hren
 

BORBA S EPIDEMIJOM
Kako se virus širi svijetom, situacija u te dvije zemlje dobro ilustrira nadolazeći problem za države koje se bore s naglim povećanjem broja zaraženih

Italija i Južna Koreja suočile su se otprilike u isto vrijeme s pojavom koronavirusa no u tim je zemljama situacija danas potpuno različita, a zasad još uvijek nije jasno koji su razlozi za to premda postoje neke indicije. Milijuni ljudi u Italiji su pod karantenom zbog koronavirusa, a umrlo ih je više od 800.

U Južnoj Koreji, pogođenoj tom novom bolešću u otprilike isto vrijeme, u karanteni je svega nekoliko tisuća ljudi, a 67 je umrlo. Kako se virus širi svijetom, situacija u te dvije zemlje dobro ilustrira nadolazeći problem za države koje se bore s naglim povećanjem broja zaraženih. Testiranje svakog potencijalnog pacijenta nije praktično, ali ako vlasti ne pronađu način kako utvrditi koliko je zaraza uzela maha, njihov najbolji odgovor je karantena.

Drukčiji odgovor na bolest

Italija je u početku provodila puno testiranja, ali je potom suzila fokus tako da vlasti sada ne moraju obrađivati stotine tisuća uzoraka. Ali zato ne može znati što je očekuje i pokušava ograničiti kretanje ukupne populacije od 60 milijuna ljudi ne bi li suzbila bolest. Čak je i papa Franjo, koji je prehlađen i koji je nedjeljni blagoslov uputio putem interneta, rekao da se osjeća kao da je “zatvoren u kavezu u knjižnici”.

Tisuće kilometara dalje, u Južnoj Koreji, vlasti su drugačije odgovorile na pojavu bolesti sličnih razmjera. Testiraju stotine tisuća ljudi i prate potencijalne nositelje putem mobitela i satelitske tehnologije. Obje zemlje zabilježile su prve slučajeve zaraze virusom COVID-19 potkraj siječnja. Južna Koreja od tada je prijavila 67 smrtna slučaja i gotovo 8000 potvrđenih zaraženih, nakon što je testirala više od 222.000 ljudi. Italija ima 827 mrtvih i identificirala je više od 12.000 zaraženih nakon što je provela više od 73.000 testova na neobjavljenom broju ljudi.

Epidemiolozi kažu da se te brojke ne može izravno uspoređivati. Ali neki govore da tolike razlike upućuju na važan zaključak, a to je da je agresivno i kontinuirano testiranje snažan alat u borbi protiv virusa. Opsežno testiranje može vlastima dati bolju sliku o razmjerima epidemije, rekao je Jeremy Konyndyk iz Centra za globalni razvoj iz Washingtona. Kada su testiranja ograničena, vlasti moraju poduzimati odlučnije mjere kako bi ograničile kretanje ljudi.

“Nisu mi draga prisilna ograničenja kretanja karantenskog tipa”, rekao je. “Kina je to učinila, ali Kina to može. Kina ima stanovnike koji će to poštivati.”

Opsežnih testiranja nema u drugim državama

Primjeri Italije i Južne Koreje korisni su za zemlje kao što je SAD, koji ima problema s uspostavom sustava testiranja i tjednima zaostaje kada je riječ o širenju zaraze. Za sada, u Japanu i SAD-u puni razmjeri problema još nisu vidljivi. Njemačka ne provodi opsežna testiranja, ali je kancelarka Angela Merkel u srijedu upozorila sugrađane da je jedina opcija izolacija budući da će vjerojatno biti zaraženo 60 do 70 posto populacije.

Južna Koreja, koja ima nešto manje stanovnika od Italije, oko 50 milijuna, ima oko 29.000 ljudi u samoizolaciji. Neke zgrade su u karanteni i najmanje jedan stambeni kompleks najteže pogođen virusom. Ali za sada nije izolirala nijednu cijelu regiju. Seul ističe da koristi iskustva od pojave MERS-a 2015. i da nastoji što bolje informirati javnost. Provodi masovna testiranja, uključujući ljudi koji imaju jako blage oblike bolesti ili čak nemaju simptome, ali koji bi mogli zaraziti druge.

Sustav testiranja nije savršen i zadire u privatnost

Vlada po zakonu ima pravo na pristup podacima koji se prikupljaju kamerama za video nadzor, GPS praćenjem mobitela i automobila, prilikom transakcija kreditnim karticama te prilikom ulaska u zemlju kao i drugim osobnim podacima ljudi za koje je potvrđeno da boluju od neke zarazne bolesti. Nešto od toga mogu objaviti, pa se ljudi koji su možda bili izloženi virusu, ili njihovi prijatelji i članovi obitelji, mogu odlučiti na testiranje.

Takav podatkovni sustav pomaže i bolnicama u radu. Ljudi kod kojih je potvrđena zaraza stavljaju se u samoizolaciju i prate na daljinu putem aplikacija na pametnim telefonima ili ih se redovito provjerava telefonom, sve dok se za njih ne oslobodi bolnički krevet. Sve to, uključujući hospitalizaciju, je besplatno.

No sustav ipak nije savršen. Još se čekaju rezultati testiranja oko 18.000 ljudi, nakon što je 209.000 ljudi na testovima bilo negativno. To znači da su još mogući novi slučajevi zaraze. Zemlja nema dovoljno zaštitnih maski, počela je uvoditi ograničenja za njihovu kupnju, i želi zaposliti više stručnih ljudi na obrađivanju testova i praćenju zaraženih.

Osim toga, takav pristup jako zadire u privatnost. Tradicionalni pristupi kao što su izoliranje pogođenih područja i pacijenata mogu biti samo umjereno učinkoviti i mogu uzrokovati probleme u otvorenim društvima, smatra zamjenik južnokorejskog ministra zdravlja Kim Gang-lip.

Sličnost između Italije i J. Koreje kada je u pitanju koronavirus

Postoje i neke sličnosti između Italije i Južne Koreje kada je riječ o koronavirusu. U obje zemlje zaraza se u početku pojavila u manjim gradovima, a ne u najvećim metropolama, pa je bolest brzo zaprijetila lokalnim zdravstvenim sustavima. Bolest je kod jednog od prvih oboljelih, 38-godišnjeg Mattije, potvrđena tek kada se drugi put javio u bolnicu. Smjernice u tom trenutku nisu nalagale testiranje ljudi koji nisu imali nikakve veze s Kinom ili drugim zaraženim područjima.

Regionalne vlasti u početku su provodile opsežna testiranja, a potom su suzile fokus samo na ljude sa simptomima. Italija ima općenito učinkovit zdravstveni sustav, po međunarodnim studijama. Njezin univerzalan zdravstveni sustav dobiva manje novca od europskog prosjeka, ali usporedivo s Južnom Korejom – 8,9 posto BDP-a prema 7,3 posto u Južnoj Koreji, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Sustav je, međutim, sada u kaosu.

“Ako potraje tjednima ili mjesecima, trebat ćemo više pojačanja”, rekao je Pier Luigi Viale, voditelj odjela za zarazne bolesti bolnice Sant’Orsola-Malpighi u Bologni, koji radi neprestance na tri radna mjesta. Njegovi liječnici pomažu u drugim bolnicama i klinikama i uz to liječe pacijente koji boluju od drugih zaraznih bolesti.

Kakva je sada situacija?

Ispitivanja za sada pokazuju da svaki zaraženi može zaraziti još dvoje ljudi, a kako se kriza širi na jug zemlje, problemi će se samo povećati. Italija je prije krize imala samo oko 5000 kreveta na odjelima za intenzivnu skrb. Vlada je zatražila od regionalnih vlasti da povećaju broj mjesta na odjelima za intenzivnu skrb za 50 posto i da udvostruče broj kreveta za respiratorne i zarazne bolesti. Nabavljeno je oko 5000 respiratora i reorganizira se raspored rada u bolnicama. Prvi slučaj u Južnoj Koreji bila je 35-godišnja Kineskinja koja je bila pozitivna na testu 20. siječnja. Testirana je zahvaljujući intuiciji zdravstvenog djelatnika, a ne službenim smjernicama.

Najveće žarište otkriveno je nakon postavljanja dijagnoze kod 31. pacijenta, 61-godišnje žene iz grada Daegua, 18. veljače. Niti ona nije imala poznate veze s Wuhanom u Kini odakle se virus počeo širiti. No bila je članica tajnovite crkve koja je u međuvremenu povezana sa 61 posto slučajeva zaraze.

Nakon otkrića tog žarišta, Južna Koreja otvorila je oko 50 lokacija za testiranje ljudi širom zemlje. Trenutačno 117 institucija ima opremu za testiranje na koronavirus. Maksimalan kapacitet je 20.000 testova na dan, u prosjeku 12.000. Vlada plaća testiranje ljudima sa simptomima, ako ih pošalju liječnici. U suprotnom testiranje može stajati 140 dolara.

Situaciju s koronavirusom iz minute u minutu u Hrvatskoj i svijetu možete pratiti OVDJE.

Izvor: Net.hr


KOMENTARI:

 

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij