelovcu na kojemu su Gustafi odradili svoj maratonski (tri sata i "kusur") nastup bio je uzavrelom atmosferom, cupkanjem i plesom, nepatvorenim guštom muziciranja na sceni i onim rijetko postignutim osjećajem sudioništva banda i publike u nečemu dobrome pravi "preslik" urnebesnih istarskih "štala". Dakako, glavni aduti Gustafa bile su i ostale provjerene koncertne uspješnice poput Brkice, Črne zvizde, Kadi su ta vrata, Ja nisan stija mala, Kurijera... no Edi Moružin i (brojno) društvo posegnuli su i za nekim manje poznatim, no izvanserijskim brojevima s njihovih ranijih albuma. Zapravo, premda je "štala" na Brcu bila "nekomercijalni" koncert - dar večeri dalmatinske pisme sugrađanima, ali i brojnim Splićanima koji su zbog Gustafa potegnuli u Kambelovac - ona je i iznimna promocija novog albuma Gust Of koji je zamišljen kao presjek manje poznatih brojeva skinutih s albuma koje su Gustafi objavili od prvijenca iz 1985. do albuma Na minimumu iz 2002.
Golema koncertna energija, maestralno snalaženje u brojnim žanrovskim "crossoverima" koje su - poput spajanja danzona, tex-mexa, cajuna, bazičnog rock and rolla... s istarskom tradicijom pučke pjesme - sami skovali, šarm i nepogrješiv osjećaj za koncertnu dramaturgiju Gustafima su osigurali frenetičnu podršku publike koja je višesatni nastup uglavnom "odradila" pjevajući s bandom i u plesu ispred pozornice. Uigrani do savršenstva, jedanaest Gustafa djelovalo je kao savršen koncertni stroj, no sigurnost izvedbi nije zatrla izvorni šarm i neposrednost banda koji - premda gotovo svakodnevno svira uživo - jače od obogaćenog urana zrači sa scene. Uzavrela atmosfera na koncertu GustafaDobre vibracije cijeloga banda, a posebice "animatora" Davora Dragosavca, sjajna glazba, maštovite kombinacije puhača, bazičnog rock instrumentarija i harmonike Alena Peruška - koja bez obzira radilo se o istrijanskom melosu ili tex-mexu daje prepoznatljiv timbar - te nadahnuti Edi u ulozi meštra ceremonijala bili su još jedan neoborivi dokaz da su Gustafi koncertna atrakcija i nenadmašni meštri veselica. Ovoga puta kao dodatan argument za "bratstvo" dvaju hrvatskih mediteranskih regija i kaštelanski odgovor na motovunsku gestu proglašavanja "Dalmacije - zemljom partnerom".
Uzgred rečeno, u žestokom miksu-medleyu koji je objedinio četiri-pet globalnih standarda združenih nazivnikom tex-mex stilizacije našla se i Bandiera rosa: himnički broj koji je - zahvaljujući nekoć Pankrtima, poslije KUD Idijotima, a sada i Gustafima - odavno nadrastao svoje izvorno (isključivo) ideološko ljevičarsko značenje.


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij