Općepoznato je kako Hrvatska ima problema s povlačenjem novca iz Europskih fondova, zato još više veseli činjenica da je projekt vrijedan 24 milijuna kuna, od čega je 80 % bespovratnih sredstava Europske unije, došao u Solin, točnije na izvor rijeke Jadro. Prijavili su ga na Poziv za promicanje održivog razvoja prirodne baštine Grad Solin, Javna ustanova MORE i KRŠ te Turistička zajednica grada Solina. 

Projekt se odnosi na infrastrukturne zahvate na području izvora, ali predviđa i izradu integralne studije kojom će se definirati strateške smjernice za tretman njezina toka od izvora do ušća. Osim prirodne baštine, neizostavan njegov dio je i kulturna te industrijska baština. Tim povodom razgovarala sam s koordinatoricom projekta Antonijom Eremut Erceg, voditeljicom Odsjeka za europske fondove u Gradu Solinu.

O važnosti projekta ”Jadro – izvor života”, i same rijeke Jadro za grad Solin i cijelo područje Eremut Erceg ima detaljno razrađeno mišljenje: ”Rijeka Jadro je nedovoljno (pre)poznata komparativna prednost grada Solina, a njezino izvorište predstavlja jedinstveni sklop gdje na vrlo uskom obuhvatu i u vrlo specifičnom međuodnosu supostoje tri elementa koja formiraju identitet današnjeg grada i njegovih stanovnika – prirodna, kulturna i industrijska baština. Na depriviranom i zapuštenom području Posebnog ihtiološkog rezervata Jadro – gornji tok s endemskom vrstom mekousne pastrve kao i u njegovoj neposrednoj okolini koja, uključujući prostor nekadašnjeg tupinoloma, spada u područje ekološke mreže (Natura 2000), jasno pratimo način na koji se prirodna baština eksploatirala u povijesti, a to ovaj prostor čini svojevrsnim mementom. Međutim, taj jedinstveni sklop svjedoči i o krškom krajoliku, o rijeci koja još od antike pitkom vodom opskrbljuje stanovništvo okolnih naselja, te o genezi dvaju povijesnih gradova – antičke Salone i Splita s Dioklecijanovom palačom, do kojih su s izvora ‘Rik’ vodila dva akvedukta – salonitanski i Dioklecijanov, od koji je onaj salonitanski ‘stradao zbog izgradnje dok je Dioklecijanov i dalje u funkciji”, pojašnjava kontekst Antonija.

Jadro je, dakle, doslovno izvor života jer i danas pitkom vodom, nažalost sa sve učestalijim zamućenjima, napaja približno 300.000 stanovnika urbane aglomeracije Split, ističe koordinatorica: ”Od izvora do ušća, tok ove 4,2 kilometra duge urbane rijeke ugrožen je industrijalizacijom i urbanizacijom slijevnog područja, prometnicama, brownfield područjima i neadekvatnim korištenjem. Stanovništvo aglomeracije izgubilo je kontakt s „Rikom“, pa je ona slabo prezentirana i posjetiteljima iako sama po sebi, a posebno njezini zaštićeni dijelovi i kulturna baština, predstavlja snažan, ali loše iskorišten atraktor. S obzirom na to da njezine vode dodiruju lokalitete Šuplje crkva, mlinica, Gradine, Gospinog otoka, a na ušću i neistražene salonitanske luke, rijeka Jadro uz razvoj adekvatnog kontakta s okolnim urbanim tkivom i uspostavom kontinuirane komunikacije njezinim obalama – a to svakako treba biti prioritet – može postati jedinstvena rekreacijsko-edukativna šetnica. Ne treba joj sadržajno ništa dodavati, nego treba predano raditi na zaštiti, valorizaciji, interpretaciji i prezentaciji postojeće prirodne i graditeljske baštine koja se uz nju smjestila.”

Njegovu važnost sažima: “Projektom Jadro-izvor života, koji zbog prethodno navedenih razloga nosi taj snažan simbolički naziv, podiže se zaštita vrsta i staništa, transformira se degradirani prostor strogog rezervata i njegova kontaktna zona, ali i znanje i svijest o zaštiti i važnosti prirodne baštine. Time se prostor upisuje na edukativne, mentalne i turističke mape, te stavlja u funkciju razvoja lokalne i regionalne ekonomije.”

Praktički ne postoji „fetiva“ solinska obitelj koja na neki način nije povezana s industrijom cementa?

– Područje izvora rijeke Jadro značajno je obilježila industrija cementa – godine 1908. inženjer Emil Stock (nešto poznatiji po istoimenom žestokom piću) uz gornji tok Jadra kapitalom Anonimnoga društva za cement portland „Split” podiže tvornicu „10. kolovoz“, oko koje se uskoro razvija radničko naselje sa svim potrebnim sadržajima, uključujući društveni dom s kino dvoranom. U neposrednoj blizini nalaze se salonitanski i Dioklecijanov vodovod te još dva arheološka lokaliteta – ostatci ville rustice i starohrvatskoga groblja koje je i samo stradalo uslijed kopanja tupine (lapora), osnovne sirovine u industriji cementa. Na brdu Rakete sjeveroistočno od tvorničkoga kruga nalazila se crkvica sv. Jurja, a obližnjim serpentinama je prolazila i željeznica Split – Sinj, dobro poznata i opjevana Rera, sagrađena 1903. godine.

Gotovo istodobno s podizanjem tvornice, poduzetnik Mate Vidović gradi hidrocentralu „Vrilo“, drugu najstariju u Hrvatskoj, koja je električnom energijom opskrbljivala tvornicu i od koje je čak i Split kupovao struju nakon elektrifikacije javne rasvjete. Riječ je dakle o prostoru koji ima snažan povijesni, ali i simbolički narativ, posebno ako u obzir uzmemo činjenicu da praktički ne postoji „fetiva“ solinska obitelj koja na neki način nije povezana s industrijom cementa. Potonja je pak, kako je to lijepo elaborirao dr.sc. Dujmo Žižić u knjizi „Industrija cementa u splitskoj regiji – Arhitektura, infrastruktura i utjecaj na kulturni krajolik“ (2015) – istovremeno i gušila i razvijala Dalmaciju, a pritom je „sačuvala“ i veće obuhvate prenamjenom kojih možemo poboljšati kvalitetu života današnjeg Solina, čije se urbano tkivo najvećim dijelom sastoji od neplanski izgrađenih obiteljskih kuća.

„Rijeka Jadro može postati jedinstvena rekreacijsko-edukativna šetnica. Ne treba joj sadržajno ništa dodavati, nego treba predano raditi na zaštiti, valorizaciji, interpretaciji i prezentaciji postojeće prirodne i graditeljske baštine koja se uz nju smjestila.“

Fizička infrastruktura, radionice, izrada interpretacijskih materijala, edukativne, multimedijske prezentacije i platforme znanja samo su neke od projektnih aktivnosti?

– Projekt „Jadro-izvor života“ u sebi integrira i projekt revitalizacije tupinoloma u Majdanu. Idejno je rješenje izrađeno kroz participativnu, interdisciplinarnu studentsku radionicu „Mayday! Majdan! Mayday!“, koju je još 2015. financirala Europska kulturna fundacija u pozivu „Idea Camp” te kreativno odgovara na niz zatečenih problema na obuhvatu izvora rijeke Jadro. Predviđaju se sljedeće infrastrukturne aktivnosti:

-uspostava škole višestranog razvoja na platou nekadašnjeg tupinoloma uređenjem osjetilnih poligona njuha (nastava u prirodi), okusa (piknik zone), vida (sportskih aktivnosti), dodira (dječji kutak), sluha (ulazni paviljon) te edukativne šetnice kroz pošumljeni plato;

-uređenje i opremanje informacijsko-prezentacijskog centra s info-pultom, suvenirnicom, sanitarnim čvorom, prezentacijskom dvoranom i prostorijom za mrijest mekousne pastrve na mjestu ruševnog objekta položenog uz Dioklecijanov akvedukt, te uređenje manjeg ugostiteljskog objekta, pristupne ceste i parkirališta za posjetitelje s ciljem adekvatne regulacije prometa unutar zaštićenog područja;

-uređenje i opremanje paviljona mekousne pastrve u prostoru postojećeg, ikoničnog bunkera iz II. svjetskog rata koji se nalazi unutar obuhvata rezervata, uz uređenje okolnog partera i poučnih šetnica i mostića;

-izgradnju kontrolne sobe za upravljanje posjetiteljima uz postavljanje brojača posjetitelja i video nadzora.

”Uz ulaganje u fizičku infrastrukturu, na koju se odnosi većina proračuna, projekt uključuje i komponentu organizacije radionica i izradu interpretacijskih materijala, odnosno edukativnih i multimedijskih prezentacija koje će biti postavljene u informacijsko-prezentacijskom centru i paviljonu, ali i na platformama znanja – poučnim točkama koje će posjetitelji otkrivati po čitavom obuhvatu, zatim komponentu promocije i vidljivosti s ciljem brendiranja Solina kao odredišta bogate prirodne baštine, izradu stručnih podloga za daljnji razvoj grada uz rijeku Jadro, te komponentu upravljanja projektom. Očekivani rezultat projekta je podizanje razine zaštite prirodnih dobara i stvaranje edukativnog, funkcionalnog i kvalitetnog javnog prostora, mjesta susreta i svojevrsnog dnevnog boravka stanovnika i posjetitelja grada Solina. Ovakva intervencija ima potencijal, a usudila bih se reći i dužnost inicirati širu urbanu preobrazbu predjela Majdan”, zaključuje odlučno Antonija Eremut Erceg.

Zapravo, postoji recept za izvlačenje sredstva iz fondova EU-a?

– Za osmišljavanje dobroga projekta važno je poznavati tematiku, kontekst i strateške dokumente, uskladiti zahtjeve poziva i pokazatelje projektnog prijedloga, dobro definirati i poznavati potrebe ciljanih skupina i biti sigurni da te ciljane skupine žele sudjelovati u vašem projektu (to je nažalost česta pogreška u pripremi i rizik u provedbi), biti ambiciozan, ali ne i irealan u procjeni vlastitih administrativnih te financijskih kapaciteta i utjecaja koje projekt može imati, dobro istražiti tržište i izraditi kvalitetan budžet, realno razmisliti o modelima održivosti projektnih rezultata.

„Međutim, najvažnije od svega je imati dobar tim i podršku jer ništa od ovoga nećete moći, niti zapravo želite napraviti sami.“

”Sad bih trebala navesti sve suradnike kojima sam zahvalna jer sam ih imala priliku upoznati i učiti od njih, ali kako sam vrlo temeljito prakticirala timski rad, barem dvije kartice teksta bilebi ispunjene ljudima. Prosječan čitatelj bi njihova imena vjerojatno samo preletio pogledom, čime bi im bila učinjena velika nepravda, i zato sam ovog puta odlučila ne spomenuti nikoga poimence, s porukom da se sami prepoznaju i da ih grlim”, smije se Antonija.

Hrvatski problem po pitanju povlačenja sredstva iz EU fondova ta inspirativna, mlada žena vidu u “izrazitoj administrativnoj zagušenosti sustava (forma je definitivno pojela sadržaj), opterećenosti i podcijenjenosti službenika koji sudjeluju u provedbi programa i projekata. To rezultira kontinuiranim napuštanjem tijela u sustavu i ulaskom novih službenika koji nemaju dovoljno znanja i iskustva, a kad ga steknu, odlaze. Ulaganje u izgradnju i edukaciju ljudskih resursa osnova je uspjeha svake institucije, i javne i privatne, i u tom segmentu ima dosta prostora za napredak. Dodajmo k tome tromost i nemotiviranost, odnosno godine nesankcioniranog nerada koje se ne mogu preko noći pretvoriti u suvisle projektne prijedloge spremne za financiranje i provedbu, što prije svega podrazumijeva uređene imovinsko-pravne odnose i spremnu tehničku dokumentaciju. Postoji i određena doza pravne nesigurnosti – pravila nisu ujednačena i podložna su interpretaciji, a posljedice snosi samo korisnik sredstava kao osnovna, ali i najniža karika u lancu korištenja bespovratnih sredstava EU. Izazova je mnogo, imaju ih i druge zemlje članice, ali trebamo se usredotočiti na zaključke, i još važnije, radnje koje moramo poduzeti da bismo sustav učinili boljim i učinkovitijim.”

Kada je riječ o projektima u kulturi: ”Mogućnosti su mnogobrojne, od poziva kroz Europski socijalni fond (ESF) koji su usmjereni na tzv. soft djelatnosti, prekograničnih, transnacionalnih i programa Unije koji također nude mogućnosti razvoja kulturne suradnje, a ponekad i uspostave manje infrastrukture, pa sve do poziva za Pripremu i provedbu integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine (sličan ili isti poziv dodatno će iskoristiti i urbane aglomeracije formirane s ciljem provedbe mehanizma Integriranih teritorijalnih ulaganja) koji se provodi kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014-2020, a koji pak omogućava milijunske iznose za obnovu i valorizaciju kulturne baštine. Budući da je moja specijalizacija zaštita spomenika, izrazito sam sretna što su europski fondovi omogućili značajna ulaganja u poboljšanje materijalnog stanja kulturnih dobara, ali i iskorak po pitanju njihove interpretacije i stavljanja u funkciju lokalne zajednice. Svi projekti na kojima sam dosad radila uključivali su aktivnosti koje dotiču kulturnu baštinu bilo na strateškoj, bilo na razini izravnog ulaganja, valorizacije i interpretacije. Dobrim konceptom i financijskim planiranjem, uz malo temeljitiju pripremu nabave koja vas štiti od kaosa koji se nudi na tržištu, možete angažirati zaista stručne i kreativne ljude i dobiti najbolju vrijednost za novac, odnosno možete adekvatno vrednovati reference i kvalifikacije stručnjaka koji sudjeluju na projektu umjesto da ugovarate stručnjake u kulturi po modelu nabave vreće krumpira, pa onda dobijete i rezultat koji je na tom tragu.”

„Loša vijest za djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru je ta da javna nabava praktički ne prepoznaje koncept autorstva i autorskih prava.“

Solin, kao manji grad koji gravitira Splitu, uspješniji je od mnogih znatno većih gradova. Još je niz projekata koji su planirani i kojima će se još više iskoristiti potencijali Solina, ali i okolnog područja?

– Velika prilika za strateški razvoj nudi se u mehanizmu Integriranih teritorijalnih ulaganja, za korištenje je oformljena Urbana aglomeracija Split koja uključuje gradove i općine koje pripadaju funkcionalnom području grada Splita kao središta aglomeracije. Taj mehanizam podrazumijeva razvijanje zajedničkih projekata iz područja prometa, prenamjene tzv. brownfield područja, kulturne baštine, poduzetništva, toplinarstva… Što se uspješnosti tiče, ona je, da parafraziram, u očima promatrača. Uzrok može biti i to da je dosad Solin bio okružen „gorima“ od sebe, ali moje razmišljanje ide u smjeru da se ne bismo trebali jednostavno strukturirano natjecati i uspoređivati, već surađivati.

Jednom prilikom je suradnik na projektu, kodnog imena HB, iznio sjajno zapažanje o tome kako je nevjerojatno koliko jedan proizvoljan faktor, poput početnoga slova prezimena, može utjecati na pojedinca – od toga da ste tako abecedno pozicionirani u imeniku da vas češće „otvaraju“ u osnovnoj i srednjoj školi pa morate biti spremni s gradivom, preko podjele u grupe na faksu gdje vaš uspjeh poprilično korelira s uspjehom grupe, sve to utječe na ono što na kraju postanete. Mislim da je ovo primjenjivo na svim razinama, lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj – abecedno slovo H (kao Hrvatska) je sasvim u redu, ima potencijala, tu smo gdje jesmo, upućeni (ili osuđeni) jedni na druge, i možemo samo birati hoćemo li učiti, podržavati se i zajedno rasti ili ćemo se kontinuirano ostvarivati kroz procese koju su suprotni navedenima.

”Znam koji je moj izbor, to je istodobno najteže i najbolje što sam naučila u Solinu i od Solina, i to želim podijeliti s drugim gradovima i ljudima”, zaključuje ta mlada žena, prava osoba na pravom mjestu. To je u našem društvu, nažalost, prava rijetkost.

Izvor: Solin.hr


KOMENTARI: