INAUGURACIJA U KREMLJU
Vladimir Putin svečano je prisegnuo i time službeno preuzeo dužnost predsjednika na inauguraciji u ponedjeljak u Velikom dvorcu u Kremlju

Putin će Rusijom vladati idućih šest godina. Ovo mu je četvrti mandat na mjestu predsjednika Rusije i trebao bi biti posljednji.

'Kunem se da ću u skladu s nadležnostima Ruske Federacije poštovati i čuvati prava i slobode ljudi i građana, poštovati i štititi Ustav Ruske Federacije, štititi suverenitet i nezavisnost, sigurnost i cjelovitost države te vjerno služiti narodu', prisegnuo je Putin.

U inauguracijskom govoru kazao je da snažno osjeća odgovornost pred svojim mnogonacionalnim narodom, odgovornost prema Rusiji i prema tisućljetnoj povijesti zemlje. 'Smatram svojim dugom i smislom svog života napraviti sve za Rusiju', poručio je Putin, obraćajući se okupljenima poslije stupanja na dužnost.

Novi-stari ruski predsjednik kazao je da Rusija treba biti suvremena i dinamična zemlja, hrabro prihvaćati izazove vremena i jačati svoje vodstvo u sferama u kojima je tradicionalno jaka. 'Rusija će biti snažna, a narod će živjeti bolje', obećao je i naglasio da povijest ne prašta samo jedno - ravnodušnost i nedosljednost.

Putin također smatra da su Rusiji potrebni 'prodori' u svim sferama i dodao da će iskorak osigurati samo slobodno društvo.

Kao vrhovni zapovjednik vojske, Putin upravlja strateškim nuklearnim snagama. Nakon ceremonije inauguracije ponovo će dobiti sve atribute vlasti, uključujući kontrolu nad nuklearnim arsenalom, tzv. nuklearni kovčeg. Nakon inauguracije ima pravo u iduća dva tjedna predložiti mandatara za sastav nove vlade.

Od bivšeg časnika KGB-a do oca nacije

Putin, bivši časnik KGB-a, došao je na vlast 2000. zamijenivši Borisa Jeljcinana dužnosti predsjednika tada nestabilne i gospodarski slabe zemlje. Velik broj sunarodnjaka hvali ga zbog toga što je zahvaljujući prihodima od nafte donio zemlji stabilnost i napredak, a kritičari ga kude zbog ograničavanja ljudskih prava i medijskih sloboda.

Na međunarodnoj pozornici je nastojao obnoviti ruski utjecaj u svijetu oslabljen nakon raspada SSSR-a koji je nazvao 'najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća' i kaotičnih godina vladavine Borisa Jeljcina.

Tako je 2014. počeo obnavljati 'veliku Rusiju' pripojivši joj ukrajinski poluotok Krim, što je učinio intervencijom ruskih specijalaca i referendumom koji je organiziran nekoliko dana poslije i koji su Kijev i Zapad ocijenili protuzakonitim.

Ta je operacija povećala njegov ugled kod kuće, ali je potaknula najgoru krizu između Rusa i Zapada od kraja hladnog rata. Zapad usto optužuje Moskvu da vojno podupire separatističku pobunu na istoku Ukrajine, što Kremlj niječe.

Kao veliki ljubitelj sporta, ruski predsjednik je organiziranjem Svjetskog nogometnog prvenstva htio prikazati Rusiju sportskom velesilom.

Rusija je 2014. bila organizator Zimskih olimpijskih igara u Sočiju koje su bile najskuplje u povijesti, ali su nakon objave McLarenova izvješća 2016. snove Kremlja raspršile optužbe za sustavno dopingiranje, što potonji poriče.

Svi Putinovi mandati

Kada je krajem 1999. Jeljcin podnio ostavku i imenovao ga premijerom koji ga ima nasljediti, Putin se već bio nametnuo kao prvi čovjek u zemlji, jedini sposoban da zajamči sigurnost nakon njegova odlaska.

Nakon lake pobjede na izborima 2000. Putin učvršćuje vlast opirući se na 'strukture sile' (tajna služba, policija i vojska) i na bliske suradnike.

Ubrzo iz političke igre isključuje oligarhe, poslovne ljude koji su se obogatili u mutnim privatizacijama 1990-ih, a neposlušnike šalje iza rešetaka, poput vlasnika naftne kompanije Jukosa Mihaila Hodorkovskog.

Kremlj pojačava kontrolu i nad televizijskim mrežama koje mu smetaju zbog svog slobodarskog tona naslijeđena iz 90-ih.

Budući da po ustavu nije mogao obnašati više od dva predsjednička mandata, 2008. povjerava Kremlj svom premijeru Dmitriju Medvedevu i preuzima njegovu dužnost.

Krajem 2011. najavljuje povratak u Kremlj na novi mandat koji je u međuvremenu produljen na šest godina, što potiče veliki val prosvjeda u zemlji.

No prosvjedni pokret slabi kada u proljeće 2012. ponovo nadmoćno pobjeđuje na predsjedničkim izborima. Nakon toga u parlamentu se donose zakoni za koje oporba ocjenjuje da guše slobodu i omogućuju jaču represiju bilo kakva oblika prosvjedovanja.

Izvor: Tportal.hr


KOMENTARI: