hren
 

MAJSTORA NI ZA LIJEK
Neki dan u jednoj čekaonici priča žena o radovima u kući, apartmanu, šta li već: "Trebao je pregraditi sobu, staviti knauf i sve piturati. Moj materijal. Znaš koliko je tražio samo za ruke? 10.000 kuna!"

Činilo se da svi čekači prisluškuju i čude se nevjerojatnoj sumi od deset tisuća kuna bez obzira što zapravo i ne znaju o kolikim radovima je riječ. A ta se priča taman nadovezala na još neke koje se, eto, prepričavaju od usta do usta, a sve u ovo vrijeme kad "svi meštri rade i ne možeš doći do njih ni za lijek".

Priča tako jedan poznanik kako je konačno uredio sobu koja je ostala prazna u stanu. Nije velika, veli on, tolika da u nju stanu krevet, ormar i mali stolić. Našao je meštra po preporuci koji je, zamislite sad: skinuo staru pituru i sve opiturao ponovno! Naplatio je to pet tisuća, ili brojkom 5000 kuna! Pa ako je i materijal uračunat... nekako previše zvuči.

A evo i iskustvo, skoro pa iz prve ruke: žena je pripremila pločice za kupaonicu i trebalo je skinuti prastare vinas-pločice i wc-školjku i... postaviti nove keramičke. Površina od jedva tri kvadrata. Kaže meštar - koji se, usput rečeno, baš žrtvovao da bi od drugih poslova ukrao koji sat i došao - da on ne skida ni stare vinas-pločice ni školjku. Ajde, dobro, žena se namučila, sve ogulila, uspjela čak i školjku odvidati, i sve je bilo pripremljeno.... Samo ruke meštrove tu su koštale sto eura. Jel' puno? Ili malo za dva, tri sata rada?

Ima toga još, ljudi su svašta doživjeli, platili koliko treba, račun nisu ni tražili ni dobili, a opet sretni što su uspjeli pronaći meštra.

- Imaš meštra? Ovo je pitanje koje se u posljednje vrijeme najčešće može čuti, po kaletama, u kafićima, u telefonskim pozivima. Ne znam je li razlog tome povećani obim gradnje i renoviranja zadnjih godina ili odlazak kvalitetne radne snage u inozemstvo... Kada razgovaram na terenu s keramičarima, knauferima i ostalim građevinskim profesijama, svi se slažu da posla imaju napretek, da poslove moraju odbijati, a sukladno potražnji tržišta i da su cijene drastično uvećane.

- S druge strane, u razgovoru s ljudima koji se upuštaju u renoviranje postojećih objekata ili gradnju novih, svi se žale da ne mogu pronaći meštre, ili su preskupi ili je nemoguće dobiti termin. Uglavnom, gledajući sa strane, ako pronađeš dobrog meštra, misliš da si dobio na lutriji, a onda zaista trebaš dobiti na lutriji da ga platiš! - govori nam Martina Majić, dizajnerica interijera, koja najbolje zna kako stoje stvari "na terenu", jer s meštrima svakodnevno surađuje.

Oni drugi, "obični" ljudi, koji nemaju apartmana i trebaju meštra s vremena na vrijeme pa tada saznaju da im je, primjerice, električar otišao u mirovinu, ne znaju odakle početi tražiti neke "zlatne ruke".

- Danas postoji više online oglašivača koji nude usluge majstora, od mogućnosti sitnih popravaka do konkretnih adaptacija. Prednost takvog odabira je što se radi o građevinskim tvrtkama, ili pak obrtnicima koji imaju prijavljene obrte ili tvrtke, te je poslovanje s njima lakše, jer ako rade po pravilima struke, tada ćete dobiti ponudu sa specifikacijom radova, materijalom, jediničnim cijenama i predviđenim kvadratima. Sklopit ćete ugovor u kojem su naglašene obveze za izvođača i vas kao investitora, navedeno planirano vrijeme za izvršenje radova, način plaćanja...

Mana može biti što veće građevinske tvrtke imaju i veće troškove, računi su s izraženim PDV-om, pa sama ponuda ako se vodite samo cijenom može biti nekonkurentna u odnosu na izvođače koji nisu registrirani kao obrtnici ili tvrtke, već kako se popularno kaže: rade na crno…

Osobno smatram, i savjetujem svojim strankama da uzmu jednog izvođača za cijeli posao, jer na taj način olakšavaju sebi. Štede vrijeme oko traženja različitih profila izvođača, zatim i vrijeme same adaptacije ili gradnje, a na kraju svega, taj jedan izvođač odgovoran je za rad svojih djelatnika, odnosno kooperanata koji izvode radove na objektu, što i potvrđuje potpisom ugovora.

Ali, kako to sve nekome zvuči "previše", ljudi radije posao podijele na pojedine majstore, posebno keramičara, knaufera, vodoinstalatera, električara...

- Razlog može biti jer nam je prijatelj, jer su ga preporučili, jer smatramo da sami možemo nadgledati radove svakog izvođača po fazama, i kao najvažnije, jer mislimo da ćemo na taj način uštedjeti. I naravno, osoba koja radi na crno uvijek može biti konkurentnija od onog tko ima zaposlene djelatnike, plaća porez, ulaže u alat. Isto tako, u slučaju spora, nikakav zakon ne štiti vas kao investitore u odnosu na njih kao izvođače. U slučaju da se odlučite na takav vid suradnje, zatražite ponudu u kojoj će biti navedena i cijena radova i rok završetka radova, svaki put kada plaćate, tražite potpisanu priznanicu. Bilo da se radi o tvrtki, obrtu ili pak osobi koju Vam netko preporuči, na vama je da budete konkretni i jasni u onome što želite, a na njima je da daju ponudu koje će se držati prilikom obračuna radova.

Naša sugovornica sugerira da bi bilo dobro, naročito kod velikih radova, vidjeti što su ti meštri radili prethodno. Naročito ako nisu stigli po preporuci prijatelja kod kojeg ste na primjer vidjeli odlično lakiran parket, pa poželite da baš taj meštar tako napravi i u vašoj kući.

Martina Majić naglašava da je prije početka radova dobro definirati mogućnost povećanja cijene u odnosu na prvobitnu ponudu.

- Naime, Zakon o zaštiti potrošača određuje da ako se račun radi možebitnih dodatnih radova povećava za više od 10 posto, majstor je dužan stati s radovima, obrazložiti povećanje i tražiti pisani pristanak. Na taj način, na kraju radova ne može doći do nedogovorenih velikih oscilacija u cijeni ponude i konačnog obračuna.

Kao investitor morate biti svjesni omjera kvalitete robe koja se ugrađuje i kvalitete radova. Npr. ako ste kupili jeftinu, nekvalitetnu pločicu koja nije laserski rezana, ne možete od keramičara tražiti da vam postavlja pločice bez fuge, jer to nije izvedivo. Često se dogodi da investitori imaju nerazumne zahtjeve u vezi rokova oko završetka radova.

Iako izvođač može okvirno procijeniti koliko određeni radovi traju, može se dogoditi da se betonska ploča slabije suši radi vremenskih prilika, ili da se tijekom radova otvore neki novi radovi, koji nisu bili predviđeni u početku. Sve su to situacije koje dovode do napetosti, i tada s jedne i s druge strane treba prevladati razum. U svome sam poslu u takvim trenucima između investitora i izvođača.

Ono što znam je da je u takvim trenucima najvažnije međusobno poštovanje. To je osobina koja je često zanemarena u poslovnim odnosima. Ako se vodimo izrekom: što želiš da tebi drugi čine, čini i ti njima, onda će u poslovnom odnosu ovakve vrste svi biti zadovoljni. Investitor će biti siguran da će za svoj novac dobiti kvalitetnu uslugu, a izvođač da će za svoj rad biti plaćen adekvatno i po dogovoru.


Nekoliko savjeta Martine Majić:

1. Tražiti pisanu ponudu s jediničnim cijenama
2. Uzeti izvođača ili po preporuci ili po viđenim odrađenim objektima
3. Sklopiti ugovor
4. Tijekom izvođenja radova imati osobu od povjerenja koja će nadgledati radove (nadzorni inženjer, dizajner, prijatelj ili vi sami, ovisno o obimu radova)
5. Imati spremnu kompletnu opremu (podne obloge, sanitarije i sl.) kada radovi počnu, kako ne bi došlo do zastoja, jer oprema nije na vrijeme na objektu
6. Imati realna očekivanja od ulaganja u opremu i mogućnosti ugradnje
7. Ako vidite da se nešto ne gradi ili ugrađuje po dogovoru, zaustaviti radove i tražiti izmjene, neka vam to ne bude teško ni kada je nešto gotovo, a nije napravljeno po dogovoru. Obično ljudi budu umorni od radova, pa i neke stvari koje nisu napravljene kako treba puštaju samo da se sve što prije završi, a kasnije cijeli život budu nezadovoljni jer su to pustili.
8. Uvijek se s poštovanjem odnositi prema ljudima na gradilištu, i očekivati od njih isto, bez obzira je li netko zidar, keramičar, visokoobrazovan. Međusobno poštovanje i dobra komunikacija na objektu dovodi do toga da je objekt završen na vrijeme i po pravilima struke.

Izvor: slobodnadalmacija.hr


KOMENTARI: