Za sat rada tjedno, odnosno za 48 kuna mjesečnog troška doprinosa sada se ima pravo na puno zdravstveno osiguranje i mirovinski staž.

Otkako su prošli tjedan u javnu raspravu pušteni nacrti zakona koji prate novi krug poreznih promjena ne stišava se halabuka oko prijedloga izmjena zakona o doprinosima.

Najviše strke i zbrke izazvao je dio kojim se predlaže povećanje koeficijenta (sa 0,65 na 1,1) uz koji bi se od 2019. određivala minimalna osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja mikro ili malim poduzetnicima koji su istodobno u tim tvrtkama zaposleni kao predsjednici ili članovi uprava. Dio ih je pritom zaposlen na puno radno vrijeme, ali mnogi su i u aranžmanu skraćenoga radnog vremena. Pokušavajući spustiti loptu, ministar financija Zdravko Marić naglasio je kako je prijedlog tek u javnoj raspravi, a objasnio je i kako se odredbe zakona neće odnositi na one koji rade puno radno vrijeme u svojoj tvrtki.

"Ono na što ciljamo su pojavni oblici koje smo uvidjeli, da se dobar dio poduzetnika prijavljivao na minimalne plaće, na nepuno radno vrijeme, pa tako imamo situaciju da za sat rada tjedno ili 12 minuta rada na dan, odnosno za 48 kuna mjesečnog troška doprinosa imate pravo na puno zdravstveno osiguranje i mirovinski staž, pojasnio je. Ako u zakonskim izmjenama to nije dovoljno naglašeno, do Vladine i saborske procedure sve će se regulirati, najavljuje ministar uvjeren da tu neće biti nikakvih problema, ali i da treba razgraničiti što je pravo poduzetništvo u Hrvatskoj od zloporaba sustava. Poduzetnici bez razloga stvaraju nervozu, prokomentirala je aktualne napetosti za Večernji list porezna savjetnica RRIF-a Lucija Jarža Turković.

Istaknula je i kako u Zakonu o radu stoji da plaća mora biti primjerena radu, ali i da smo "valjda jedina članica EU gdje su direktori zarađivali minimalne plaće, što je nasilno izbjegavanje plaćanja doprinosa".  I oni koji danas uplaćuju minimum minimuma od 48 kuna koje im osigurava pravo na osnovnu zdravstvenu zaštitu i mirovinski staž, dakle, ne krše zakon, ali mnogi su mišljenja kako to ponešto govori i o zakonskoj regulativi vezanoj prava na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

U poduzetničkim redovima ta je novost mahom dočekana na nož, a ni obrazloženja koja je ponudio ministar Marić nisu ih razuvjerila u stavu protiv tog nacrta zakona. Ražestilo ih je naročito što su predlagatelji zakona u obrazloženju naveli kako bi se time spriječile zloupotrebe, a ne zvuči im uvjerljivo ni drugi motiv, izjednačavanje minimalnog koeficijenta s onima za osiguranike s osnove samostalne djelatnosti. Dio poduzetnika smatra da je posrijedi umjetno stvoren problem, a njegovo ishodište vide zapravo u tome što u Hrvatskoj imamo različite stope poreza na dohodak i na dobit.

Uz 24 i 36 posto kod oporezivanja dohodaka i s druge strane 12 i 18 posto kod oporezivanja dobiti, mnogi su poduzetnici motivirani da poduzetničke zarade u što većoj mjeri iskazuju kroz dobit umjesto kroz plaću s pratećim izdvajanjima za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje.  Mikro i mali poduzetnici, obrtnici i osobe u slobodnim zanimanjima imaju prirodan poticaj za što manjim uplatama takvog oblika skrivenog oporezivanja, pa u Udruzi poreznih obveznika Lipa smatraju da se taj "umjetno stvoreni problem" može riješiti isključivo smanjivanjem poticaja za "zloupotrebe" ujednačavanjem poreznih stopa te ozbiljnom reformom sustava zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Pritom smatraju da bi se obvezni, minimalni dio deklarirao kao ono što u naravi jest, a to je porez, dok bi se ostatak prepustio individualiziranim oblicima dobrovoljnog osiguranja. Sve u svemu, poduzetnici su i dalje jako neprijateljski raspoloženi prema najavljenoj inovaciji koji su dočekali "na nož", a osim što ne mogu probaviti obrazloženje o zloupotrebama, čini se da im ni argument izjednačavanja minimalnog koeficijenta s onima za osiguranike s osnove samostalne djelatnosti nije uvjerljiv. Ministar financija Zdravko Marić tek bi trebao izaći podacima koji bi trebali otkloniti nesporazume u interpretacijama argumenta "zloupotreba", ali i približiti sliku pravih razmjera poduzetničkih plesanja na rubu zakona.

I podatak o tome da u Hrvatskoj imamo 175 tisuća članova uprava, a da je njih 65 tisuća u radnom odnosu s tvrtkom koju vode mogao bi dobiti drugu dimenziju ako se potkrijepi dodatnim brojkama vezanim uz vrstu angažmana s obzirom na npr. radno vrijeme, osnov osiguranja, broj društava u vlasništvu. Neslužbeno se, primjerice, čuje da je u zoni jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću rekorderi ih imaju blizu 400. Iza takvih ekstrema zasigurno su zanimljive priče, ali onih koje su više od poduzetničke igre nesumnjivo je mnogo i kod neekstremnih slučajeva.

Izvor: Poslovni.hr


KOMENTARI: