hren
 

FENIKS PRED KAŠTELANIMA
Četrdesetak minuta punih različitih emocija, publici u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću ove je subote donijela glumica Rubina Sarajlić, u monodrami „Feniks“, za koju je potresni tekst napisala Silvana Dragun, a na kazališne daske u Kaštelima ovog puta postavljena je zahvaljujući angažmanu Kaštelanskog Kazališta.

Rubina Sarajlić utjelovila je lik hrabre Marije, Vukovarke koja je, poput brojnih žena prošla ratni pakao, od zarobljavanja i četničkog logora, silovanja, maltretiranja, neplanirane trudnoće. Kroz predstavu Marija razgovora sama sa sobom, obraća se onima koji su joj činili zlo, a razgovara i s likom u sjeni, psihijatrom, kojeg je utjelovio pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra, koji ujedno potpisuje i režiju ove predstave.
Marija sebi i svojim „sugovornicima“ postavlja cijeli niz pitanja i traži smisao života. Na pitanja čemu služi rat i patnja, zašto ljudi čine grozne strahote te kako oprostiti, mora sama pronaći odgovore, kako bi na kraju ona postala pobjednica i uskrsla iz pepela baš poput Feniksa.

Iako je Kaštelansko kazalište ovom predstavom na poseban način željelo obilježiti 27. obljetnicu bitke za Vukovar te sve osvijestiti o zločinima koji i nakon svih tih godina nisu procesuirani, a mnogi ni rasvjetljeni, Kaštelani ni ovaj put nisu pokazali poseban interes. Pozivu kaštelanskih glumaca prema udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, da im se ove večeri pridruže, odazvali su se rijetki, među njima  predstavnici udruge Lučonoše Domovinskog rata, koji su s ostalom publikom, među kojom je bila i Doris Grgurin iz Povjerenstva za ravnopravnost spolova, svoje mišljenje o predstavi iskazali dugotrajnim pljeskom.
Umjesto Kaštelana, veći dio publike ove su večeri činili gosti iz susjednih gradova, koji su nam kazali kako su o predstavi čuli odlične kritike, a do sada je nisu imali priliku pogledati pa su se odlučili doći u Kaštela.

Tekst za predstavu, koja se prvi put odigrala prije nešto više od četiri godine, napisala je Silvana Dragun, prema motivima potresnog svjedočanstva  "Sunčice".

- To me je svjedočanstvo potreslo i inspiriralo da napišem jednu ovakvu priču, koja govori o nasilju, ali i o potrebi oproštenja i iscjeljenju ratnih rana. Ovo je priča posvećena svim ženama, žrtvama Domovinskog rata, jer njihova žrtva nema cijenu i zavrjeđuje da se o njoj ostavi trag i u ovakvoj formi – kazala nam je autorica.

- Hvala autorici na ovakvom tekstu, ali svakako treba spomenuti našu glavnu glumicu, Rubinu Sarajlić, koja je čudesno utjelovila tu hrvatsku majku, tu hrvatsku ženu. Moram reći da je lako biti neprijatelj neprijatelju, ali kad dođete među svoje i osjetite to neprijateljstvo, da su vam oduzeli dostojanstvo... ona progovara o svemu i svačemu, ali unatoč svemu iz nje izvire ljubav, što se najbolje vidi u rečenici koju ona upućuje svom nerođenom djetetu: „Ja te neću  zvati džihad, zvat ću te ljubav.“

Mjesec studeni je mjesec empatije, posebno prema našim majkama, mučenicama i silovanima i vjerujte mi, kaštelanska publika koja večeras nije došla ovdje i popratila ovu priču, može samo žaliti – poručio je režiser predstave Ante Nadomir Tadić Šutra, koji je na kraju večeri svim ženama i majkama izveo svoju pjesmu „Hrvatica“.

Foto: Luka Ištuk


KOMENTARI: