hren

ALARMANTNO
Splitska arhitektica Lidija Lijić višestruka je rekorderka, svjetska i europska prvakinja u ronjenju na dah, voditeljica je hrvatskog ogranka i jedno od zaštitnih lica jedne od najpoznatijih ekoloških organizacija na svijetu

Jadran je opustošen: život u njemu nestaje pred našim očima, izjavila je za naš list splitska arhitektica Lidija Lijić. Zna što govori, jer svjedoči vlastitim očima: višestruka je rekorderka, svjetska i europska prvakinja u ronjenju na dah, a unatrag nekog vremena i voditeljica hrvatskog ogranka Sea Shepherd Conservation Society (SSCS), jedne od najpoznatijih svjetskih organizacija za zaštitu mora i oceana.

- Ljubav prema moru povezala me sa Sea Shepherdom, kaže Lijić za naš list. »Dugi niz godina pratim njihov rad, putevi su nam se sreli i izabrali su me za svog ambasadora«. Tako se Lijić, kao ambasadorica i jedno od zaštitnih lica Sea Shepherda, našla u društvu sa Seanom Conneryjem, Pierceom Brosnanom, Lindom Blair i sličnim zvučnim imenima koja podržavaju Sea Shepherd.

Ali ta je organizacija sve prije nego društvo razvikanih »celebrityja«. Sea Shepherd jedna je od najkarakternijih i najnepopustljivijih ekoloških organizacija na svijetu, koja duže od četrdeset godina izravno intervenira kako bi zaštitila morske životinje, od beba tuljana na Antarktici, preko kitova suočenih s istrebljenjem, do morskih bića ugroženih diljem svjetskih mora.

Karizmatični Watson

Sea Shepherd je 1977. osnovao jedan od utemeljitelja suvremenog ekološkog pokreta, kanadsko-američki kapetan Paul Watson. Zajedno s kanadskim novinarom Robertom Hunterom i još nekoliko aktivista, Watson je jedan od prvih članova Greenpeacea, osnovanog na prelasku iz šezdesetih u sedamdesete u Vancouveru, u Kanadi. S Greenpeaceom je sudjelovao u nekima od prvih, danas legendarnih akcija, u kojima su izložili vlastite živote kako bi spriječili ubijanje mladih tuljana na Antarktici i izlov kitova u Atlantskom oceanu. Te dramatične snimke, od kojih su mnoge dostupne na Youtubeu, potaknule su stvaranje globalnog pokreta za spas prirode, koji je proteklih mjeseci kulminirao s pokretom Grete Thunberg.

No Paul Watson se nakon nekoliko godina razišao s Greenpeaceom, zaključivši da način rada te organizacije – prosvjedi i apeli bez izravne akcije protiv prekršitelja zakona – naprosto nemaju učinka. Zato je 1977. osnovao Sea Shepherd Conservation Society, organizaciju koja samu sebe zove »intervencionističkom«, i odbija prihvatiti naziv »protestne organizacije«. Brodovi SSCS, naime, plove pod crnom zastavom sa simbolom koji podsjeća na gusarski te izravnim, namjernim ometanjem i sudarima pokušavaju onemogućiti brodove morskih krivolovaca. Takav način djelovanja razljutio je vlade i predstavnike krupnog kapitala, pa je termin »ekoterorist« prvi put upotrebljen baš za SSCS: skovali su ga »spin doctori« japanske vlade koju je SCSS kompromitirao, razotkrivši ilegalni kitolov japanskih brodova, ali i spasivši pritom stotine kitova od sigurne smrti. Planetarnu slavu Watsonova je organizacija stekla nakon što je Animal Planet televizija 2008. o njihovom djelovanju pokrenula višesezonsku dokumentarnu seriju »Ratovi za kitove« (»Whale wars«). O SSCS-u i Paulu Watsonu dosad su snimljena četiri dokumentarna i jedan biografski film, a on sam objavio je pet knjiga o svojim iskustvima nepopustljivoga ekološkog intervencionista.

Prije nekoliko mjeseci, Sea Shepherd osnovao je i hrvatski ogranak sa sjedištem u Splitu, a vodit će ga Lidija Lijić. Na javnome predstavljanju u studenome prošle godine u Zagrebu, govorili su Damir Valić s Instituta »Ruđer Bošković«, Marko Capek iz udruge Održivi život te izvršni direktor SSCS-a Alex Cornelissen.

 

- Događaj je privukao mnoge iz različitih struka, koji su iskazali želju za sudjelovanjem i volontiranjem. Pozitivno sam iznenađena entuzijazmom kojim su ljudi prihvatili ideju o osnutku ogranka, stavljajući se na raspolaganje za nadolazeće akcije, kaže Lijić za naš list.

- Zasad imamo više od 110 ljudi zainteresiranih za volontiranje: biologe, pomorske inspektore, pravnike, ronioce… Svakojake zaljubljenike u more. Planiramo napraviti radne skupine ovisno o potrebama, u koje ćemo uključiti znanstvenike, pravnike, inspektore, volontere, terenske timove... Hrvatskom ogranku na raspolaganju je i mreža volontera Sea Shepherd Global, što znači da za akciju u svakom trenutku možemo dobiti potreban broj ljudi, kaže Lidija Lijić.

Akcije u Hrvatskoj

A akcije, sudeći po stupnju ekološke devastacije Jadrana, više su nego nužne. Lijić roni, često je u moru. »Jadran je opustošen i zagađen smećem«, tvrdi.

- Veliki su problem ‘ghost nets’, mreže koje ostaju u moru i godinama ubijaju ribu, te smeće nakon turističke sezone. Hrvatska je zemlja s najjačim charter turizmom na svijetu: kada zamislite sve te brodove, ne možete se ne zapitati koliko smeća toliki ljudi ostave za sobom.

S ribom nije ništa bolje, tvrdi:

- Život u Jadranu nestaje pred našim očima. U razdoblju od nekoliko godina, situacija je drastično lošija. Ne promijenimo li pristup, bojim se budućnosti. Znanstvenici predlažu proglašavanje ‘no tag’ zona duž obale, unutar kojih bi ribolov bio apsolutno zabranjen. Te su mjere prokušane u susjednim zemljama, i u samo nekoliko godina dale su jako dobre rezultate. Zasad, jedna takva zona proglašena je u kotlini oko otoka Jabuke, kaže Lijić. Prema njezinim riječima, morski je okoliš u Hrvatskoj ugrožen »na više razina«: ne postoje adekvatni zakoni, a ne poštuju se ni postojeći; turizam uvelike ugrožava more, ali čini to i ilegalno ribarenje. Naposljetku:

- Ne zavaravajmo se, u Hrvatskoj je niska razina ekološke svijesti.

 

Zato Sea Shepherd Hrvatska kani otpočeti široku lepezu akcija, od onih obrazovnih, kojima se bave i ostale ekološke organizacije, poput čišćenja podmorja i plaža, predavanja i edukativnih radionica za razne uzraste, do pravih intervencionističkih, kakve su karakteristične baš za organizaciju karizmatičnog i borbenog Paula Watsona: premda Lijić još ne opisuje konkretno prve intervencije, kaže kako bi jedna od prvih mogla biti »očuvanje zaštićenih područja, dakle brod s volonterima na licu mjesta, koji nadgleda da se ne krši zabrana lova.« Plan je da se hrvatski Sea Shepherd za početak »koncentrira na proglašenje i očuvanje ‘no tag’ zona«.

​​Ali, ma što o njima tvrdili protivnici ravnodušni prema uništavanju mora, aktivisti SCSS-a nisu »ekoteroristi«: suradnju s vladama smatraju ključnom.

- Osim naše centrale, Sea Shepherd Global, sve akcije mora odobriti i država, kaže Lijić, koja vjeruje da će dobiti podršku lučke kapetanije i inspektora, kao što je slučaj u Italiji ili u Meksiku.

- Svjesni smo da policija i kapetanija nemaju ni brodova, ni ljudi kako bi pratili što se uopće događa na moru, pa se nadam da ćemo zajedničkim snagama napraviti razliku.

​Za to im, dakako, trebaju plovila. Zasad im je na raspolaganju flota talijanskog ogranka i, za manje akcije, brodovi volontera. No, ambicije su veće:

- Trenutno, najveći projekt Sea Shepharda Global jest kupnja broda za Mediteran.

​Kada će biti kupljen, još se ne zna, jer to ovisi o donacijama i prihodima, koji se uvelike prikupljaju prodajom artikala namijenjenih pojedinom projektu. Ali, kada jednom doplovi, »takav brod će jako puno značiti ne samo Hrvatskoj, već i Italiji i Grčkoj, kojima će biti na raspolaganju.«

Agresivno nenasilje

​SSCS »fokusiran je na konkretnu akciju«, a ne preza ni od »gerilskog pristupa«.

​- Volonteri na brodovima izloženi su ozbiljnim napadima krivolovaca, te ponekad ovise o pomoći policije ili vojske, opisat će Lidija Lijić razliku SSCS-a u odnosu na druge protestne globalne ekološke organizacije poput Greenpeacea ili World Wildlife Funda (WWF), koje također imaju urede u Hrvatskoj.

No to je, rekli bismo, eufemistički opis odvažne i plemenite borbe koju družina kapetana Watsona, pod geslom »agresivnog nenasilja«, vodi već dulje od četiri desetljeća. Razmjeri ljudskog uništavanja svjetskih mora i prirode, kojima SSCS neprestano svjedoči, nagnali su Watsona da čovječanstvo nazove »bezumnom vrstom«, pa se devastaciji odlučio suprotstaviti napadima na brodove u kojima nitko neće biti ozlijeđen. »Nema ničeg lošeg u agresivnosti, sve dok poštujete svetost života. Zovu nas gusarima. Pa mi i jesmo gusari; gusari suosjećanja u borbi protiv gusara profita«, izjavio je jednom Paul Watson. »Nazivaju nas teroristima. Ali, u trideset godina koliko ovo radimo, nitko, ni na jednoj strani, nije ni ranjen ni ozlijeđen, čak ni slučajno. Je li to terorizam?«, pitao je kamerman i ugledni aktivist SSCS-a Peter Brown u svom duhovitom dokumentarcu »Ispovijesti ekoterorista«. »Naš je posao dizati buku, toliku buku da nas cijeli svijet čuje«.

Imamo razloga biti zadovoljni što je ta buka napokon stigla i do Hrvatske. Jer, posljednji trenutak možda je već prošao.

Izvor: Novilist.hr


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij