hren

Bojazan od naftnog embarga ili nestašice plina tijekom 20. stoljeća bio je dovoljni motiv za pokretanje ratova, a u svijetu čiste energije pojavit će nova skupina dobitnika, ali i gubitnika među državama.
Postupno napuštanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije donijet će i novi odnos snaga u međunarodnim odnosima, ocjenjuju strani analitičari. 

Povratkom SAD-a u Pariški klimatski sporazum u kojem se 189 država obvezalo da će ograničiti globalno zagrijavanje za dva stupnja Celzijusa, početak energetske tranzicije prema niskougljičnim gospodarstvima poprima konkretnije oblike. Primjerice, Europska unija namjerava prestati emitirati stakleničke plinove do 2050. godine. Jedan od najvećih svjetskih zagađivača, Kina, najavila je da će do 2060. postati ugljično neutralno gospodarstvo.

Dalekosežne posljedice

Takve odluke imaju dalekosežne posljedice. Kako piše Financial Times, u borbi protiv klimatskih promjena vodeće svjetske ekonomije počinju smanjivati potrošnju fosilnih goriva, povećavaju kapacitete obnovljivih izvora energije, a istovremeno se njihova gospodarstva transformiraju. No, kako se mijenjaju energetski sustavi, tako se mijenja i energetska politika. A time i međunarodni odnosi. Naime, većim dijelom 20. stoljeća geopolitički odnosi bili su usko vezani uz fosilna goriva. Bojazan od naftnog embarga ili nestašice plina bili su dovoljni motivi za sklapanje političkih savezništava, ali i za pokretanje ratova. U svijetu čiste energije pojavit će se nova skupina dobitnika i gubitnika. Države koje će imati najrazvijeniju proizvodnju tehnologije za obnovljive izvore, koje će izvoziti “zelenu energiju” ili uvoziti manje fosilnih goriva profitirat će od tog novog rasporeda snaga. S druge strane, države koje se danas snažno oslanjaju na izvoz nafte i plina – poput arapskih država i Rusije – mogle bi svjedočiti opadanju globalnog utjecaja. Olafur Ragnar Grimsson, bivši predsjednik Islanda i predsjedavajući Globalne komisije za geopolitiku energetske transformacije kaže da će tranzicija prema čistoj energiji izroditi novi model politike.

“Ta se promjena događa brže i na sveobuhvatniji način nego što bilo tko očekuje”, ističe Grimsson. “Kako fosilna goriva postupno napuštaju energetski sustav, tako blijedi i stari geopolitički model moći koji dominira međusobnim odnosima država. Postupno će moć onih država koje su bile veliki igrači u svijetu gospodarstva pokretanog fosilnim gorivima ili velikih korporacija poput naftnih kompanija, sve više blijediti”, smatra Grimsson. Thijs Van de Graaf, profesor na sveučilištu u belgijskom Gentu i vodeći autor utjecajnog izvješća Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) za 2019. navodi kako bi se na globalnoj sceni mogla pojaviti nova skupina izvoznika energije.

Za nekoliko mjeseci Norveška i Velika Britanija završit će postavljanje najdužeg kopneno-podmorskog električnog kabela na svijetu pod nazivom North Sea Link. S norveške strane kabel će se prolaziti planinama i jezerima, a zatim će “zaroniti” u Sjeverno more i nakon 720 kilometara izroniti na obalama britanskog otočja. North Sea Link bit će sedmi norveški kopneno-podmorski interkonektor što omogućuje toj skandinavskoj državi da susjednim zemljama izvozi viškove električne energije iz tamošnjih hidroelektrana. Globalna potrošnja električne energije već je danas značajna: sudjeluje s petinom udjela među vrstama energenata. Ako potpisnice Pariškog klimatskog sporazuma provedu što su se obvezale, do 2050. struja će zauzimati polovicu udjela, smatra IRENA. Auke Lont, izvršni direktor norveške državne kompanije za distribuciju električne energije Statnett ističe kako se dosadašnji svjetski poredak temeljio na nafti. “To se mijenja: kako se odmičemo od uglikovodika prema elektronima, imat ćemo svjetski poredak gdje je elektron važniji”, smatra Lont. Jednoglasno je mišljenje da se promjena već događa. Pascal Lamy, nekadašnji čelnik Svjetske trgovinske organizacije uspoređuje globalni prijelaz s jednog energetskog sustava na drugi promjenom koju je donijela industrijska revolucija.

Pandemija ubrzala trend

“Ako usporedite današnji svijet s onim prije samo 18 mjeseci, vidjet ćete veliku promjenu. Tada je samo 25 posto država imalo definirani cilj dekarbonizacije. Danas ga ima 75 posto svjetskog gospodarstva”, kaže Lamy. Pandemija koronavirusa samo je ubrzala taj trend. S obzirom da je izazvala globalnu recesiju, potražnja za naftom lani je pala 8,8 postio, a za ugljenom 5 posto, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA). Istovremeno, u 2020. postavljeno je rekordnih 200 gigawatta novih kapaciteta obnovljivih izvora. IEA očekuje da će obnovljivi izvori 2025. prestići ugljen kao najveći izvor proizvodnje struje. Tu procjenu vrlo su ozbiljno uzeli u Australiji, jednom od najvećih svjetskih izvoznika ugljena. U zemlji su sve glasnije lobističke skupine koje traže da Australija postane “supersila u obnovljivim izvorima”. Izvješće IRENA-e naznačilo je tri načina na koje bi države mogle zauzeti značajnu ulogu u novom energetskom svjetskom poretku. Prvi je izvoz struje proizvedene iz obnovljivih izvora ili “zelenih” goriva, poput vodika. Drugi je način kontrola sirovina koje se koriste za čistu energiju, poput litija i kobalta. Treći je način razvoj tehnologije, poput baterija za električna vozila. S obzirom da je proizvodnja struje iz obnovljivih izvora praktički dostupna svim državama, Thijs Van de Graaf smatra da će razvoj tehnologije na kraju biti faktor koji čini razliku. No, u sva tri aspekta jedna je država na vodećoj poziciji, kaže Van de Graaf, a to je – Kina.

Izvor: Poslovni.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij