hren
 

UVELI CVIT MEDITERANA
Split je povijesnu jezgru prepustio turizmu, ali je izgubio gradsko središte.

Za razliku od drugih gradova uz obalu kojima se dogodila ista sudbina, splitski urbanisti su i prije navale turizma planirali da poslovno i administrativno područje presele iz zaštićene UNESCO-ove zone i sa zapadne obale Gradske luke.

Još prije petnaestak godina počelo se govoriti da će područje od Kopilice do Trga Hrvatske bratske zajednice biti novi centar grada. Nažalost, od svih tih, ponekad i pretjerano ambicioznih planova, nije se uglavnom dogodilo ništa.

Još 1981. godine proveden je urbanističko-arhitektonski natječaj po kojem se gradska uprava trebala preseliti na današnju prašnjavu ledinu između Sukoišana i Lovreta. Prema tom postupku, koji je predvidio kružni trg, do sada su izgrađene zgrade Policijske uprave i Croatia osiguranja, ali lokalna vlast nije se preselila na područje Gradskog kotara Lovret.

Poglavari su odabrali žalosnu varijantu, iz zgrade i danas svima poznate kao Općina, uz početak Ulice Domovinskog rata, otišli su sredinom 90-ih, dok je bio gradonačelnik Nikola Grabić, u dotadašnji prostor "Koteksove" uprave, tamo su plaćali najamninu Miroslavu Kutli, tadašnjem vlasniku trgovačke tvrtke, i bili podstanari u vlastitom gradu, dok su se u njihove urede uselili činovnici Županije, a kasnije i drugih službi, poput Porezne uprave i Ureda državne uprave.

Zatim su skončali u zgradi izvorno izgrađenoj 1940. godine za sjedište Primorske banovine na Zapadnoj obali. Od kraja 90-ih se govori o novom preseljenju gradske uprave u neizgrađeni toranj u Lori kod Spaladium Arene ili na Trg HBZ-a. Dani i godine prolaze, a ništa se ne poduzima.

Za Park mladeži se govorilo o novom modernom stadionu koji će imati 10.000 mjesta za gledatelje, atletskoj dvorani i stambeno-poslovnom kompleksu s 250 stanova u srcu grada, a sve po projektu radnog naziva “Ruža hrvatska”, za koji su investitori tvrdili da vrijedi više od 100 milijuna eura.

Škverske barake pod istočnom stadionskom tribinom, u kojima živi 60 obitelji, i dalje stoje oko stadiona, a Slaven Žužul, koji je planirao uložiti u novi sportski objekt, nedavno je uspio izvući svoju tvrtku "Skladgradnja" da ne potone u stečaj pa je malo vjerojatno da će uspjeti ostvariti svoj infrastrukturni projekt.

Krenemo li malo dalje prema raskrižju ulica Domovinskog rata i Dubrovačke, dolazimo do prilično zapuštenog zemljišta u čijem se susjedstvu, samo nekoliko desetaka metara prema središtu grada, nalazi vremešna kuća Akrap, a na početku Dubrovačke je "kapunjera" u kojoj je desetljećima radio drvodjelac Vrlika.

Prostor iza betonske ograde, u kojem je nekada bilo skladište odavno pokojne tvrtke za telefonske instalacije, služi kao javni zahod prolaznicima koji ne mare za konvencije i kao prenoćište beskućnika.

Međutim, oko ove lokacije se svojedobno vodio pravi mali rat između dva poduzetnička klana. S jedne strane bili su obitelj Muše i poduzetnik Vicenco Blagaić, a s druge Marina Wallner, poznata po svojem biznisu u graditeljstvu.

Grad je prije desetljeće i pol raspisao arhitektonski natječaj po kojem se na tom mjestu može izgraditi uglovnica s neboderima. Wallnerova je za budući objekt tražila još više katova kroz izmjene GUP-a.

Međutim, osim u poduzetničkim trzavicama, stvar je zapela i zato što Banovina iz tko zna kojih razloga još od vremena kada je u njoj stolovao Željko Kerum nije prodavala parcelu koja je potrebna da se okrupni građevinski teren na tom mjestu.

Ostanimo još malo kod ove lokacije jer se nalazi u produžetku trase na koju bi trebao "aterirati" most Kaštela - Split. Kako smo uspjeli doznati, trenutno se još ne zna gdje bi se most točno povezao s gustim prometom povezanim uz Ulicu Domovinskog rata, Hercegovačku i Put Supavla.

No, svi su uvjereni da je objekt preko Kaštelanskog zaljeva dobro rješenje, iako je najmanje pohvala došlo od prometnih stručnjaka. Dapače, pokojni profesor emeritus Ivo Lozić je tvrdio da je "ludost postaviti most na to mjesto".

U svakom slučaju, most koji bi se realizirao prema ideji arhitekta Ante Kuzmanića doveden je u pitanje već s izmjenama GUP-a iz 2008. godine. Naime, tada je izbačena rečenica da uopće treba biti most.

Štoviše, pogodovalo se Ivici Todoriću, tadašnjem vlasniku "Agrokora". U prijedlogu izmjena GUP-a koji je bio poslan na javnu raspravu, dopuštalo se "Konzumu" da na Stinicama izgradi 120.000 kvadrata, uz obvezu "osiguranja prometnog koridora za budući most prema Kaštelima".

Ali, iz konačnog prijedloga izmjena GUP-a ova formulacija je izbačena. Umjesto toga, uvažene su "Agrokorove" primjedbe da izgrade poslovni neboder na Stinicama koji nije bio na javnoj raspravi. Todorić na kraju ipak nije izgradio neboder, a nema ništa ni od mosta.

Kopilica je zamišljena kao potpuno novo područje grada, na površini od stotinjak hektara. U njoj se planiraju sjeverna gradska riva, lučko područje, gospodarska zona, te ugostiteljski i rekreacijski sadržaji. Ona treba primiti novi autobusni i željeznički kolodvor.

Ali, umjesto da se kroz sve ove godine tražio novac od države i EU-a, nije se radilo ništa. Sada se govori o privremenom autobusnom kolodvoru koji je postao predmet žestoke poruge. S druge strane, u svojoj gradskoj luci Split već desetljećima ima uvjerljivo najgori objekt za prijem autobusa na cijeloj našoj obali.

Kako vidimo, Split nije uspio iz jezgre prebaciti svoje poslovno i administrativno središte (s nekim ugostiteljskim, sportskim i rekreativnim sadržajima) i uspostaviti novi centar grada, a nekadašnje srce grada je izgubilo dosta ranijih "magneta" za građane.

Jedine stvari koje su se uspjele izgraditi u graničnoj zoni Kopilice i Brodarice su dva "Westgateova" tornja, o čemu smo nedavno pisali, kompleks POS-ovih stanova s hotelom "Atrium" i trgovački centar "Joker". Sa POS-ovim stanovima smanjena je kvaliteta života jer je lokacija u centru uništena prevelikom gustoćom gradnje bez igrališta i zelenila.

Dapače, jedinu brigu o zelenilu na cjelokupnom području pokazali su volonteri na čelu s dr. Joškom Kalilićem, koji su očistili Tursku kulu. Što se tiče "Jokera", njega su ljudi objeručke prihvatili, iako svakako treba podsjetiti na to da je Kerum najprije obećavao da će na mjestu propale “Jugoplastike” pokrenuti - proizvodnju.


Desetljeća nerada

1981. godine proveden je urbanističko-arhitektonski natječaj po kojem se gradska uprava trebala preseliti na današnji Trg HBZ-a

1995. godine lokalna vlast otišla je iz zgrade Općine u dotadašnji prostor 'Koteksove' uprave, tamo su plaćali najamninu Miroslavu Kutli

1999. godine činovnici su ponovno promijenili lokaciju i uselili se u Banovinu, a od tada se priča da će se trajno smjestiti na Lovretu ili u Spaladium centru

Izvor: slobodnadalmacija.hr


KOMENTARI: