hren
 

Kome će se od radnika ići provjeravati leži li doista u vlastitom domu ili je možda zaposlen »u fušu«? Jasan je signal, kažu u HZZO-u, često korištenje bolovanja. Ako je netko svaki mjesec na bolovanju, onda tu nešto »smrdi« i signal je za slanje kontrolora na teren, na vrata osiguranika.

Rast stope bolovanja, koja je lani bila značajno veća u odnosu na 2017. godinu i broj dana provedenih na bolovanju povećala sa 15,5 milijuna na čak 16,9 milijuna radnih dana, trebao bi se zaustaviti novim Zakonom o zdravstvenom osiguranju koji će uskoro u proceduru, a predviđa liberalizaciju kontrole bolovanja. Prije desetak godina već smo bili svjedoci hodanja kontrolora HZZO-a po kućama i kucanja na vrata radnicima koji su na bolovanju

Vrlo nepopularna i u javnosti kritizirana mjera dala je rezultata, pa je enormno visoka stopa koja je u 2008. godini dosegla čak 4,2 posto u godinu dana smanjena na 3,57 posto, što je i poslodavcima i HZZO-u donijelo 230 milijuna kuna uštede

Sadašnja stopa bolovanja nije ni izdaleka visoka kao 2008. godine, ali ipak iz zdravstvenog budžeta za bolovanja dulja od 42 dana odlazi dvije milijarde kuna godišnje, što je veliki trošak.

Ugrožena privatnost

Stoga je aktualni ravnatelj HZZO-a Lucijan Vukelić odlučio zajedno s ministrom Kujundžićem kroz novi zakon ozakoniti model koji je prije deset godina pravilnikom uredio tadašnji ministar zdravstva Darko Milinović.

Riječ je o Pravilniku o ovlastima i načinu rada kontrolora HZZO-a iz 2009. godine koji je propisao da u postupku provođenja nadzora nad ostvarivanjem prava na bolovanje, kontrolori Zavoda, osim provođenja nadzora u ordinaciji izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, imaju pravo obaviti i neposrednu kontrolu u kući osiguranika«.

Odmah se postavio problem zadiranja u privatnost građana, jer nitko nema pravo bez odobrenja vlasnika stana ili kuće ulaziti na njegov posjed. Objašnjenje je tada glasilo da inspektori neće ulaziti u kuće na silu, već samo uz privolu osiguranika. No ako netko ne pusti kontrolora da uđe i provjeri je li bolesnik doista bolestan, smatrat će se da nešto skriva i da je potencijalno u prekršaju. Model je jedno vrijeme funkcionirao, a onda se sve vratilo na staro.

Ravnatelj HZZO-a Lucijan Vukelić smatra da je taj model dobar i učinkovitiji od postojećih komisija koje bolovanja provjeravaju jedino »na papiru«.

– Postojeći zakon svu ovlast prebacuje na komisije za kontrolu bolovanja. Odlučili smo to liberalizirati, pa će naši inspektori češće izlaziti na teren i provjeravati je li netko doista bolestan ili nije. Postojeći model nije dobar, imamo poslodavce koji već prvi dan traže kontrolu bolovanja, i onda dođemo u situaciju da moramo odjednom kontrolirati 50 ili 60 oboljelih radnika u jednoj tvrtki, iako imate ljude koji su zaista bolesni – objašnjava Vukelić. Zato su, kaže, zagušeni poslom, a već su dugo deficitarni kadrovima.

Problemi na poslu

Kome će se od radnika ići provjeravati leži li doista u vlastitom domu ili je možda zaposlen »u fušu«? Jasan je signal, kažu u HZZO-u, često korištenje bolovanja. Ako je netko svaki mjesec na bolovanju, onda tu nešto »smrdi« i signal je za slanje kontrolora na teren.

Ako je suditi prema podacima HZZO-a iz pojedinih ispostava, kontrolori bi mogli najviše ići na teren u Zagrebu, Čakovcu, Gospiću, Pazinu i Rijeci. Rijeka je, naime, s ukupnom stopom bolovanja od 3,68 iznad državnog prosjeka, a po učestalosti bolovanja peta po redu u zemlji. Na četvrto je mjesto sa stopom od 1,84 plasirana po bolovanjima kraćim od 42 dana, a ispred nje su Pazin, Krapina i Sisak. Dubrovnik s druge strane ima najnižu stopu od svega 1,30. U dužim bolovanjima, bitno lošije od Rijeke stoje Čakovec i Zagreb, u kojem je stopa bolovanja najviša u državi i gotovo dostiže 4,0.

Za visoku stopu riječkih bolovanja u nacionalnoj osiguravajućoj kući nema objašnjenja, jedino je moguće zaključiti da loša gospodarska klima, problemi »3. maja« prije svega, ljude tjeraju u očaj i tako umjesto na radnom mjestu, koje im je ionako neizvjesno, završe na bolovanju.


Manje kažnjenih liječnika

Vikica Krolo (KoHOM) pozdravlja podatak o manjem broju izrečenih novčanih kazni liječnicima zbog prekomjerne stope bolovanja. 

– To je pozitivan pomak. Kontrolori sada više govore o nastaloj šteti nego o kaznama za liječnike, pa ako i zaključe neko bolovanje ne izriču novčanu kaznu. I njihov je stav da su sva bolovanja opravdana, jedino neka predugo traju no subjektivna je stvar pacijenta osjeća li se sposobnim za posao – veli Krolo.

Kazne u kojima se od liječnika traži naknada štete vrlo su rijetke, kaže, pa je tako u zadnje tri godine u Splitu izrečena samo jedna takva kazna u iznosu od 20.000 kuna liječnici čiji je pacijent mjesecima primao doznake za bolovanje bez ikakvih novih nalaza.

Izvor: www.novilist.hr


KOMENTARI: