hren

Uoči izmjena Ovršnog zakona od 1. prosinca, o posljedicama koronakrize i stanju u hrvatskom pravosuđu razgovarali smo s odvjetnikom Tomislavom Dumenčićem.

Zbog pandemije je Hrvatski sabor je prije više od sedam mjeseci, 17. travnja, izglasao Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te 30. travnja Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Prije više od mjesec dana, točnije 18. listopada, istekao je prvi rok propisan Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, na što je uslijedila Finina provedba ovrhe na sredstvima fizičkih i pravnih osoba. Uoči izmjena Ovršnog zakona od 1. prosinca, o posljedicama koronakrize i stanju u hrvatskom pravosuđu razgovarali smo s odvjetnikom Tomislavom Dumenčićem. 

Vlada najavljuje promjene u Ovršnom zakonu od 1. prosinca.

Ranije spomenuta preporuka ne predstavlja zakonsku normu i javni bilježnici je nisu obvezni poštovati, iako će većina njih to učiniti. Stoga je svakako sugestivno vjerovnicima razmotriti povlačenje prijedloga za ovrhu koje su podnijeli do 18. listopada i ponovno pokretanje postupaka kako ne bi čekali donošenje rješenja o ovrsi u spomenutim fazama. Što se tiče najavljenih izmjena Ovršnog zakona od 1. prosinca, smatram da je njihova svrsishodnost upitna budući da ravnomjerno raspoređivanje predmeta javnim bilježnicima i pokretanje ovršnih postupaka elektroničkim putem uz ponovno uključivanje sudova neće pridonijeti bržem provođenju ovrha niti zaštiti dužnika. Prije svega se postavlja pitanje na koji će način informatički neuke osobe zaštiti svoja prava ako će im se rješenja o ovrsi i tužbe dostavljati u osobni korisnički pretinac i elektroničkim putem te objavljivati na e-oglasnoj ploči. Osigurava li se time svima jednakopravnost i pravna zaštita ili nameću dodatne materijalne obveze i nemogućnost zaštite prava!? Shodno tome, osim proširenja izuzeća od provedbe od ovrhe na određenim novčanim sredstvima i daljnja ograničenja u odnosu na provedbu ovrhe na nekretninama, smatram kako bi izmjene Ovršnog zakona trebale biti isključivo usmjerene na omogućavanju ovršenicima fizičkim osobama dodatnih rokova za dobrovoljno podmirenje duga bez nastanka dodatnih troškova i obveza, a vjerovnicima brzo namirenje njihovih potraživanja, posebice u odnosima između poduzetnika. Dakle, prioritet bi trebao biti razlučiti ovršne postupke protiv fizičkih osoba i ovršne postupke protiv pravnih osoba i obrtnika. Smatram i da se ponovnim uključivanjem sudova u ovršne postupke na temelju vjerodostojne isprave neće smanjiti troškovi, ali će se dodatno opteretiti sudovi. 

Koje su novosti u ovršnim postupcima nakon isteka mjera kojima su zaustavljene ovrhe nad novčanim sredstvima i odblokirani računi dužnika? 

Istekom posebnih okolnosti, sve osobe koje nisu mirnim putem uredile svoj odnos s vjerovnicima, mogle su očekivati ponovnu blokadu računa ili pokretanje novih ovršnih postupaka. Dakle nastavljeni su svi ovršni postupci, bilo pred Finom ili sudovima, a koji su pokrenuti prije proglašenja posebnih okolnosti. Međutim, Vlada RH i Ministarstvo pravosuđa i uprave su, prije donošenja novih izmjena Ovršnog zakona, pokušali u dogovoru s Javnobilježničkom komorom preporukom ublažiti posljedice proteka spomenutih rokova zastoja ovršnih postupaka. Navedeno na način da je javnim bilježnicima sugerirano da se u novopokrenutim postupcima temeljem vjerodostojne isprave rješenja o ovrsi donose u fazama, a ovisno o trenutku primitka prijedloga za ovrhu. Tako su predviđene tri faze: 1. za predmete zaprimljene do 30. lipnja 2020. rješenja se donose i otpremaju od 19. listopada 2020., 2. za predmete zaprimljene do 31. kolovoza 2020. rješenja se donose i otpremaju od 20. studenog 2020.; 3. za predmete zaprimljene do 18. listopada 2020. rješenja se donose i otpremaju od 20. siječnja 2020. U svim predmetima zaprimljenim nakon toga, rješenja o ovrsi bi se trebala donositi i otpremati redovno. Mišljenja sam da je takvom preporukom Vlada RH prvenstveno htjela zaštiti fizičke osobe dužnike, iako nije direktno napravila razliku između njih i poduzetnika. Takvim postupanjem ponovno su vjerovnici stavljeni u otegotni položaj, posebice oni u odnosu prema svojim dužnicima čija dugovanja proizlaze iz poduzetničkih odnosa. 

Poduzetnici i obrtnici tijekom pandemije su se prijavljivali mjere za pomoć gospodarstvu, od odgode plaćanja kredita do novca za nabavu materijala, pa sve do pomoći kod financiranja radnika kako ne bi bilo otkaz. Međutim, u nekoliko navrata došlo bi do otpuštanja radnika, ali su se redovito javljali na mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Što se u tom slučaju događa?  

U slučaju da su poslodavci koristili potpore HZZ-a za očuvanje radnih mjesta ili tražili odgodu plaćanja poreznih obveza uslijed posebnih okolnosti izazvanih koronavirusom, prije svega su bili obvezni dokazati postojanje preduvjeta za ostvarenje prava na te potpore ili odgodu plaćanja. Ako su primili potpore, iste su bili obvezni koristiti za isplatu plaće i takve potpore su izuzete od ovrhe. Poslodavci kojima su isplaćene potpore bili su obvezni s HZZ-om potpisati ugovor sukladno kojemu su, dakle, obvezni radnicima isplatiti plaće, o tome dostaviti dokaz i zadržati isti broj radnika za vrijeme trajanja ugovornog razdoblja, a pod prijetnjom raskida ugovora i potraživanja isplate neosnovano utrošenih sredstava. Prema tome, ako su poslodavci otpuštali radnike u ugovorenom razdoblju bez valjanog zakonskog razloga i izvan ugovorom predviđenih slučajeva, mogu očekivati da će HZZ tražiti povrat isplaćenih sredstava. 

Kakvo je stanje u hrvatskom pravosuđu bilo zadnjih osam mjeseci? Jesu li sudovi zatrpani radi šestomjesečnog zastoja ovršnih postupaka? 

Sudovi su u pravilu zastali s povođenjem ovršnih postupaka, no uslijed trajanja epidemije, lockdowna i preporuka da se ne održavaju ročišta na kojima je potrebno sudjelovanje vještaka i svjedoka, odnosno više osoba radi izbjegavanja širenja zaraze, velik broj ročišta u svim sudskim postupcima je odgođen te je usporeno rješavanje predmeta i donošenja odluka. Ipak, mišljenja sam da nije došlo do znatnijeg zatrpavanja sudova novim ovršnim postupcima. Međutim, u slučaju da epidemija potraje, moglo bi doći do ponovnih zaostataka i gomilanja predmeta te će se poništiti svi pozitivni učinci i povećana brzina rješavanja predmeta do koje je došlo zadnjih godina. 

Kakve pravne posljedice i posljedica na gospodarstvo očekujete do kraja 2020. godine? Koga će najviše pogoditi? 

Mišljenja sam da bi uslijed trajanja epidemije moglo doći do brojnih stečajnih postupaka trgovačkih društava i zatvaranja obrta. Prvenstveno mislim na male i srednje poduzetnike koji ovise o ugostiteljstvu, turizmu, odnosno pružanju usluga koje im nisu dozvoljene ili su ograničene odlukama Stožera za vrijeme trajanja epidemije. Posljedice toga su pad prihoda, povećanje nezaposlenosti, a time i neplaćanja. Stoga bi, osim potpora za očuvanje radnih mjesta, Vlada RH svakako trebala poraditi na i osmisliti mjere kojim će se poduzetnicima odobriti određena sredstva kao naknada za izgubljenu zaradu. U suprotnom očekujem da bi poduzetnici ubrzo mogli od države potraživati naknadu štete radi zabrane obavljanja djelatnosti, Ipak, nadam se da hrvatsko gospodarstvo neće doći u situaciju u kojoj se nalazilo prije deset godina. 

Koliko će biti potrebno da se oporavimo od onoga što tek slijedi, kada će posljedice biti vidljive?  

Za pretpostaviti je će posljedice epidemije i nepotpunog lockdowna biti vidljive krajem prvog kvartala 2021. godine. U državni proračun će zasigurno biti uplaćeni znatno manji iznosi PDV-a i poreza na dobit i dohodak. Za brz oporavak gospodarstva će biti potrebno što prije osigurati sredstva iz proračuna EU koja Vlada RH konstantno najavljuje. Bez tih sredstava oporavak će biti dug.

Izvor: Poslovni.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij