TREBAT ĆE VAM
Osamdesetih godina prošloga stoljeća u Hrvatskoj su za jednoga umirovljenika radila četiri radnika. S vremenom je taj broj okopnio i sada se gotovo izjednačio. Održivost ili slom mirovinskoga sustava česta je polemika u Lijepoj našoj.

Upravo zbog bojazni od nesigurne mirovine, neki, kojima to financijske mogućnosti dopuštaju, odlučuju se za štednju. ''Gdje ulagati štednju, tu ima puno financijskih institucija. Nije samo treći mirovinski stup, ali je i on'', kaže Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Kako smo prošlih tjedana izvještavali, kamate na štednju smiješno su niske, no unatoč tome broj štediša raste. Od životnih osiguranja i različitih nebankovnih oblika štednje ističe se treći mirovinski stup zbog najvećih prinosa. ''Uz mirovinu u prvom i drugom mirovinskom stupu, treći mirovinski stup predstavlja dodatno ulaganje, dodatnu štednju za našu buduću mirovinu. Na financijskom je tržištu već 15-ak godina, a objedinjuje tri pogodnosti za članove'', ističe Saša Novosel, član uprave društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Prvi je državni poticaj u iznosu od 15 posto na sva uplaćena sredstva u godini, ali najviše do 750 kuna godišnje. Drugi je olakšica poslodavcima, a treći dodatni prinos koji mirovinski fond ostvaruje. ''Stanovnici Hrvatske, ali ne samo Hrvatske, nego i drugih zemalja, uvijek će štedjeti u konzervativnijim i manje rizičnijim oblicima, pa je treći mirovinski stup ili životna osiguranja manje rizičan u odnosu na vrijednosnice'', govori Vehovec.

Ušteđeno više od pet milijardi kuna

Trenutno u dobrovoljnim mirovinskim fondovima štedi više od 300 tisuća ljudi, a uštedjeli su gotovo pet milijardi kuna. Manjina je u zatvorenim društvima, a to su pomorci, novinari, liječnici ili tvrtke koje su na taj način sklopile ugovor. U kakvoj su oni prednosti u odnosu na otvorena mirovinska društva? ''Prvenstveno su niže naknade i, isto tako, poslodavac se obvezuje time da svojim zaposlenicima uplaćuje u iznosu koji je i dalje potpuno fleksibilan u tom smislu. Postoji obveza da se isplaćuje zaposlenicima isto tako se stvara jedna povezanost između zaposlenika i poslodavca. Kroz osnivanje zatvorenog mirovinskog fonda poslodavac pokazuje da je odgovoran, da se brine za svoje radnike, da želi zadržati radnika'', objašnjava Novosel.

Naravno, i poslodavci od toga imaju korist i to kroz smanjenje poreza. Poslodavac može do šest tisuća kuna godišnje ili pet stotina kuna mjesečno izdvajati bez dodatnih nameta i davanja i na taj način ostvariti značajnu poreznu olakšicu. ''Već 15 godina postoji ta porezna olakšica i ona iznosi šest tisuća kuna i sada za sve poslodavce. Doista se radi o win-win situaciji'', kazao je Novosel.

Što kada je novac potreban prije isteka ugovorne obveze?

To zvuči lijepo i primamljivo, dok se ne izjalovi u praksi. Maja Vehovec, s Ekonomskog Instituta u Zagrebu na vlastitom je primjeru doživjela nelogičnost sustava. ''Što se tiče onih povlastica ili subvencija koje daje država, tada je ona davala neko vrijeme pa je onda nije mogla davati pa je onda naknadno davala. To dosta deprimira štediše. Štediše ulaze u to, ali hoće da ulaze u štednju pod istim uvjetima koje su ugovorili. Postupanje države sad mogu, sad ne mogu, pa ću malo naknadno, to sigurno ne ide u prilog štednji'', priča Vehovec.

Međutim, savjet je da se štedi bilo u trećem mirovinskome stupu ili u nekim drugim oblicima. No, što kada nam novac zatreba prije isteka ugovorne obveze? ''Preduvjet je tih 50 godina, a drugih ograničenja nema. Nema nekih naknada ili penala u tom smislu'', pojasnio je Saša Novosel.

Prosječna mirovina iznosi oko 2300 kuna. S druge strane, najviše mirovine imaju političari. Njihova prosječna starosna mirovina iznosi više od deset tisuća kuna. Shodno tome, ako se niste bavili politikom, možda bi bilo najbolje da tijekom radnoga vijeka odvajate koju kunu mjesečno sa strane. Trebat će vam.

Izvor: Dnevnik.hr


KOMENTARI: