POPULACIJSKA POLITIKA
Pesimisti se boje populacijske bombe, zbog čega se čovječanstvo neće moći prehraniti. Ako ne budemo imali dovoljno hrane, što nam preostaje? Preostaje nam manje rađanja, što se ubrzanom urbanizacijom u globalu već događa. Sve ide protiv velike obitelji, ali kada u nekoj zemlji stopa plodnosti padne niže od 2,1 djeteta po ženi u fertilnoj dobi, što je temelj održavanja populacije na istoj razini, natalitet se u pravilu više ne diže. To je loša vijest za Hrvatsku

Prema davnom predviđanju Thomasa Malthusa krajem 18. stoljeća, Zemlju je zbog pretjerane populacije čekala masovna glad. Čuveni britanski ekonomist mislio je da ljudi neće biti u stanju proizvesti dovoljno hrane, no previdio je ljudsku snalažljivost i razvoj novih tehnologija. U Malthusovo vrijeme na našem je planetu živjelo milijardu duša.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća biolog sa Stanforda Paul Ehrlich u knjizi 'Populacijska bomba' također je proricao nedostatak hrane u sedamdesetima, predviđajući brži rast stanovništva od proizvodnje hrane, ali ni on nije bio u pravu. U njegovo doba bilo nas je dvostruko manje nego danas.

Demografi UN-a sada predviđaju da će nas do 2050. godine biti 9,8, a do kraja stoljeća 11,2 milijarde. Za samo 12 godina, od 2011. do 2023., bit će nas za milijardu više, jednako onoliko koliko je stanovnika bilo u doba Malthusa. Svake godine globalna se obitelj uveća za 83 milijuna duša - dvadeseterostruko više od broja Hrvata. I ovaj put pesimisti predviđaju da se zbog eksplozije populacijske bombe čovječanstvo neće moći prehraniti. Ako ne bude dovoljno hrane, ako gladna usta ne uspijemo zasititi novim poljoprivrednim kulturama, ni masovnim uzgojem zrikavaca i crva kao spasonosnim izvorom proteina, vitamina i ostalih 'ina', što nam preostaje?

'Preostaje nam rađanje manjeg broja djece', piše Bloomberg te dodaje: 'Srećom, to se događa! Zemlja i ljudska vrsta preživjet će zahvaljujući nižoj plodnosti jer ona u globalu ipak pada.'Dobra vijest za čovječanstvo, očajna za Hrvate

To je dobra vijest za čovječanstvo, a očajna za Hrvate, zbog čega su i zaratili Banski dvori i Pantovčak u zakašnjelom pokušaju da zaustave izumiranje nacije koja s nepunih četiri milijuna građana u odnosu na mnogoljudnu konkurenciju velikih naroda ionako može biti tek obična 'statistička greška'.

Zašto plodnost globalno pada? U većini zemalja obitelji više nemaju, kao u nekadašnjim ruralnim društvima, šestoro ili sedmoro djece, nego dvoje ili samo jedno. I naše su prabake u dalmatinskim ili ličkim selima rađale 'male nogometne momčadi' jer je za obradu zemlje trebalo mnogo ruku, ali u urbanom životu za to nema potrebe. U urbanom životu djeca koštaju, žene su iz kuće izašle na tržište rada, obitelj se planira, koristi se kontracepcija...

Znak za dramatičnu uzbunu

Sve ide protiv velike obitelji, ali kada u nekoj zemlji stopa plodnosti padne niže od 2,1 (globalni prosjek je 2,45), što je temelj održavanja populacije na istoj razini, te kada to postane norma u zemlji i regiji, demografi kažu da se stopa plodnosti teško diže i u pravilu više ne ide gore, što za Hrvate nije dobra vijest. Tipičan primjer za to je Japan, u kojem su sedamdesetih godina prošlog stoljeća žene u prosjeku rađale 2,1 dijete, a danas ih rađaju samo 1,4, manje nego u bogatim zemljama poput SAD-a (sa stopom 2,1) ili Švedske (sa stopom 1,98). To najviše pogađa industrijske zemlje, posebno europske, naročito Hrvatsku. Od stope nataliteta 2,4 u 1960. spali smo na 1,46 djece po ženi u plodnoj dobi, što je znak za dramatičnu uzbunu.

Ali nismo najgori. Prema analizi podataka Svjetske banke iz 2011. o populacijskim trendovima u 197 zemalja, Hrvatska se nalazi na 172. mjestu te stoji čak bolje od Austrije, Njemačke, Španjolske, Srbije, Makedonije, Rumunjske ili izrazito katoličkih zemalja Italije i Poljske. U Europi nedvojbeno najgore stoji BiH jer je na 195. mjestu s natalitetnom stopom od samo 1,1, pa su od nje gori samo Hong Kong i Makao (Kina).Hrvatska - do 2050. stručnjaci UN-a očekuju 728.000 stanovnika manje

Od Hrvata lošije stoje Japanci, na listi Svjetske banke na 184. mjestu. U zemlji sa 127 milijuna stanovnika prošle godine rođeno je samo 946.060 djece, najmanje od 1899., otkada se o tome vodi statistika, dok su istodobno umrle 1.340.433 osobe te će tim tempom do 2050. izgubiti 27 milijuna ljudi. A Hrvatska? Do 2050. stručnjaci UN-a očekuju 728.000 stanovnika manje, ne uzimajući u obzir novi trend odljeva mladih u svijet trbuhom za boljim kruhom, a do kraja stoljeća mogli bismo izgubiti 1,67 milijuna ili gotovo 40 posto stanovnika.

Prema analizi podataka Svjetske banke iz 2011. o populacijskim trendovima u 197 zemalja, Hrvatska se nalazi na 172. mjestu

Nakon što je globalni trend pokazao da se ne trebamo bojati distopijske slike svijeta u kojoj se u pretrpanim stomilijunskim gradovima čopori gladnih čerupaju za šaku riže i koricu kruha ljudi se sada boje da će ih na regionalnoj razini pomesti neke druge kulture koje će uvijek rađati više djece. No natalitet pada i u mnogim većinski muslimanskim zemljama s tradicionalno puno potomstva. To se događa u Iranu s natalitetnom stopom 1,67, znatno nižom od svjetskog prosjeka, jednako kao u Saudijskoj Arabiji, Bangladešu i Indoneziji, a približavaju im se Egipat i Pakistan, pa je s petoro djece, koliko ih u prosjeku rađaju žene subsaharske Afrike, to jedina regija u svijetu u kojoj se obitelj postepeno ne smanjuje. Nigerija je trenutačno po broju stanovnika sedma u svijetu, ali će s natalitetnom stopom od 7,06 do 2050. preteći SAD i postati treća najmnogoljudnija zemlja. Blizu su joj Somalija (6,33) i Kongo (5,77), pa je Afganistan sa stopom od 6,28 jedna od rijetkih nacija izvan afričkog kruga čije su žene strojevi za rađanje.

Zemlja koja dosegne 5000 dolara domaćeg BDP-a po glavi stanovnika gotovo nikada nema visoku stopu fertiliteta, piše Bloomberg, pa brz ekonomski rast nekih zemalja znači da se u njima smanjuje natalitet. Uz to se ova tranzicija danas događa mnogo brže nego u prošlosti. Ujedinjenom Kraljevstvu trebalo je 95 godina da se šestoro djece u jednoj obitelji smanji na troje, dok je Bocvani za to trebalo 24, Bangladešu 20, a Iranu samo 10 godina.

I dok neke nacije tiho odumiru, čak i one afričke zemlje u kojima se događa nagli prelazak iz velike u manju obitelj desetljećima će još biti podmlađivane, naprosto zato što je danas 77 posto Afrikanaca mlađe od 35 godina, a to znači da će rađati djecu, za razliku od Japanaca, među kojima je svaki drugi stariji od 46 godina. Mladi i snažni, a iz zemalja s upitnim standardom i zgromljenih ratovima, mnogi će od njih htjeti emigrirati u bogate, ostarjele zemlje. Taj scenarij staroj Europi već je dobro poznat. Populacijska bomba neće eksplodirati, kako piše Bloomberg, ali svijet očekuje neko novo preslagivanje.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI: