U proračunu za 2019. godinu poticaji za stambenu štednju srezat će se s 30 na 18 milijuna kuna, dok će se oni za stambene kredite putem APN-a gotovo udvostručiti. U Hrvatskoj štediša može računati na niti 10 eura godišnjeg poticaja, u Mađarskoj na oko 240 eura

U mnogim europskim zemljama depoziti stambenih štedionica dramatično su porasli u 2008. i 2009., nakon financijske krize. U Mađarskoj su primjerice poticaje jako povećali, posebno nakon što je mnogo građana ostalo bez doma zbog CHF kredita, i sad iznosi 231 euro. Zašto u Hrvatskoj stambena štednja nije u potpunosti zaživjela kao u primjerice Njemačkoj u kojoj trećina stanovništva ima stambenu štednju, ili Češkoj u kojoj gotovo svaki građanin ima bar jedan ugovor o štednji?

I u Hrvatskoj se stambena štednja u početku poticala, no to više nije slučaj. U proračunu za 2019. godinu poticaji za stambenu štednju srezat će se, prema prijedlogu Vlade, s 30 na 18 milijuna kuna. S druge strane, subvencije za kamate za stambene kredite putem APN-a iduće će godine biti gotovo udvostručene. Za njih će se izdvojiti čak 80 milijuna kuna.

U Hrvatskoj štedionice podređene bankama, nema konkurencije

Zdravko Anđel, predsjednik Uprave Wüstenrot stambene štedionice za prviplan.hr objašnjava da je smanjivanje planiranih poticaja za stambenu štednju posljedica činjeničnog stanja – tržište se smanjilo za 30-ak posto nakon što je Prva stambena štedionica prestala poslovati.

Osim toga, u zakonu o stambenoj štednji postoji formula za izračun poticaja za dolazeću godinu i vezan je za tržišne kamate u okruženju. S obzirom na to da su kamate značajno pale, pada i formula što znači oko 60 kuna po maksimalnoj štednji od 5000 kuna. To je razlog da se u budžetu za iduću godinu planira manje izdvajanje nego ove, objašnjava.

Jedan od razloga što sustav nikad nije zaživio, dodaje Anđel, jest i definicija iz samog zakona o stambenim štedionicama koja je podredila štedionice bankama. U zakonu je bila vrlo rigidna odredba da osnivač stambene štedionice može biti samo domaća banka.

“Kad tako definirate vlasništvo, ubili ste konkurentsku snagu, jer bi one trebale biti konkurencija bankama, a ne da su im podređene. Sve štedionice osim Wüstenrota su tvrtke kćeri banaka i prvih 10-ak godina nisu ni davale kredite, već su nastojale pokupiti subvencije i dio tržišta, a zadnja im je želja bila kreditirati”, kaže Anđel.

Zdravko Anđel

Stambene štedionice kao neželjeno dijete

U Hrvatskoj postoji mali broj štediša koji su bili locirani u nekoliko banaka i sustav je gušio razvoj stambene štednje, napominje Anđel. Dodaje da Wüstenrot danas ima oko dvije milijarde kuna depozita, od ukupnih šest do sedam milijardi koliko je u stambenim štedionicama, a 1,4 milijarde kredita u otplati.

“Država je od početka na to gledala kao na neželjeno dijete i nikad nije stala iza toga. U prvo vrijeme su poticaji bili veliki, ali ponašanje konkurencije – jer nisu kreditirali i vraćali novac u sustav – je izazvalo da Vlade budu suzdržane. Sustav bi bio i ukinut da nismo postojali mi koji smo intenzivno konkurirali i kreditirali. Ta situacija se promijenila nakon 10-ak godina i danas je drugačija. Ali tada je počelo i značajnije bankarsko kreditiranje”, pojašnjava.

S time se slaže i profesorg na zagrebačkog Ekonomskom fakultetu dr. sc. Josip Tica koji ističe da se u svijetu ta štednja koristi kao štednja za udio u kreditu, kao polog, no da nakon što su kod nas banke počele nuditi kredite u omjeru 1:1, to više nije imalo smisla.

Banke podrivale stambenu štednju, ali ni štedionice nisu bez grijeha

Stambene štedionice ipak su preživjele, ali kao neka vrsta trećeg mirovinskog sustava ili kao štednja za djecu, kako bi ona imala nešto novca s 20 godina.

Predsjednik Uprave Wüstenrot stambene štedionice ističe da je čitava ideja stambenih štedionica u poticajima, jer država stimulira građane da štede u štedionicama i preuzima na sebe rizik fluktuacije kamata, pa štedionice mogu davati kredite s fiksnom kamatom, što je sigurnije za građane.

S druge strane, poticanjem građevine i drugih djelatnosti koje se financiraju kreditima za izgradnju, međufinanciranje, opremanje stanova, energetsku učinkovitost i slično, država kroz poreze čak profitira. To je pokazala i analiza koju je izradio Ekonomski institut Zagreb, čak i s polovičnim kapacitetom sustava stambene štednje, kaže Anđel. Studiju je naručio bivši ministar financija Slavko Linić koji si je gotovo iracionalno dao u zadatak da ukine stambenu štednju pod izlikom da ljudi državnim poticajima štede za skupe automobile, što nije točno, kaže.


Josip Tica

Poticanje stambenih kredita puno slabosti

Subvencije kamata na kredite, koje sada država forsira, Anđel naziva ad hoc mjerom i kaže da bi se dalo raspravljati je li ona dobra ili nije.

“Po mom mišljenju program subvencija stambenih kredita ima svojih značajnih slabosti, ali sve što pomaže ljudima da dođu do stana je dobro. Ali ovaj sustav, koji je sada u primjeni gdje se subvencionira pet godina, a nakon toga što bude-bude, može se okrenuti i nakon pet godina izgledati drugačije, a to stvara veliku neizvjesnost.

Cijela Europa je u fazi povijesno najnižih kamatnih stopa. Imamo fazni pomak u odnosu na SAD od pet godina, a danas su tamo puno više kamate, tri do četiri posto. Krediti koji su s varijabilnim kamatama, a nakon pet godina će ti subvencionirani krediti to postati, narast će na pet do šest posto, a onda je to sasvim druga priča u smislu rate.

Taj kredit izgleda povoljan, ali kroz neko razdoblje se može pretvoriti u nešto nepovoljno. S druge strane, krediti u stambenim štedionicama su cijelo vrijeme fiksni. Ako kamate porastu, kod nas će ona ostati ista i to je glavna pogodnost sustava stambene štednje. To neki ministri financija nisu mogli ili htjeli razumjeti, pa su ga uništavali. No, sustav je preživio i funkcionira i dalje”, zaključuje Anđel.

Tica: Neoporezivanje kupnje prve nekretnine najpoštenije

Profesor Tica kaže da osobno ne zagovara ni jedan od tih modela. Smatra da je najpoštenija mjera bila oslobođenje od poreza na nekretnine za kupnju prve nekretnine.
“Ljudi ne mogu skupiti taj iznos za plaćanje poreza, a banke ga ne žele kreditirati u sustavu subvencioniranih kredita preko APN-a. S druge strane, stambene štedionice je država jedno vrijeme izdašno poticala, ali većina ugovora nije bila korištena namjenski nego kao lukrativna štednja”, kaže Tica.

Dodaje kako se stanovi dominantno kupuju na stambene kredite ili za gotovinu, s time da udio gotovine nakon krize raste. Ljudi prodaju nasljedstvo i pokušavaju kupiti stan uz što veći udio gotovine, da ne budu izloženi kreditima, opisuje Tica promjene.

Subvencije na kamate na kredite, u što će država iduće godine utrošiti 80 milijuna kuna, Tica smatra pogrešnim potezom jer taj potez pumpa cijene nekretnina.

“Kupovina stanova se subvencionira samo kada ima viška stanova na tržištu. To je iz udžbenika iz ekonomije”, napominje profesor Tica i dodaje da se time napuhuje nekretninski balon, jer je subvencija pet do šest posto, dok je cijena stanova narasla 10 i više posto. “Puna su nam usta demografske politike, a nismo osnovne stvari riješili. Očekujemo da mladi par kupi dvosoban stan od 100.000 eura i ima troje djece”, zaključuje gorko na kraju Tica.

Izvor: Prviplan.hr


KOMENTARI: