Ako jednog od nas izbace, svi idemo van, kazao nam je u četvrtak kasno poslijepodne jedan viđeniji SDP-ov zastupnik u trenutku kada su se prebrojavali zadnji potpisi za projekt detronizacije Davora Bernardića sa čela socijaldemokrata.

Uzavrelo ozračje u SDP-ovim kuloarima tih je sati bilo dosegnulo vrhunac. Pobunjeni socijaldemokrati sa ovacijama su primili vijest da je peticiju protiv Bernardića do tog trenutka potpisalo čak dvadesetak saborskih zastupnika – više od polovine zastupničkog kluba SDP-a u Saboru, potom tridesetak gradonačelnika, načelnika i njihovih zamjenika te petero članova stranačkog Predsjedništva. Na Iblerovom trgu su se, pak, užarili telefoni. Bernardićevi najbliži suradnici prebrojavali su svoje snage i odahnuli kada su shvatili da pučisti neće uspjeti na svoju stranu pridobiti većinu ni u Predsjedništvu, ni u Glavnom odboru. Dvama stranačkim tijelima u kojima se, prema statutarnim regulama socijaldemokrata, jedino može pokretati pitanje opoziva šefa SDP-a.

I jedna i druga strana potpuno su svjesne činjenice da sudjeluju u ratu koji će se, kako je ovih dana slikovito opisao jedan SDP-ov dužnosnik, voditi "do istrage, naše ili njihove". Uvjereni da pobunjeni SDP-ovci na Glavnom odboru ne mogu doći blizu 52 glasa, koliko je potrebno za sazivanje izvanredne konvencije socijaldemokrata na kojoj bi se glasalo o nepovjerenju Bernardiću, u njegovom najužem krugu donesena je odluka da se kolovođe pobune na jednoj od idućih sjednica Glavnog odbora isključe iz stranke. Pitanje je, međutim, hoće li do toga doista doći, jer dio pučista već najavljuje da će, ako njihova inicijativa ne dobije većinu na Glavnom odboru, sami istupiti iz SDP-a.

Talijanski uzori

Siniša Hajdaš Dončić, prvi čovjek krapinsko-zagorskog SDP-a i jedan od kolovođa bunta, koketira sa idejom osnutka Sjeverne lige, političkog pokreta koji bi na sjeverozapadu zemlje okupio SDP-ovce nezadovoljne načinom na koji Bernardić vodi stranku, i koji bi svoj utjecaj mogao proširiti ne samo na područje vladavine Krapinsko-zagorskog župana SDP-ovca Željka Kolara, nego i na suradnju sa varaždinskim reformističkim županom Radimirom Čačićem, te narodnjakom Matijom Posavcem.

Za sada je teško ocijeniti koliko je priča o Sjevernoj ligi kopija talijanskog projekta Lege Nord, koliko tek taktička prijetnja Hajdaša Dončića Iblerovom trgu, a koliko stvarna namjera pobunjenih SDP-ovaca sa sjeverozapada da osnuju stranku koja će na izborima konkurirati SDP-u. No, nakon što je otvoreno stao na stranu pučista i sasuo drvlje i kamenje po aktualnom predsjedniku SDP-a, teško ga je u budućnosti zamisliti na istoj strani sa Berndardićem.

Slična je situacija i sa ljudima okupljenima oko Peđe Grbina, popularnog istarskog SDP-ovca. Ako Bernardić doista odluči izbaciti neposlušne zastupnike iz stranke, i ako to izbacivanje potpisnika peticije bude masovnijih razmjera, nije isključeno da oni formiraju jezgru koja bi u parlamentu, ali i van njega, mogla postati snažna konkurencija SDP-u. Ljudi poput Grbina, Bojana Glavaševića ili Joška Klisovića imaju potencijal i sigurno nisu u politici rekli svoju zadnju riječ. Sad je samo pitanje hoće li to ubuduće raditi unutar, ili van SDP-a.

Politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti prof. dr. Berto Šalaj procjenjuje da posljednja zbivanja u SDP-u definitivno vode ka raskolu stranke.

- Neosporno jest da je Zoran Milanović ostavio SDP sa nizom deficita, da Davor Bernardić kao novi predsjednik nije pokazao liderske političke kapacitete, te da je dio SDP-ovih zastupnika, čim je on izabran, krenulo u njegovo rušenje. Čak i neka dobra rješenja, poput takozvanog zip modela po kojemu na stranačkim izbornim listama jedno mjesto naizmjenično pripada ženi kandidatkinji, a drugo muškarcu, ostala su potpuno u drugom planu zbog ovih sukoba – upozorava Šalaj, koji podsjeća da se i kriza ljevice u Europi također dijelom prelila i na hrvatsku scenu. Lijeve stranke su se, prema njegovim riječima, potpuno izgubile u Poljskoj, ne stoje dobro u Mađarskoj, a nakon nedavnih izbora ni u Sloveniji. On, međutim, procjenjuje da SDP ipak neće nestati sa pozornice u Hrvatskoj.

- SDP još uvijek ima neku svoju publiku i ona se za sada kreće između 15 i 20 posto. Mislim da nakon raskola SDP ipak neće nestati, ali je veliko pitanje hoće li ostati relevantan politički akter – zaključuje Šalaj.

Rastakanje koje traje

Mirando Mrsić, bivši SDP-ovac i nekadašnji ministar rada u koalicijskoj lijevo-liberalnoj Vladi, izuzetno je kritičan prema zbivanjima u svojoj bivšoj stranci. Čak štoviše, uvjeren je da je upravo zbog njih na ljevici moguća nova, snažnija politička opcija.

- Prije godinu dana sam upozorio na stanje u SDP-u. Nažalost, za rješavanje problema tad nije bilo sluha, kao što sluha nema ni danas. Problem SDP-a je u tome što nema sadržaja, ne nudi rješenja i bavi se samim sobom – smatra Mrsić. On upozorava da je građanima potpuno svejedno hoće li doći u SDP-u doći do raskola ili ne.

- SDP danas ne nudi rješenja i nije alternativa ovoj nesposobnoj Vladi. Mislim da se stanje neće bitno promijeniti od sadašnjeg i da će proces rastakanja SDP-a još dugo trajati – ističe on. Mrsić procjenjuje da se politička scena u zemlji razvija na način da se na ljevici otvara prostor za nove stranke. Još dok je bio u SDP-u, osnovao je Fokus, platformu za politički dijalog. Iako nije bila riječ ni o frakciji unutar SDP-a, ni o začetku neke nove stranke, nego o nekoj vrsti političke tribine koaj je trebala otvoriti prostor za dijalog na ljevici, nakon što je Mrsić isključen iz SDP-a ideja o novoj stranci odmah se vezala uz njegovo ime.

Po njemu, ključno je da se nove stranke u budućnosti mogu okupiti oko programa.

- Ako se dogovorimo da je nešto dobro za građane, ako se složimo oko mirovinskog i javnog zdravstvenog sustava i drugih stvari koje su bitne za ljude u Hrvatskoj, tada neće doći do segmentacije ljevice. Ako se rasprava bude isključivo vodila oko fotelja, tad nas čeka sudbina nekih susjednih zemalja. Građani žele jaku ljevicu i mislim da će se u budućnosti na ljevici više razgovarati o programu i fokusu na konkretne mjere. Optimist sam po tom pitanju. Ljevica ima budućnost ako se udruži oko ideja i konkretnih rješenja – poručuje Mrsić.

Matko Kuzmanić, kaštelanski SDP-ovac koji je u najjačoj oporbenoj stranci prošao sito i rešeto, a nalazi se na dužnosti stranačkog tajnika za Dalmaciju, smatra da raskola među socijaldemokratima, unatoč svim razlikama, ipak neće biti.

- Duboko vjerujem da je svim članovima u interesu graditi jak i jedinstven SDP – diplomatski kaže Kuzmanić u trenutka kada se još vodila bitka za svaki potpis na peticiji. On, međutim, priznaje da bi podjela same stranke i njeno urušavanje ostavilo, kako kaže, duboke posljedice na čitavo hrvatsko društvo i potpuno promijenilo političku scenu države.

- Bilo je u povijesti dosta projekata kada su pojedinci, a i veće skupine napuštali velike stranke i osnivali druge. Svim tim projektima zajedničko je samo jedno, a to je da nisu uspjeli i danas ih ili uopće nema, ili su na samim marginama – ističe Kuzmanić. HNS su napustili Anka Mrak Taritaš, Vesna Pusić, Goran Beus Richemberg i ostali narodnjaci kojima se nije svidio pakt Ivana Vrdoljaka sa HDZ-om. Osnovali su Glas, no rejting im nije viši od 1 i pol posto. Nakon Tuđmanove smrti, Mate Granić i Vesna Škare Ožbolt napustili su HDZ i osnovali Demokratski centar, no nisu uspjeli ugroziti svoju dotadašnju stranku. Slična je bila i sudbina pučista Stipe Mesića i Jože Manolića, koji su 1994. pokušali srušiti HDZ-ovu većinu u Saboru.

Damir Kajin se 2013. pobunio protiv IDS-a i udružio se sa Milanovićevim SDP-om, ali također nije uspio. Raskoli u HSLS-u spadaju također u klasike. Od jedne je snažne stranke nastalo tri slabe, liberalna se opcija time pakrički eutanazirala, a HSLS se danas održava na životu na jednom jedinom zastupniku u parlamentu, na agilnom bjelovarskom gradonačelniku Dariu Hrebaku te pokojem načelniku.

A što je s odgovornošću?

Ipak, sa SDP-om je situacija ipak nešto drukčija. Jer, kada bi u konačnom obračunu na Iblerovom trgu dvadeset ili više zastupnika bilo izbačeno iz stranke - ili samo izašlo iz SDP-a - u Saboru bi mogli formirati brojniji, jači i utjecajniji klup od SDP-ovog. I priliku da u parlamentarnim raspravama doista zasjene SDP. Kuzmanić se, međutim, ne slaže sa ovakvim prognozama.

- SDP je jedina prava stožerna stranka hrvatske ljevice i kao takva jako bitan faktor stabilnosti društva. Oni koji smatraju da kao pojedinci mogu bolje ili da zaslužuju više, imaju potpunu slobodu i nitko im neće stajati na putu – kaže nam ovaj dalmatinski SDP-ovac, podsjećajući da raskolnicima neće biti nimalo lako, prije svega ne prema biračima koji su ih izabrali u Sabor.

- Oni neće moći pobjeći od odgovornosti koju imaju prema građanima koji su ih birali jer, uz dužno poštovanje, gotovo svatko od takvih bez SDP-a bi bio široj javnosti potpuno nepoznat. Svatko od nas odgovara za sebe i svoje postupke, a ja svoj dres mijenjati neću – zaključuje Kuzmanić.

A hoće li se takvog pristupa držati i ostali u SDP-u – ili će krenuti nekim drugim, možda sjevernim putem - znat će se za koji tjedan. Tada će Glavni odbor socijaldemokrata presuditi tko će iz ovoga bespoštednog, žustrog, ali nadasve bolnog rata izaći kao politički pobjednik, a tko kao pokojnik. Bar što se tiče SDP-a.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI: