INTERVJU S DALIJOM OREŠKOVIĆ
Iako više nije na visokoj funkciji, Dalija Orešković i dalje je javno aktivna. Pokazala je to i na dan našeg intervjua na koji je dotrčala s razgovora za drugu medijsku kuću, a telefon nije prestajao zvoniti ni za vrijeme našeg razgovora. O velikim političkim planovima s nama je razgovarala u svom odvjetničkom uredu, koji se nalazi u sklopu njezina stana nedaleko od Trga žrtava fašizma. Stoga nije ni čudo da nam je malo se opustivši, u društvu maltezerice Lune i s djecom u susjednoj sobi, otkrila i neke detalje iz privatnog života

Daliju Orešković svi pamte kao beskompromisnu bivšu šeficu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koja, iako je dobila pohvale za svoj rad, nije izabrana na još jedan mandat. Rođena je 18. lipnja 1977. godine, u Zagrebu je pohađala XII. gimnaziju i diplomirala na Pravnom fakultetu, no porijeklom je iz Široke Kule kraj Gospića. Iako je prvih nekoliko godina radila u uglednim zagrebačkim odvjetničkim uredima, 2009. otvara ured sa suprugom Franom Leticom, inače sinom Slavena Letice. Nakon kratkog prekida i rada u Povjerenstvu Orešković se vratila u odvjetnički ured, u kojem joj je trenutno, zbog odredbi Zakona o sprečavanju sukoba interesa, suprug šef.

Ovih dana najavili ste politički angažman. Iako su vas i ranije zvali u političke vode, dosad ste to odbijali. Što se promijenilo?

Spletom okolnosti u kojima sam se zatekla, imala sam uvid u stanje stvari – poraz pravne države, poraz vladavine prava. Osjetila sam potrebu reagirati. Najava mog političkog angažmana zapravo je reakcija na probleme u kojima se trenutno Hrvatska nalazi.

Kako bi taj politički angažman trebao izgledati?

Za sada mislim djelovati kroz jednu platformu u kojoj će se okupljati ljudi i nuditi konkretna rješenja. Kako će se ona kasnije iskoristiti u daljnjoj političkoj borbi i hoće li to postati program jedne političke stranke ili koalicije, vrijeme će pokazati. Za početak je bitno definirati problem, jasno ga opisati i ponuditi konkretne odgovore. To je ono što želim na političkoj sceni. Ovog trena nisam fokusirana na funkcije, niti na izborne procese kao takve. Fokusirana sam na antikorupcijska pitanja, to je moje područje djelovanja i rada. Uvijek sam smatrala da je politika timski posao. Ovo je ono što ja donosim na stol. Kada se riješe osnovna pitanja toga kako uspostaviti temelje pravne države, onda će se i sve drugo rješavati samo po sebi.


Dalija Orešković kaže kako je najava njezinog političkog angažmana reakcija na probleme u kojima se trenutno nalazimo

Spremni ste ući u izbornu utrku ako dođe do toga?

Spremna sam ući. O tome se ovdje i radi. Već nekoliko mjeseci pišem stručne članke i tekstove, opisujem situaciju, a jedno za drugim nužno povlači pitanje političkog angažmana. Ta pitanja su mi mjesecima upućivana, a ja sam bježala od toga. I dalje smatram da politika nije moj prirodni habitus, no ono čemu svjedočimo danas, pa tako i objava iskaza Martine Dalić i ostalih, govori o razmjerima klijentelističke, koruptivne hobotnice koja je ušla u sve pore društva. Kao što se u ratu u borbu uključuju oni koji nisu vojnici, tako i sada smatram da se u određenu političku utakmicu moraju uključiti i oni koji nisu profesionalni političari. Neodgovorno bi bilo animirati ljude da se uključe, a pritom im ne reći – spremna sam se i sama izložiti.

Koja konkretna rješenja želite nuditi?

Kao što sam rekla, politika je timski posao. Sigurno ću s ljudima s kojima sam dosad surađivala nuditi rješenja u smislu antikorupcijskih politika, u smislu konkretnih izmjena zakona koji će ojačati ulogu pravosuđa i neovisnost nadležnih institucija. Sva druga pitanja prepustit ću ljudima koji su u svojim područjima djelovanja i rada veći eksperti od mene. Ovog trena je na političkoj sceni potrebno dati priliku ljudima od autoriteta da nešto osmisle i kažu, a na političkim akterima je da izraze volju da to provedu u djelo. Treba uključiti institute, ustanove, znanstvenu zajednicu, poduzetnike, sve slojeve građanstva.

Spekulira se da ćete u toj političkoj platformi surađivati i s Markom Vučetićem i sucem Mislavom Kolakušićem. Jeste li razgovarali s njima?

Za sada s njima nisam razgovarala. Dapače, smatram da postoji određeni zajednički nazivnik i dobar temelj za daljnju suradnju, ali nisam stupila s njima u kontakt. Što se tiče suca Kolakušića, treba poštivati činjenicu da je on ovog trenutka sudac i da se, bez napuštanja te funkcije, ne može uključivati u pokretanje političkih platformi.


Dalija Orešković smatra da na političkoj scveni treba dati priliku ljudima od autoriteta

Koja je vaša opcija na političkom spektru?

Da sam na postojećem političkom spektru pronašla opciju za koju sam smatrala da se u njoj mogu pronaći, onda bih se davno uključila u politiku. Ovog trena stanje na političkoj sceni je prilično besperspektivno. S jedne strane imamo aktualnu parlamentarnu većinu koja je krojena na političkoj trgovini, koja je krojena na svjesnoj šutnji i nereagiranju na neprihvatljiva ponašanja izvršne vlasti. S druge strane imamo oporbu koja je poprilično razjedinjena, nefokusirana, svaka opcija unutar sebe ima raskole i bavi se sama sobom. Na javnoj sceni niču razne nove alternative i platforme za koje bih zaključila da su vrlo vjerojatno prilično srodne, no između njih ne postoji kohezija ili naznaka okupljanja. A mislim da je jedino u tome ovog trena naš spas. Ovog trena nam je država s pravne strane okupirana od ljudi koji je koriste za svoje privatne svrhe, a oko tog pitanja moramo se svi skupa ujediniti. A onda možemo početi govoriti o tome zašto smo kao država disfunkcionalni, zašto ne prosperiramo, je li problem u izbornom sustavu, je li problem to što imamo preglomaznu javnu upravu, prevelik broj jedinica lokalne samouprave. Oko toga moramo postići dogovor, a onda može doći do raslojavanja oko toga jesmo li više ili manje liberalni, više ili manje lijevi ili desni.


Dalija Orešković u razgovoru s novinarkom tportala Majom Šurinom

Kako konkretno gledate na rad HDZ-a, SDP-a, Mosta i Živog zida?

Transkripti i sadržaj iskaza grupe Borg pred Uskokom najbolji su opis toga kako pojam vjerodostojnosti tumači HDZ. Ukoliko je vrh stranke bio o svemu obaviješten, a unatoč tome je prihvatio da Vlada obmanjuje i daje neistinita očitovanja, onda to govori da toj stranci pravna država nije na prvom mjestu niti je interes građana na prvom mjestu. Meni je to neoprostivo. Ovakav HDZ nije bitno drugačiji od HDZ-a u nekoliko prethodnih mandata.

Ako pogledamo kakvu je ulogu u tome imao Most kao tadašnji koalicijski partner, pokazali su veliku dozu nesnalaženja, nerazumijevanja načina na koji bi trebala funkcionirati državna tijela, neprepoznavanja sadržaja onoga o čemu bi prvi bili dužni govoriti u javnosti.

Što se tiče SDP-a, oni trenutno uopće nisu oporbena stranka. Kakvih god problema imali unutar sebe, morali su biti svjesni toga da je njihova primarna dužnost biti na prvoj liniji obrane, a oni su tu obranu napustili. Činjenica je da su njihovi unutarnji procesi postali sami sebi svrha. SDP se nije ni trudio osmisliti neka alternativna rješenja i okupiti oko sebe snage koje govore nešto drugačije.

Živi zid također pokazuje naznake da u trenutku kada bi došao na vlast ne bi mogao nuditi ozdravljenje, poštujući pritom institucionalne okvire. Čini mi se da su i kadrovski potkapacitirani, a neka programska načela su im suprotna nacionalnim interesima, npr. izlazak iz EU-a i NATO-a. Svoje svjetonazorsko lice pokazali su prilikom suzdržavanja kod glasanja o Istanbulskoj konvenciji. No činjenica je da su se jedino Živi zid i Slobodna Hrvatska, možda i iz nekih svojih dnevnopolitičkih interesa, usudili podnijeti kaznenu prijavu u slučaju Agrokor.


Dalija Orešković nema visoko mišljenje o većini aktera na političkoj sceni

Niste prva osoba koja je pokušala oko sebe okupiti stručnjake, no dosad takve platforme i stranke nisu bile previše uspješne. I Žarko Puhovski je rekao da su vam šanse male.

Toga sam svjesna. No neprihvatljivo mi je prihvatiti u samom startu da je zalaganje za određene vrijednosti osuđeno na propast. Mislim da su okolnosti takve da zahtijevaju da se još jednom, ili ako treba i pet puta, pokuša. Ako i moja ideja propadne, doći će neka druga i prije ili kasnije netko će uspjeti u ovim nastojanjima. Inače ne vidim gdje bismo trebali tražiti slamku spasa. Nisam se izložila razmišljajući imam li ili nemam šanse. Izložila sam se jer smatram da trebamo razgovarati o problemima i tražiti rješenja. Nije smak svijeta ako ideja propadne, smak svijeta je ako ostane ovako kako jest.

Mogu se čuti i komentari da je vaš politički angažman svojevrsna osveta jer niste ponovno izabrani u Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Bit će vjerojatno i puno težih optužbi. Moj rad u Povjerenstvu je bio takav kakav jest, sve odluke su objavljene i mogu se preispitivati. Moj politički angažman posljedica je spoznaje onoga što se radi. Tko će to ako ne ja? Ne zato što sam vidjela na svojoj koži, tu su i druga tijela koja su očito pod političkim pritiskom, jer kako drugačije tumačiti rješenje o odbacivanju kaznene prijave u slučaju Agrokor? Ako o tome neću govoriti ja, koja sam bila dio sustava i vidjela kako on izgleda iznutra, ne znam tko bi trebao. Sigurno sam u puno jačoj poziciji od primjerice mojih roditelja, od ljudi koji su ostali bez posla ili koji su blokirani. Tko će se izložiti za njih?


Dalija Orešković

Kako gledate na rad aktualnog Povjerenstva?

U određenom dijelu mi je drago da su održali kontinuitet i imaju opseg, broj i dobru dinamiku. Nezadovoljna sam sadržajem i pristupom rješavanju malog broja predmeta koji se odnose na visokopozicionirane osobe. I to je ono što je srž problema. Ne može sustav drugačije reagirati kad se radi o predsjedniku Vlade u odnosu na nekog drugog nižerangiranog dužnosnika ili običnog građanina.

Nakon Povjerenstva nastavili ste raditi u zajedničkom odvjetničkom uredu sa suprugom Franom Leticom. Kako je raditi sa suprugom?

Ovisi koga pitate. Ako pitate susjede, onda je veselo. Ima to svojih prednosti i nedostataka te iziskuje puno tolerancije i prilagođavanja.

Čime ste se htjeli baviti kad ste bili dijete?

I prije vrtića sam rekla da želim biti odvjetnica jer su me plašili pričom kako imam stare roditelje, da ću ostati sama i da neće biti nikog tko će me zaštititi. I onda sam se raspitivala tko je taj koji će te zaštititi kad te snađu sve nedaće svijeta, a to je bio odvjetnik. On je uvijek na tvojoj strani, bez obzira na sve. I tada sam odlučila da ću biti odvjetnik, ne samo da branim sebe, nego da na isti način mogu braniti i druge. U ovom trenutku se manje bavim odvjetništvom, a čak i da moj politički angažman uspije, kad-tad ću se vratiti u odvjetničke vode. Trenutno mi je teško biti odvjetnik, dolaziti na sud i gledati te male pojedinačne priče, a znati u kojem su nesrazmjeru u odnosu na situaciju koja se odnosi na državni vrh. Osjećam se licemjerno ako se zalažem za pravicu u nekoj maloj stvari, a prešućujem ili dam drugima da vode velike bitke.

I vaš svekar Slaven Letica svojevremeno je bio politički angažiran. Je li vam dao neki savjet oko vašeg angažmana i biste li i njega pozvali da se pridruži vašoj platformi?

Politički i svjetonazorski bitno drugačije rezoniramo, pa bi to bilo teško. Općenito mi se čini da pojam države, onako kako su ga doživljavali političari prve, druge ili treće generacije, odudara od onoga što žele moji vršnjaci. To su zastarjeli modeli koji u funkcijama vide prije svega moć i vrijeme je da raskrstimo s time.


Dalija Orešković i maltezerica Luna

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Nemam slobodnog vremena. Moj privatni život svodi se na obitelj, na djecu i svaka minuta je njima posvećena. Ne postoji, nažalost, prostor za bilo što treće.

Govorili ste o korupciji u Hrvatskoj, no istovremeno zadnja dva dana teške optužbe za kriminal dolaze i na račun američkog predsjednika Donalda Trumpa. Koliko je situacija tamo usporediva s onom u Hrvatskoj?

Donekle jest. Amerika je i sama ostala zatečena činjenicom da joj se dogodio jedan Trump. No unatoč tome, ipak ima određene živosti, otpornosti i sustav se bori unutar sebe. Kod nas je problem što mi, otkako smo stvorili državu, nismo izgradili taj sustav i institucije. Trump za mene nije političar koji bi trebao svijetu biti uzor niti bi mu državice trebale podilaziti.

Unatoč potpori većine i tamo i ovdje, u SAD-u još uvijek ljudi izlaze na ulice i traže opoziv, a kod nas toga nema.

Na prosvjedima u Rumunjskoj, u kojoj su zbog korupcije na ulice izašli deseci tisuća ljudi, jedan od transparenata navodno je bio ‘Nismo vam mi Hrvati’. Možda je to bila i medijska pošalica, ali mi smo postali sinonim za državu koja šuti, za narod koji šuti. Tako su nas pacificirali da mi se čini da smo trenutno u stanju inducirane kome. Davno je trebalo reći - dosta.

Aktualna je i situacija u Uljaniku. Vlada je u slučaju Agrokor reagirala lex Agrokorom - treba li isto napraviti i za Uljanik?

Vlada je tvrdila da to nije lex Agrokor, nego zakon koji rješava probleme insolventnosti strateških kompanija. Uljanik je definitivno strateška kompanija, no čini se da je zakon o postupku izvanredne uprave na slučaj Uljanik apsolutno neprimjenjiv. Za mene je to samo još jedan mali dokaz toga da lex Agrokor nije primarno donesen da spasi Agrokor, nego je osmišljen tako da jednoj interesnoj skupini, koja je imala zaštitu predsjednika i potpredsjednice Vlade, omogući izvlačenje koristi iz te kompanije. A onda je ta priča o spašavanju radnih mjesta poslužila samo kao dobar paravan i dobra maska.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI: