hren
 

POBJEDNICI I GUBITNICI
Odbačeni ili progonjeni vinovnici HDZ-ove desnice homogenizirat će se vrlo vjerojatno u subverzivnom djelovanju prema premijeru, Vladi i predsjednici. Iz te rasute mase stvorit će se poligon za nove referendume, šatore, povorke i žute prsluke; realno je da će to potisnuto društvo iznjedriti i nove ljude koje će gurati za lidere, neopterećene teretima prošlosti

Moglo bi ovo za neke izgledati odviše idilično.

Predsjednica se nakon dugo nagovaranja, ili bolje reći prisiljavanja, u zadnji čas riješila savjetnika koji su je, kako se interpretira, vukli udesno. Znači: desnica je poražena.

Plenković samo što se nije riješio Milijana Brkića, evo još samo nekoliko priopćenja iz DORH-a, i to je valjda to. Iz toga također proizlazi: desnica je pred teškim porazom.

Bandić i Plenković, idemo dalje, zajedničkim su snagama u Zagrebu nadmudrili Hasanbegovića; znači - desnica je dokrajčena.

U Bujančeve emisije malo-pomalo više ne dolaze HDZ-ovi dužnosnici, braniteljsko prigovaranje izgurano je u Vukovar, potpisi s konzervativnih referenduma bačeni su u smeće, čak je i Karamarko zauzet aferom SMS, sve se nekako lijepo posložilo.

Prema tome, što drugo nego: desnica je na izdisaju.

Pritom, dok se mašta o tom totalnom i definitivnom porazu “desnice”, ne odnosi se to naravno ni na kakvu naročitu ideologiju. I pozicija desnice u nas je u najvećem dijelu interesno zauzeta, nema tu uvjerljivih ni dugoročnih svjetonazorskih bitaka. Radi se uvijek prije svega o tome je li “lijevi HDZ” porazio “desni HDZ” i tko od toga ima trenutačne koristi. Klatno se klati lijevo-desno i tako već desetljećima, dosad se češće i dulje zaustavljajući na strani te, uvjetno rečeno desnice.

E sad, je li ovo s početka teksta dovoljno znakova da se nešto sistemski promijenilo i zbiva li se uistinu nešto krupno što će zauvijek promijeniti trendove? Je li desnica koja je živjela na HDZ-u, od HDZ-a i oko HDZ-a u zadnje vrijeme primila takve snažne udarce od kojih će se teško ili se neće nikako oporaviti?

To je možda jedno od najvećih političkih pitanja za godinu koja se približava.

Idila se zasad zaista čini zapečaćenom: može se već vizualizirati kako se, negdje o Božiću, najbolje na Badnjak, pred okićenim jaslicama u Vili Prekrižje, na toplome, sastaje vesela elita hrvatske politike, a za čelo nakićenog stola sjedaju premijer Plenković, predsjednica Grabar-Kitarović i zagrebački gradonačelnik Bandić. Bernardić, kao vođa “oporbe”, koji također ovdje pripada, zbog kamuflaže je maskiran u Djeda Božićnjaka.

Ekipa bi u toj svečanoj prilici mogla potpisati jamstvenu karticu kojom garantiraju Hrvatsku bez desnice, ustvari općenito bez opozicije, i to bi onda mogao biti njihov dar građanima, na 29. Božić hrvatske demokracije.

Mate Granić, Vladimir Šeks i Gordan Jandroković mogli bi se supotpisati kao jamci i sve bi vrijedilo zaliti blagdanskim pjenušcem.

Divan uvod u teoretski najmanje neizvjesnu izbornu godinu u povijesti: HDZ-u najviše, SDP-u malo manje, Bandiću sve što traži, predsjednici novi mandat, HNS-u i drugim pomagačima utješne nagrade, a tko ne stane na liste, jer nema baš dovoljno mjesta, već će se ukrcati u neku upravu, nadzorni odbor, ambasadu...

No kako se razdoblja sreće i idile u politici baš ne mogu planirati s jednakom pouzdanošću kao kod projekcije poslovnih rezultata nekog većeg telekoma, pravo pitanje nije je li ta nirvana vječna, nego koliko će potrajati.

Desnica, to jest ono što u Hrvatskoj djeluje pod brendom desnice, možda jest ušutkana, možda i osakaćena, možda stjerana u kut, možda ošamućena, možda je ostala ili će tek ostati bez nekoliko ukorijenjenih kolovođa, ali to da će se HDZ zauvijek otarasiti svoje jedine prave političke konkurencije, e to je ipak političko-znanstvena fantastika.

Ne treba očekivati da će predsjedničin tajni enturaž, koji ju je doveo i održavao na Pantovčaku, zauvijek prestati disati s trenutkom kad ona ritualno dekapitira jednoga ili dvojicu. Ili da će svi krugovi koje je, na primjer, na okupu držao Brkić, najednom, čim njega eventualno sklone, prestati biti zainteresirani za moć, utjecaj i svoj dio kolača.

Plenković nije nikakav apostol preobraćenja: ovako tehničkim i nekarizmatskim djelovanjem sigurno ne može pridobiti trajne sljedbenike, što nikako ne znači da sa svojim usko biranim pouzdanim krugom ne može dosta dugo i uspješno zadržati vlast. No on vrlo vjerojatno neće usisati desnicu ni dubinski promijeniti HDZ, on će tu strukturu - ili ju je već dosad - samo prevesti u ilegalu gdje će se ona, realno je očekivati, pregrupirati, i kadrovski i organizacijski i interesno.

Štoviše, tako odbačena iz HDZ-a i iz najvažnijih državnih institucija, ta će opozicija, koja je ionako navikla djelovati poluobavještajno i s margina, u novim okolnostima biti dodatno rasterećena odgovornosti, bit će naprosto bez ikakve obaveze posebnog opreza prema stranci ili dionicima vlasti. Ona će biti u situaciji da se ponovno s ceste, to jest iz podzemlja, bori za golu egzistenciju, za opstanak starih struktura i odnosa moći, za konkretne poslove, ljude, pozicije.

Odbačeni ili progonjeni vinovnici takve desnice, čak i ako su dosad bili međusobno zavađeni, postavljeni na suprotne strane, homogenizirat će se vrlo vjerojatno u subverzivnom djelovanju prema premijeru, Vladi i predsjednici poput kakvih specijalaca. Iz te rasute mase stvorit će se, lako moguće, poligon za nove referendume, šatore, povorke i žute prsluke; realno je da će to potisnuto društvo iznjedriti i nove ljude koje će gurati za lidere, neopterećene teretima prošlosti.

Tu ekipu jednostavno ne valja podcjenjivati.

Iako proces njihove eliminacije na koncu ove godine mnogima djeluje rasterećujuće, njihov bi oporavak u jednom trenutku mogao biti bitno efektniji.

Izvor : Jutarnji.hr


KOMENTARI: