hren
 

SPLITSKO-MAKARSKI NADBISKUP PREDVODIO JE SREDIŠNJE MISNO SLAVLJE
Nakon molitve i čitanja Evanđelja po Luki, propovijed je monsinjora Marina Barišića.

Govorio je o važnosti dobra i 'hranjenju beznađa i pričama da je bolje u drugoj zemlji' te da se senzacija i skandali bolje prodaju, a da se prešućuje vijest o dobru. Pozvao je 'kreatore javnog mijenja da se izdignu iz rubrike 'crne kronike'.

- Slike koje vidimo na ekranima najčešće nam govore o sivoj pozadini i tamnoj strani društva i svijeta: skandalima, kriminalu, korupciji, nepotizmu, nepravdi, trgovini ljudima, nasilju nad djecom, mržnji, podjelama, krađama…Jasno, očite su ove pojave. Ima toga u našoj stvarnosti. Ali, je li to potpuna i stvarna slika društva i svijeta ili je riječ o onom: loša vijest - prava vijest; dobra vijest - nikakva vijest? Ne možemo zanijekati da se danas senzacije i skandali bolje prodaju kao ni činjenicu da se o dobru premalo govori, da se često prešućuje vijest o dobru koje kola u venama čovjeka koji je slika Božja, stvoren kao dobar i za dobro - prozvao je medije.

Među ostalim je kazao da naša kuća može biti velika i lijepa, možemo imati dobar posao i velika primanja, ali ako su nam u braku, obitelji, među rodbinom i u društvu odnosi poremećeni, to nije dom nego građevina bez duše.

- Društvo bez radosti. Zemlja bez neba. Još ako nas svakodnevno hrane samo vijesti o krađama, pljačkama, korupciji, svakovrsnom nasilju i zaobilasku čovjeka u potrebi; ako samo slušamo da je u drugoj zemlji i u drugoj sredini bolje, sve će nas to u našoj životnoj školi učiniti učenicima letargije i ogorčenosti, sinovima i kćerima beznađa, rezultatom slučajnog kaosa, koji u obrani egoizma i osobne koristi postaju hladni i neosjetljivi za druge, pojedinci koji traže i brinu samo za vlastite interese - kazao je.

Donosimo cijelu propovijed monsinjora Barišića. 'Draga braćo i sestre, 'Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo', kliče majka Marija u susretu s Elizabetom! U hvalospjevu Marija očituje svoju vjeru hvaleći Gospodina. Ona u riječi stavlja dobro koje joj je Bog učinio. Marija, uznesena Gospa, u svojem životu je potpuno i hrabro okrenuta dobru i nebu, a ne sivilu i zemlji. Kliče o svojem bogatstvu, onom što je najvažnije u njenom životu, o Svesilnom – o dobrom Bogu. Osluškujući Marijin hvalospjev koji izvire iz iskrena srca njene vjerničke duše, srdačno pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre, okupljene danas u svetištu naše Gospe Sinjske. Poput Elizabete koja se u čudu pita: 'Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega' i mi, svi zajedno, radosno pozdravljamo dobru Majku Mariju. Pred otajstvom njezine duboke biološke i duhovne povezanosti s Onim kojega nosi u svome krilu, pozdravljamo je molitvenim pozdravom: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus!'

U radosti i snazi pozdrava Blaženoj Djevici Mariji koja svijetu donosi Spasitelja, pozdravljam Oce franjevce - čuvare Gospina svetišta, gradonačelnicu grada Sinja, Alkarsko viteško društvo, branitelje i sve nositelje državnih i županijskih vlasti kao i sve hodočasnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okupljene u svetištu Gospe Sinjske, u zajedništvu s tolikom braćom i sestrama širom domovine i svijeta, Majka Marija, i nas svoju djecu želi usmjeriti prema nebeskoj slavi, prema dobru, našem najvećem dobru - Bogu. Svojim hvalospjevom želi nas ohrabriti kako bi svatko od nas svoj život tkao nitima pouzdanja i vjere. Vjere koja vidi Boga na djelu ne samo u osobnom životu nego i u našoj povijesti. I koliko god nam se činilo da je ova zemaljska stvarnost, život i budućnost svijeta u rukama bogatog i moćnog čovjeka, koji često ide drugačijim putem, ipak Gospodin uzvisuje neznatne i gladne siti dobrima. Uznesenje Blažene Djevice Marije upućuje nas da svoj pogled upravimo prema nebu i  Spasitelju svijeta koji je istinsko i najveće dobro svih ljudi.

S Majkom Marijom možemo reći: 'Velika nam djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!' Doista, istinite su njezine riječi za sva vremena i za sve generacije. Bog je Svesilni i dobar. Sve što stvori bijaše veoma dobro. (usp. Post 1, 31) A čovjek je božanski velik, pozvan činiti dobro i opažati dobrotu. Božji smo - stvoreni na sliku Božju. No, kakva je slika nas, današnjeg svijeta i društva, obitelji i čovjeka? Jedan složeni mozaik raznobojnih fragmenata kojeg je teško obuhvatiti i opisati. Digitalna komunikacija daje čuti i vidjeti slike ne samo našega društva nego i svijeta. Slike koje vidimo na ekranima najčešće nam govore o sivoj pozadini i tamnoj strani društva i svijeta: skandalima, kriminalu, korupciji, nepotizmu, nepravdi, trgovini ljudima, nasilju nad djecom, mržnji, podjelama, krađama…Jasno, očite su ove pojave. Ima toga u našoj stvarnosti. Ali, je li to potpuna i stvarna slika društva i svijeta ili je riječ o onom: loša vijest - prava vijest; dobra vijest - nikakva vijest? Ne možemo zanijekati da se danas senzacije i skandali bolje prodaju kao ni činjenicu da se o dobru premalo govori, da se često prešućuje vijest o dobru koje kola u venama čovjeka koji je slika Božja, stvoren kao dobar i za dobro.

Uz sav vrtlog grijeha i negativnosti u koje smo kao ljudi uvučeni, otvarajući svoje srce zavodljivosti zla, nikada ne prestaje i jedna sigurnost: da se možemo oduprijeti zlu i da nas Gospodin obnavlja svojom milosrdnom ljubavlju. Zato, u svijetu i u našem društvu, ima puno nepoznata dobra i plemenita, lijepa i istinita. Dobro možda ne dolazi uvijek do izražaja, ali po svojoj naravi dobru ni ne treba ocjena i aplauz svijeta. Dobro govori samo od sebe. Ima izvor u Bogu i nikada ne može nestati! I nikad se dobro ne može poistovjetiti samo s materijalnim dobrima. Našu ljudskost određuje to što smo učinili drugima, a ne to što posjedujemo. Dobrota gradi - otvara put prema drugima, a sebično posjedovanje materijalnih dobara gradi ograđene utvrde. Dobrota, a ne sama materijalna dobra mijenjaju našu stvarnost.

Naravno, mi ljudi smo bića koja primaju i uče, potrebna nam je informacija i formacija. Zato, nije razborito i mudro za naše danas i sutra sve dobro koje je humano i svjedočko, ljudsko i evanđeoski - proročko, u mozaiku svijeta i društva, ignorirati! Nije pošteno ni odgojno sve dobro i plemenito zaobilaziti. Nepravda je to prema Nebu koje smisao i puninu dobra očituje u događaju Uznesene Gospe. Nepravda je to i prema stvarateljima dobra - svjedocima punine života, koji često uz velike žrtve i napore brane ljudsko dostojanstvo, promiču duhovne i moralne vrednote, daju smisao i nadu čovjekovu življenju. Ovi dobročinitelji bogatstvo su svijeta i prava duhovna djeca Majke uznesene na nebo. Oni ohrabruju i pozivaju pojedinca i medije, obitelj i kreatore javnog mijenja da se udalje od senzacionalizma i da se izdignu iz rubrike crne kronike, da nadjačaju glas tame i usvoje srce i pogled dobrog i milosrdnog Samarijanca, koji polumrtvom čovjeku postaje bližnji - primjer utjelovljene dobrote. Svetkovina Marijina Uznesenja u nebo pruža nam šansu da nadiđemo skučeno i definirano ponašanje levita i hramskog svećenika i svoj život upravimo putem milosrdnog Samarijanca - Isusa Krista, bogočovjeka, koji svojim sinovskim gestama izvlači svijet iz sivila i čini ga dobrim domom, a čovjeka bližnjemu iskrenim bratom. 

Anonimni Samarijanac - tuđinac se zaustavlja, sagiba, pomaže, plaća i spašava čovjeka. Ovaj čovjek od koga bi se to najmanje očekivalo otvara put dobra koje se nosi s izazovima društvenog zla i gradi željeni put čovjeka i svijeta. Njegov zadivljujući primjer mijenja stvarnost i odnose unutar društva. Vjerojatno ovaj slučaj o razbojnicima koji opljačkaše čovjeka ostavivši ga polumrtva nije bio jedini. Mogao je Isus navesti mnoge slučajeve razbojstva i toliko drugih zaobilazaka čovjeka u potrebi, ali božansko-ljudski slučaj Samarijanca, osobe dobrih gesta, za Isusa je dovoljan da nas uputi na druge staze i otvori nove horizonte života. Kristovo izvješće o izranjenom čovjeku je poziv i vijest koja nas već dvadeset stoljeća ne ostavlja na miru. Isus je primjer posrednika, 'medijskog djelatnika' koji najprije traži i gleda dobro, ali ništa ne ispušta i sve vrednuje. 'Emitirajući' ovaj događaj onima koji su ga slušali na kraju je odaslana poruka koja odjekuje: idi, pa i ti čini tako!

Prva koja koracima i djelima slijedi put svoga Sina i primjer milosrdnog Samarijanca je majka Marija. Evanđelist Luka donosi nam vijest o događaju Marijina pohoda Elizabeti. Dobrota i ljubav je pokreću i čine bližnjom u potrebi. I sama je nošena božanskom ljubavlju koju nosi u sebi. Marija ljubi jer je ljubljena. Za razliku od onih vremena, danas nam sredstva komunikacije daju velike mogućnosti, ostavljaju nas u kontaktu, pružaju neku vrstu daleke blizine, ali osobna prisutnost uvijek je poželjnija od tipkanja, ukucavanja i biranje broja. Bolje od 'halo' je pokucati na vrata. Lukin 'medijski' izvještaj Marijina pohoda,  okrenutost prema dobru i dan danas, nakon dvije tisuće godina ostaju čvrst temelj i trajni izvor nadahnuća humanijeg života koji ima snagu mijenjati osobu i obitelj, Crkvu i društvo.

Dakako, potrebna su veća primanja, investicije, povećana proizvodnja, šire tržište ali bez promjene srca – bez dobra - bit ćemo uvijek na istom mjestu – u krizi! Važno je život sagledati cjelovito u svojoj materijalnoj i duhovnoj dimenziji. Naša kuća može biti velika i lijepa, možemo imati dobar posao i velika primanja, ali ako su nam u braku, obitelji, među rodbinom i u društvu odnosi poremećeni, to nije dom nego građevina bez duše. Društvo bez radosti. Zemlja bez neba. Još ako nas svakodnevno hrane samo vijesti o krađama, pljačkama, korupciji, svakovrsnom nasilju i zaobilasku čovjeka u potrebi; ako samo slušamo da je u drugoj zemlji i u drugoj sredini bolje, sve će nas to u našoj životnoj školi učiniti učenicima letargije i ogorčenosti, sinovima i kćerima beznađa, rezultatom slučajnog kaosa, koji u obrani egoizma i osobne koristi postaju hladni i neosjetljivi za druge, pojedinci koji traže i brinu samo za vlastite interese.

Dragi vjernici, slika smo Božja i sinovi dobre Majke Marije. Jesmo li prepoznatljivi po svom identitetu? Što je s nama danas? Koliko nam je blizak i prihvatljiv put Djevice Marije? Razumijemo li i slijedimo li put Isusa Krista – dobrog Samarijanca? Znamo li razlikovati dobro od zla? Jesmo li svjesni da i male geste dobrote imaju snagu promjene - pretvorbe, nas i naše stvarnosti? Samarijanac i Majka Marija nose u sebi snagu i sliku novoga čovjeka društva i svijeta. Dobro je prisutno među nama. Vjerujem da nam dobro nije nepoznato i da smo dobrotu puno puta i sami doživjeli. Male, ali snažne geste dobrote, plemenitosti, pažnje, solidarnosti, nježnosti izvlače nas iz samodostatnosti, individualizma i egoizma. Ne dopuštaju da postanemo hladni, ravnodušni, zarobljeni sivilom u našoj sredini. Dobrota srca koje hvali Boga i postavlja se bližnjim u potrebi, mijenja stvarnost ne samo naših odnosa, čineći nas sretnima i radosnima, već utječe i na ljepotu prostora Lijepe naše, zajedničke nam Domovine. I mali gest dobrote ima u sebi snagu poput gorušičinog zrna postati stablo. Dobro mijenja, oživljava i uskrisava jer u sebi ima snagu i zaštitu djeteta i žene, Kristova uskrsnuća i Marijina uznesenja. Potrebno je dati mjesta ovom dobru, kako u svojem životu tako i u javnom prostoru. Iz vlastitog iskustva znamo da doživljene geste dobrote od strane drugih, pa i malih, utječu i mijenjaju naš život. Primljena i uočena dobra i nas čine boljima. Osposobljavaju nas ne samo vidjeti dobro kod drugih nego i nas same potiču da slijedimo put Krista i Marije.

Draga braćo i sestre, svetkovina Uznesenje Blažene Djevice Marije uvodi nas u otajstvo vjerničkog pogleda prema nebeskoj domovini koja pokazuje svu snagu Gospodinova Uskrsnuća. Dobro ima budućnost i vječnost. Ne može biti pobijeđeno. Crna kronika nije kraj niti obuhvaća sve već je samo izazov i prilika da promijenimo perspektivu, da vapijemo za obraćenjem koje će nas dovesti do izvora života i ozdraviti nas, učiniti nas same posrednicima i činiteljima ljudskih i božanskih gesta. Marijin pohod Elizabeti, dolazak Gospodina po Njoj u Elizabetinu obitelj, Samarijančevo zaustavljanje i suosjećanje, sagibanje i povijanje, uzimanje na ramena i plaćanje, objava je gdje se nalazi pravi život i istinita vijest: sami smo kao djeca potrebni Boga Oca i Marije Majke! Zapaljeni tom nebeskom ljubavlju, možemo postati dobri bližnji, 'medijski djelatnici' u službi evanđelja, braća i sestre drugom u potrebi.   

Majko Marijo, svojim pohodom na našem zemaljskom putu i svojim zagovorom uznesene u nebesa, blagoslovi svakoga od nas, sve naše obitelji i društvo, sve svjedoke i posrednike dobra, lijepa i istinita. Dobra Majko, naša Gospe Sinjska svojom majčinskom nježnošću prati sve majke i očeve, mladiće i djevojke, djedove i bake, da život nas tvoje duhovne djece ovdje na zemlji, bude na hvalu i slavu Bogu. Bezgrešna Majko učini nas svjedocima dobra, da i mi u svijetlu Radosne vijesti spasenja budemo dobra vijest bližnjima te tako doživimo puninu Kristova uskrsnuća i tvoga uznesenja dušom i tijelom u Nebo'.

Izvor: dalmatinskiportal.hr


KOMENTARI: