Kad se poslodavci krenu žaliti da nemaju dovoljno radne snage postavlja se pitanje kako je moguće da se to dogodi u zemlji s previše nezaposlenih. Kvalificirana radna snaga odlazi raditi u zemlje koje bolje plaćaju, a poslodavci ne žele izdvojiti koju kunu više i poručuju, čemu, kada će od toga najviše profitirati država.

Hrvatska promovira turizam 365 dana u godini, ali domaće stručne radne snage na raspolaganju nema niti za udarna dva mjeseca. U novootvorenom restoranu u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici već dva mjeseca radi profesionalni konobar iz Makedonije Branislav, koji kaže: "Prezadovoljan sam, super mi je. pričali smo prvo s poslodavcem i normalno da mu vjerujem, korektan je prema meni".

Vlasnica restorana Anita Župan kaže da stručnog kadra za zapošljavanje u Hrvatskoj nema: "U zadnjih mjesec i pol dana smo uvezli 15 radnika iz Makedonije. Plaćen im je stan i hrana, mislim da su jako korektne plaće i sve im ostaje". 

Iako je na HZZ-u na tisuće nezaposlenih, tek jedan posto čine oni sa završenom ugostiteljskom školom. Zato je na tržištu rada otimačina za pizza majstorima, kuharima i konobarima koji govore više jezika.

Marija Halić, v.d. predstojnica HZZ Zagreb upozorava: "Na evidenciji nema dovoljno kvalificiranih radnika . I oni poslodavci koji su se osigurali s obzirom na to da je tržište rada otvoreno, radnici zbog 100 - 200 kuna odu kod drugog poslodavca".

A kada se dogodi tzv. prebjeg kod drugog poslodavca ili u zemlje EU, HZZ poslodavcima jedino može ponuditi djelatnike koji nisu stručni. Mlada sezonka konobarica Ines Vrdarić na Jadran je otišla nakon mature u osječkoj ugostiteljskoj školi: "Mislim da ne može biti svako konobar, to samo misle jer je s ljudima teško raditi. Ostala sam ovdje jer mi se svidjelo i dobra je plaća, a i obitelj mi je u Hrvatskoj. Radila sam prvo u Osijeku , ali tamo nema kruha - ovdje mi je plaća stostruko veća. A smještaj je problem jer je sezona, ali da se sve izrealizirati".

Njezin sadašnji poslodavac kaže da je svoje radnike za ostanak uspio motivirati jedino povećanjem plaća i boljim uvjetima rada. Rješenje u strancima ne vidi.

Daniell Nikolla, vlasnik restorana u Splitu ističe: "Još će biti teže naći radnu snagu, uvoz neće to riješiti jer zašto bi netko došao ovdje raditi kad mu je netto plaća 4.000, 5.000, 6.000 a brutto nama 10.000 - otići će tamo gdje dobije cijelu plaću. Država to mora riješiti".

S njime se slaže i direktor HTZ Splitsko - dalmatinske županije Joško Stella: "Svake godine će biti sve teže doći do radnika"

Jesu li stranci rješenje? 

"Mislim da su to naši autohtoni ljudi, ali moraju biti primjereno plaćeni", odvraća Stella.

A da bi bile veće plaće, ugostitelji zahtjevaju od države snižavanje PDV-a. U međuvremenu, hrvatski školovani konobari i kuhari odlaze u EU, a na Jadran stižu njihove kolege iz Makedonije.

"Pa već ima sigurno 10.000 što su tu i rade", kaže Branislav dodajući da "ovi koji su tu,imaju dobro iskostvo, rijetko netko kaže da mu nije dobro".

Domaćih radnika sve je manje, a poslodavci se očito ne žele prilagoditi zakonu ponude i potražnje i platiti više. Barem dok se država ne odrekne svog, povećeg dijela kolača.

Izvor: N1


KOMENTARI: