SOCIJALA I PREŽIVLJAVANJE
Stopa rizika od siromaštva lani je opet malo porasla, na 19,9 posto stanovništva Hrvatske. Prve su to procjene Državnog zavoda za statistiku, koji je za prošlu godinu broj stanovnika procijenio na 4,12 milijuna, pa tako 821 tisuća ljudi ima godišnje dohotke manje od praga rizika od siromaštva. Za samce je taj prag 28.857 kuna u prošloj godini, ili 2321 kunu mjesečno, a za kućanstvo s dva odrasla člana i dvoje djece 54.928 kuna, ili 4875 kuna mjesečno.

Pretprošle je godine stopa rizika od siromaštva iznosila 19,5 posto, a proteklih se godina ta stopa kreće na razini petine stanovništva, a to znači da je svaki peti stanovnik Hrvatske lani raspolagao dohotkom koji ne doseže prag rizika od siromaštva.

Kad se riziku od siromaštva doda rizik od socijalne isključenosti, brojevi su veći: čak 26,1 posto stanovništva, ili 1,08 milijuna ljudi, u takvoj je opasnosti bilo prošle godine, a u tom broju su oni koji su siromašni, ljudi koji su u teškoj materijalnoj oskudici ili žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada.

– U Hrvatskoj se stopa rizika od siromaštva godinama vrti oko 20 posto, stvarna i realna brojka je negdje oko 30 posto, ali čak i ta međunarodna statistika pokazuje porast i to znači da se treba zabrinuti. Prosječna neto plaća trenutačno iznosi 6200 kuna, a medijalna neto plaća, prema posljednjim podacima, iznosi 5090 kuna. To znači da polovina od 1,4 milijuna zaposlenih, oko 700 tisuća zaposlenih, ima neto plaću manju od 5100 kuna. Po statistikama nisu siromašni, ali kako žive i koliko toga mogu podmiriti sa svojom plaćom, ne govori nijedna statistika – veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dodaje još podataka za razmišljanje i ukazuje da u Hrvatskoj u životnim troškovima vrlo visok udio imaju prehrana i stanovanje, na koje odlazi oko 47 posto tih troškova, hrana odnese oko 29 posto, a još 17 posto i stanovanje, pa je pitanje što ostane nakon podmirenja svih troškova za život...

Pitali smo prof. dr. Predraga Bejakovića kako jedna četveročlana obitelji za koju je 4875 kuna mjesečni prag rizika od siromaštva može živjeti s tolikom svotom.

– Tih 4875 kuna jest malo, to je izračunato po međunarodnoj metodologiji i u taj iznos ne ulaze socijalni transferi koje država pruža i dohodak u naturi. Ta granica je niska. Možemo raspravljati je li to objektivno stanje. Bilo je pokušaja da se računaju apsolutni iznosi, jer ovo što imamo jest relativna mjera u odnosu na ukupni dohodak. Treba biti svjestan naših ograničenja, posttranzicijskih i tranzicijskih; prije desetak godina Hrvatska je imala stopu značajnog smanjenja siromaštva zbog socijalnih transfera. Nije taj sustav tako loš u cjelini – rekao nam je prof. dr. Bejaković.

Stalno se ponavljaju fraze da se siromašni i nezaposleni trebaju vratiti na tržište rada, da trebaju proći prekvalifikacije, a ne kaže se kako će se time baviti ljudi koji su zaokupljeni golim preživljavanjem.
Sustav hrvatskih socijalnih naknada usmjeren je na preživljavanje. Kaže nam to Nedjeljko Marković, potpredsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, koji kaže da se u Hrvatskoj zadnjih 10, 15 godina broj siromašnih kreće na razini od oko petine stanovništva i taj se udjel ne smanjuje. To najbolje govori o mjerama za smanjenje siromaštva.

Nisu ga baš smanjile. Marković upozorava da danas imamo strukturno siromaštvo u kojem su dugotrajno nezaposleni, osobe s invaliditetom koje nisu radile ili su malo radile, starije osobe...

– Vrlo malo izdvajamo za socijalne naknade, a kruži mit da izdvajamo najviše od zapadnoeuropskih zemalja jer kod nas većina političara govori o socijalnoj zaštiti koja uključuje mirovinski, zdravstveni i sustav socijalne skrbi, dječje doplatke te rodiljne naknade.

No, kad gledate samo troškove socijalne skrbi, oni su među najnižima u Europi, osobito za stanovanje, po čemu smo najgori u Europi. Naš sustav socijalne naknade usmjeren je na preživljavanje, naknade su godinama niske i Vlada odlučuje o visini socijalne naknade koja nije vezana niti uz rizik od siromaštva, prosječnu ili minimalnu plaću. To je najveći problem, naknade nisu adekvatne i nikog ne mogu izvući iz siromaštva – ističe Nedjeljko Marković.


Anatomija bijede
19,9
posto iznosi stopa rizika od siromaštva, što znači da 821 tisuća stanovnika ima manje dohotke od praga rizika od siromaštva u 2017. godini
26,1
posto je stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, što znači da je u takvoj opasnosti 1,08 milijuna ljudi
28.857
kuna, ili 2321 kunu mjesečno, lanjski je prag rizika od siromaštva za samce 54.928 kuna, ili 4875 kuna mjesečno, prag rizika iznosi za kućanstvo s dva odrasla člana i dvoje djece
10,3
posto stanovništva, ili 425 tisuća ljudi, u teškoj je oskudici jer nisu mogli lani priuštiti najmanje četiri od devet stavki: plaćanje računa na vrijeme, najamnine, režija i kredita, plaćanje tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, konzumiranje mesa, ribe ili vegetarijanskog ekvivalenta, grijanje zimi, automobil, perilica rublja, televizor u boji...
11,7
posto ljudi, ili 483 tisuće, živi u kućanstvima u kojima nitko ne radi ili se radi vrlo malo

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI: