hren
 

NA KAVI S KAŠTELANSKIM KNJIŽEVNIKOM
Već nekoliko tjedana roman „6,9 po Riechteru“, autora Josipa Budiše, čvrsto drži svoje mjesto među deset najčitanijih hrvatskih romana u ovom trenutku. Zadnji tjedan ova Budišina peta knjiga i četvrti roman, nalaze se na visokom devetom mjestu te je to bio povod za kratko druženje i razgovor s ovim piscem, s dugogodišnjom kaštelanskom adresom.

Josip Budiša rođen je 1952. godine u Ceri kod Unešića, a danas živi u Kaštelima. U mlađim danima s knjigom i književnim stvaralaštvom bio je povezan posredno, kroz posao kojim se bavio, a na pisanje proze odlučio se tek po odlasku u mirovinu. Tako je prije sedam godina objavio svoju prvu knjigu „Sve naše krize“, a potom, dvije godine kasnije i svoj prvi roman „Tragom sudbine“. Iste godine objavljuje još jedan roman „Manje više isti ljudi“, a prije dvije godine iz tiska izlazi „Komformist“ te prije nekoliko mjeseci i roman „6,9 po Richteru“.

Zanimljivo je što ste se pisanjem proze, posebno romana, započeli baviti tek kada ste otišli u mirovinu?

- Da, nakon punih šest desetljeća osebujnog životnog iskustva, živeći u sretnim i manje sretnim okolnostima kroz koje sam prolazio od pedesetih godina na ovamo, u dvije države, a u jeku svjetske recesije, mogu reći da sam se odvažio napisati kratke kritičke zapise koji su objavljeni u mojoj prvoj knjizi „Sve naše krize“. Kako su čitatelji ocijenili, riječ je o realnom opisu uzroka moralnih i ekonomskih kriza, ali i mogućim rješenjima, iz mog kuta gledišta. U tim zapisima dijelom sam se dotakao i politike te nastojao naglasiti da svoje neuspjehe ne prepisujemo drugima nego da uzroke tražimo u sebi samima.

Svoje daljnje stvaralaštvo nastavili ste pisanjem nečeg drugačijeg. Kako je došlo do prelaza s kritičkih osvrta do romana?

- Na to me potakla, između ostalog, i ta moja prva knjiga. Nakon kritičkih osvrta o krizama, odlučio sam se napisati roman biografskog karaktera „Tragom sudbine“, u kojem je glavni lik Vlado, čovjek rođen u kršnoj Zagori, čiji se životni put nastavlja u gradskoj sredini. Kroz roman pratimo njegov život, snalaženje u gradskoj sredini, njegove ljubavi i životne peripetije te koliko je to sve utjecalo na njegovu osobnost.  Nakon tog prvog romana napisao sam i „Manje više isti ljudi“, roman koji govori o jednom umirovljeničkom kvartetu, četvorici svjetonazorski, materijalno i intelektualno različitih osoba, koji zbog činjenice da su interesno upućeni jedan na drugog, dobro funkcioniraju.

Iako su i prva dva romana dobro prihvaćena, vaš treći roman „Komformist“, našao se poslije određenog vremena  na 11 mjestu tjednih ljestvica najčitanijih hrvatskih romana, što je tome razlog?

- To je roman koji je nastao zahvaljujući mojim promišljanjima o komformistima, osobama koje su uvijek tu i koje se znaju dodvoriti svim vlastima. Glavni lik je Duško, koji je intelektualna osoba i specifičan, ali koji ostaje komformist. Pri nastanku ovog romana pozvao sam se na velikog Konfucija, koji je kazao da se samo najuzvišeniji i najniži karakteri ne mijenjaju. Analizirao sam tu izreku i odlučio sam pisati o toj velikoj većini koja se mijenja.

Od izdavanja najnovijeg romana „6,9 po Richteru“ nije prošlo mnogo vremena, a čitatelji su ga odlično prihvatili?

- Sam naslov romana je intrigantan  i sam po sebi govori da se radi o jednoj potresnoj priči. Govori o raspadu jednog braka u vrijeme kada se raspadala država. No razlog raspadu braka nisu bile ideološke razmirice već odnosi među supružnicima. Roman donosi cijeli niz ljubavnih i drugih zapleta i raspleta, opisanih na poseban način, što je očito zainteresiralo širu čitalačku publiku

Možda je malo rano najaviti, ali u pripremi je i novi roman?

- Točno, već sam nešto započeo, no neka sve za sada ostane na tome. Preda mnom je nekoliko promocija novog romana i cijeli niz dodatnih aktivnosti pa ćemo s najavama petog romana ipak pričekati.
Moram naglasiti da unatoč mojoj želji i idejama pa i energiji, izdati knjigu nije lak posao, posebno ako nemate podršku. Ovom prigodom želio bih se zahvaliti Uredu gradonačelnika Kaštela, posebno gradonačelnikovoj zamjenici Jadranki Matok Bosančić na potpori koju su mi pružili. Također bi se zahvalio i Živku Bulatu, načelniku moje rodne općine Unešić. Naravno, i svima ostalima koji su bili uz mene i vjerovali u uspjeh mojih pisanih djela  – zaključio je na kraju našeg razgovora Budiša.


KOMENTARI: