Održan je stručni skup Urbana sanacija u organizaciji Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj. Dunja Magaš, državna tajnica, osvrnula se na rezultate legalizacije, naglasivši da je prevencija nezakonite gradnje bila nedovoljno učinkovita.

Rušenje bespravne gradnje i legalizacija nisu pridonijeli znatnom smanjenju broja bespravnih slučajeva. Godišnje se ukloni oko 380 slučajeva bespravne gradnje, ali kako postoji 40.000 odbijenih zahtjeva za legalizaciju u zadnjem valu zaprimanja zahtjeva, takvim bi tempom uklanjanje svih slučajeva bespravne gradnje moglo biti završeno tijekom stotinu godina.

Naravno, ako ne bude novih bespravnih građevina. Međutim, svake godine prijavi se oko 4000 novih slučajeva bespravne ili protupravne gradnje. Sve se to moglo čuti na stručnom skupu Urbana sanacija održanom u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj. Okupilo se više od 200 sudionika iz ministarstava, županijskih, općinskih i gradski službi koje se bave prostornim uređenjem, prostornih planera i arhitekata.

EVIDENTIRANJE

Državna tajnica u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Dunja Magaš osvrnula se na rezultate legalizacije, naglasivši da je prevencija nezakonite gradnje bila nedovoljno učinkovita i sustav nije zaustavio ovu pojavu. Također, unatoč negativnoj konotaciji legalizacije kao postupka kojim se “nagrađuju” oni koji su pridonijeli degradaciji prostora, proces legalizacije doveo je do evidentiranja građevina i prostora na kojima postoje takvi zahvati te donio i određena sredstva državnom, ali i županijskim, gradskim i općinskim proračunima.

Povijest legalizacije je duga. Hrvatska je u doba Jugoslavije prošla zakon o ozakonjenju gradnje sagrađene do 1968. godine, potom je 1992. godine donesen Zakon o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje te 2007. godine Zakon o prostornom uređenju i gradnji: moguće ozakonjenje građevina u skladu s prostornim planom. Potom 2012. godine dolazi tzv. “zakon o legalizaciji”, odnosno Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji je modeliran u dva navrata i zadnjim produženim rokom prošle godine.

U tom je novom postupku od 2012. godine do lani zaprimljeno 899.489 zahtjeva za ozakonjenje neke vrste zgrada. U njegovu prvom valu do rujna 2013. godine zaprimljeno je 826.946 zahtjeva te u novom krugu od sredine 2017. do sredine ove godine dodatnih 72.543 zahtjeva. Sunčana Habrun iz Zavoda za prostorni razvoj iznijela je pregled ozakonjenja nezakonito sagrađenih zgrada u razdoblju od 2016. do 2018. U tom je razdoblju drugog vala najviše zahtjeva, njih 9362 zaprimljeno je u Zagrebu, potom u Splitu 1542 i u Zadru 1487. Po županijama je najviše zahtjeva zaprimljeno u Splitsko-dalmatinskoj (6552) te Primorsko-goranskoj (5665). Najmanje zahtjeva primljeno je u Makarskoj (33) i Krapini (85).

- Od toga, najviše je zahtjeva za ozakonjenje dosad riješeno u Zagrebu (93 posto) te Koprivničkokriževačkoj županiji (95 posto). Imamo i jedan paradoks - u Dubrovniku je riješeno 100 posto zahtjeva, a Dubrovačko-neretvanska županija u grupi je najmanje riješenih zahtjeva, u postotku od 55 posto, uz Ličko-senjsku s 58 posto i Vukovarsko-srijemsku s 57 posto - navela je Sunčana Harbun, iz HZPR-a.

Prema katastarskim općinama, najviše rješenja novih zahtjeva imala je KO Vir (827) te Split (6995), a u Zagrebu KO Dubrava (8782). Vir se na skupu spomenuo i u kontekstu dobrog primjera urbane sanacije te brendiranja novog imidža.

PLANIRANJE

Urbana sanacija može unaprijediti loš prostor

Ravnateljica HZPR-a Irena Matković ukazala je na potrebu da se pokrene stručna rasprava i pokuša izraditi prijedlog metodologija kojima bi se stanje u degradiranom prostoru moglo unaprijediti, u vrijeme kad je okončanje postupaka legalizacije dalo konkretnije pokazatelje bespravne gradnje te kad se istodobno bilježe i drugi oblici degradacije prostora kojima nije uzrok bespravna gradnja.

Urbana sanacija, kako je određeno Strategijom prostornog razvoja Hrvatske, predviđena je za naselja i njihove dijelove u kojima je evidentiran niz negativnih prostornih i društvenih procesa: inicijalna neplanska i nezakonita gradnja, degradacija izgrađene strukture, zagušenost prometom, starenje stanovništva, gubitak gospodarskih aktivnosti; kao i za izgrađene prostore koji su pri širenju gradova ostali zanemareni. - Danas je gotovo svaki prostorni plan ujedno i plan kojim se rješavaju određeni prostorni problemi te neminovno provodi i neki oblik urbane sanacije na područjima koja to zahtijevaju - zaključila je I. Matković.

SLUČAJ

Većina legaliziranih objekata u drugom valu, njih 93 posto, nalazi se u građevinskim područjima naselja, 1,1 posto u izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja te 5,9 posto izvan građevnih područja. U 85 posto slučajeva ozakonjene su stambene i pomoćne građevine, 12 posto su bile zgrade poljoprivredne i gospodarske namjene te u 2 posto zgrade javne i poslovne namjene. Do kraja prošle godine obračunato je 1,465 milijardi kuna “kazne” ozakonjenjem, od toga oko 50 posto naknade u državni proračun i 30 posto za rad upravnih tijela. Za arhitektonske usluge prikupljeno je 1,5 milijardi kuna, a za geodetske usluge 1,5 milijardi.

Ukupno je 40.000 odbijenih zahtjeva za legalizaciju. - Razlozi odbijanja uglavnom su financijski i imovinsko-pravni. Broj prijavljenih bespravnih objekta godišnje od 4000 prijava govori o tome da se takve slučajeve nije dovoljno smanjilo. Trebalo bi razmišljati i o drugim modelima osim uklanjanja, kao što je edukacija mladih - kazala je Sunčana Harbun.

Nažalost, svjedoci smo, moglo se čuti na skupu, da se legaliziraju kuće za turizam kao objekti s apartmanima, a u nekim se slučajevima uklonio objekt onima kojima je to mogao biti jedini dom

Profesor s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Tihomir Jukić iznio je zanimljiv citat iz povijesti koji govori po kojem se kriteriju legalizacija provodila 1929. godine: - Ne može se legalizirati nešto što je na tuđem zemljištu ili ono gdje vlasnik ne stanuje. Nažalost, svjedoci smo, moglo se također čuti na skupu da se legaliziraju tipovi kuća za turizam, primjerice objekti s apartmanima, a u nekim se slučajevima uklonio objekt onima kojima je to mogao biti jedni dom. Također, legalizacija bi se u nekom obliku mogla ponoviti za 10 do 20 godina.

- Kad se pogleda broj rješenja posljednjih godina ispada da je svaki peti stanovnik Hrvatske došao u kontakt s nekim oblikom zgrade koja nije legalna. Razlozi koji su i doveli do bespravne gradnje su migracija stanovništva, tržišni uvjeti, turizam, stambene politike, kultura življenja. Ranije 90-ih godina to su bili prognanici - istaknuo je Damir Sekulić, arhitekt i vlasnik tvrtke Centralna perspektiva d.o.o.

OBITELJSKA KUĆA

Nadalje, zanimljiv je podatak da su Hrvati u 94 posto slučajeva vlasnici nekretnina, po čemu su u vrhu u Europi, ali 64 posto radno aktivnog stanovništva od 25 do 34 godine živi s roditeljima. Pritom 71 posto Hrvata stanuje u obiteljskim kućama. - Na vrhu smo u Europi i po broju smještajnih jedinica u privatnom smještaju. Stihijsko ulaganje u apartmane također utječe na broj ranije nelegalne gradnje - dodao je D. Sekulić.

Izvor : Jutarnji.hr


KOMENTARI: