Nije lako niti jeftino procesuirati slučajeve najmanje 20 tisuća iznajmljivača, a teoretski svih 90 tisuća ako se jave i novi. Nije poznato je li zato ekipa ministra Garija Cappellija za prilagodbu ostavila čak 4 godine, da se rekategorizacijom bave njegovi nasljednici - ili ne bave.

Projekt rekategorizacije privatnog smještaja, koji je nekoć možda bio dobro zamišljen, u obliku koji se misli provesti nema puno smisla i samo će zatrpati administraciju i nabiti troškove, u slučaju da se ikad provede s obzirom na ekstra dugačke i fleksibilne rokove. Cilj, a to je podizanje kvalitete privatnog smještaja, može se postići brže, jednostavnijim alatima. 

Jesu li stari derutni?

Prošlu godinu završili smo s 92,5 tisuće privatnih iznajmljivača u oko 190 tisuća objekata, oko 12 posto više nego godinu ranije, a brojka raste i dalje, u ovoj godini kategorizirano je već oko 700 novih smještajnih jedinica. Od 92,5 tisuće, oko 20 tisuća su iznajmljivači koji su kategorizaciju dobili prije aktualnog pravilnika o kategorizaciji iz 2007. godine, odnosno temeljem pravilnika iz davne '95.

Iako se uvjeti za kategorizaciju u ta dva pravilnika značajno ne razlikuju, navodno je (a analiza o tome ne postoji) među tim starim apartmanima puno onih u koje se nije ulagalo, a nitko u međuvremenu nije provjerio zaslužuju li trenutno pet ili nula zvjezdica. Za razliku od hotela, koji takve kontrole imaju svake četiri godine.  Rekategorizacijom bi se izjednačila kvaliteta s apartmanima novijeg datuma (11 godina i manje) i zvjezdice nanovo raspodijelile sukladno kvaliteti.

Oni koji žele povećati kvalitetu dobili bi pravo na povoljan HBOR-ov kredit u iznosu od 20-350 tisuća kuna, za investicije od bojanja, postavljanja novih sanitarija i namještaja, do izgradnje bazena ili spremišta za bicikle. Oni koji udovoljavaju dobili bi veću zvjezdicu, neki bi ostali na istom, oni koji iznajmljuju garažu ostali bi bez zvjezdice na nemilost tržišta. U rekategorizaciju i po kredit bi mogli i mlađi iznajmljivači ako dižu kvalitetu. 

Teret za državnu upravu

Nije lako niti jeftino procesuirati slučajeve najmanje 20 tisuća, a teoretski svih 90 tisuća iznajmljivača ako se jave i novi. Upravo zbog toga stvar se nije puno pomakla od ideje koju je iznio još ministar Anton Kliman, koji je već prije dvije godine praktički sve dogovorio s HBOR-om. Kako su pojasnili u Ministarstvu turizma, velik dio posla trebali bi naime odraditi uredi državne uprave koji inače rade kategorizaciju, i ministar Gari Cappelli već je svjestan da će se iz tih ureda buniti da im je to previše posla.

Pritom ne postoje nikakve analize ni projekcije o kakvom opsegu posla se radi, odnosno kakav bi bio odaziv iznajmljivača.  Nije poznato je li zato ekipa ministra Garija Cappellija za prilagodbu rok ostavila čak 4 godine, da se rekategorizacijom bave njegovi nasljednici (ili ne bave). 

Duge četiri godine nakon izglasavanja Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koje se planira ovo ljeto, imat će iznajmljivač samo da podnese zahtjev, a uredi državne uprave imat će sve vrijeme svijeta da to procesuiraju i dodijele odgovarajući kategoriju. Ostaje pitanje otvara li se zbog toga prostor za malverzacije, budući da će se krediti moći dobiti već prilikom predaje zahtjeva, a neizvjesno je kad će komunalci doći da utvrde novu kategoriju. 

Izmišljaju teorije zavjere

Usput, nova pravila igre dobila su i prve žrtve, čak i prije izglasavanja novog zakona Ministarstvo je odlučilo da više neće sufinancirati izgradnju bazena za fizičke osobe nego samo za pravne, a fizičke osobe bazene će financirati kreditima u rekategorizaciji. Pitanje dana je kad će se zbog toga pobuniti iznajmljivači koji rekategorizaciju već sad shvaćaju kao restrikciju i izmišljaju teorije zavjere o rušenju zidova. Pitanje je bi li dizanje kvalitete bilo izvjesnije i brže kad bi se tim investitorima naprosto ponudili povoljni krediti, plasman zaštitio uz mehanizme kontrole, a po veću zvjezdicu neka dođe kome treba. 

Izvor: Poslovni.hr


KOMENTARI: