Hrvatski građani kao najkorumpiranije doživljavaju političke stranke (61 posto ih to misli), a da su političari, i to na svim razinama, nacionalnoj regionalnoj i lokalno, korumpirani misli 59 posto ispitanika. Takvi rezultati istraživanja koje je provela Europska komisija u listopadu ove godine u svim članica Europske unije možda i ne iznenađuju domaću javnost, ali podaci o korumpiranosti sudova su porazni.

Odmah iza političkih stranaka i političara, na treće mjesto po korumpiranosti, hrvatski građani smještaju sudstvo. Čak 58 posto ispitanika u Hrvatskoj je reklo da su sudovi korumpirani i po tome je Hrvatska neslavni rekorder EU.

Niti u jednoj drugoj zemlji sudovi nisu tako loše ocijenjeni kao kod nas. Iza hrvatskog sudstva, po korumpiranosti je bugarsko – 56 posto bugarskih građana je reklo da je njihovo sudstvo korumpirano, ali ga ne percipiraju kao tri najkorumpiranija javna sektora, kao u Hrvatskoj. Bugari, naime, smatraju da su kod njih najkorumpiraniji policija i carina, zdravstvo, te inspektori.

U zemljama Nove Europe, s kojima se volimo uspoređivati, još samo u Slovačkoj i Sloveniji više od polovice ispitanih građana smatra da ima korumpirano sudstvo. U Slovačkoj 52 posto ispitanih, u Sloveniji 51 posto.

U ostalim zemljama Nove Europe postotak je znatno niži: 35 posto ispitanih Čeha svoje suce smatra korumpiranima, u Poljskoj 27 posto. Inače, Poljaci svoje javne institucije i servise ne drže toliko korumpiranima kao u ostalim usporedivim zemljama. Npr., zdravstvo im je na 1. mjestu s 44 posto, političke stranke 34 posto Poljaka doživljava korumpiranima, a iza njih smještaju političare i dužnosnike koji odobravaju javne nabave (33 posto).

U susjednoj Mađarskoj građani relativno cijene svoje sudstvo i tek ih 20 posto smatra da je ono korumpirano. U usporedbi s Hrvatskom, Mađarska djeluje kao pravno mnogo uređenija zemlja, ali je i ona daleko od kriterija pravne uređenosti zapadne i sjeverne Europe.

Tako u Švedskoj, Finskoj i Danskoj tek pet posto građana misli da imaju korumpirano sudstvo, u Njemačkoj osam posto, u Nizozemskoj i Austriji 11 posto, a u Velikoj Britaniji 13 posto.

Razlike u percepciji i stvarnoj izloženosti korupciji

Istraživanje je između ostalog potvrdilo da postoji značajna razlika između percepcije i stvarne izloženosti korupcije.

Na pitanje 'Jeste li osobno pogođeni korupcijom u svakodnevnom životu?', potvrdno je odgovorilo 59 posto Hrvata, a na pitanje 'Znate li osobno nekoga tko je dao ili uzeo mito?' potvrdno je odgovorilo 28 posto ispitanih građana Hrvatske.

Po percepciji o raširenosti korupcije drugi smo u EU, iza Rumunja kojih je 68 posto potvrdno odgovorilo na prvo pitanje, a na trećem mjestu su Španjolci s 58 posto potvrdnih odgovora. Slijede Cipar s 50 posto, pa Grčka s 46 posto, Portugal i Slovačka s 42 posto, Italija s 41 posto te Slovenija s 35 posto.

Najmanje su korupciji u svakodnevnom životu izloženi građani Danske i Nizozemske (4 posto je reklo da su osobno izloženi korupciji u svakodnevnom životu), Luxemburga i Finske (pet posto), Njemačke (šest posto), Francuske (osam posto), Estonije (10 posto), Švedske (11 posto).

Na drugo pitanje, o osobnom poznavanju nekoga tko je dao ili uzeo mito, u prosjeku je potvrdno odgovorilo 12 posto građana EU. Najviše ih je u Litvi (34 posto) i Grčkoj (32 posto), a najmanje u Italiji i Velikoj Britaniji u kojima sedam posto ispitanika ima takvo iskustvo.

Što se tiče osobnog iskustva korupcije tijekom posljednjih 12 mjeseci, Hrvatska je opet neslavni rekorder u Uniji. Na pitanje jesu li iskusili ili svjedočili bilo kojem slučaju korupcije, 16 posto Hrvata je odgovorilo potvrdno. Po tome smo na prvom mjestu. Iza nas su Bugari kojih je 12 posto na to pitanje odgovorilo potvrdno, treći su Mađari s 10 posto.

Jeste li u posljednjih 12 mjeseci iskusili ili svjedočili bilo kojem slučaju korupcije?

Koliko velika može biti razlika između percepcije i stvarne izloženosti korupciji u Hrvatskoj se možda najbolje vidi na primjeru zdravstva koje korumpiranim doživljava 45 posto građana. Međutim, samo ih je tri posto izjavilo da je moralo medicinskoj sestri ili liječniku dodatno platiti ili dati vrijedan poklon, ili donirati bolnici.

Ne misle svi pod korupcijom i mitom isto

Istraživanjem je ispitano i kako se doživljava korupcija u raznim članicama EU i što građani misle da je zapravo mito.

Na pitanje je li neprihvatljivo dati i primiti dar, napraviti uslugu ili platiti novcem da se dobije neka javna usluga, 70 posto svih građana EU (prosječna vrijednost) odgovorilo je potvrdno, odnosno toliko građana kaže da je riječ o neprihvatljivom ponašanju.

Hrvati su, čini se, vrlo tolerantni prema davanju mita, pa ih samo 45 posto kaže da je gore navedeno neprihvatljivo i po tome smo na 4. mjestu od dna ljestvice. Iza nas su Slovaci kojih 44 posto smatra da je to neprihvatljivo, zatim Mađari s 35 posto i Latvijci s 34 posto.

Kada je u pitanju davanje mita u novcu, slika se značajno mijenja. Nacije koje mi doživljavamo kao manje korumpirane od nas i manje sklone davanju mita, kao što su npr. Austrijanci, Belgijanci, Česi, Nizozemci ili Britanci, tolerantniji su na novčanu korupciju.

Zemlje s juga Europe, koje se općenito percipira kao korumpiranije u odnosu na sjever ili zapad, manje toleriraju novčani mito, ali su skloniji davanju darova ili pružanju (protu)usluga.

Tako je na pitanje "Ako želite dobiti nešto od javne administracije ili servisa, do koje mjere mislite da je prihvatljivo dati novac?", u prosjeku je 83 posto svih ispitanika u EU reklo da to nije nikad prihvatljivo, za 12 posto je ponekad prihvatljivo, dok samo dva posto misli da je uvijek prihvatljivo. Odgovoriti nije znalo tri posto ispitanika.

Što se tiče Hrvatske, 11 posto građana misli da je ponekad prihvatljivo dati novac, a da je uvijek prihvatljivo misli tek dva posto, što nas smješta u europski prosjek prihvatljivosti davanja mita u novcu. Slično razmišljaju Bugari, Estonci, Poljaci, Grci, Danci, Šveđani.

Kao što smo već naveli, građani zemalja koje percipiramo manje korumpiranima, tolerantniji su na novčanu korupciju od nas. Tako npr. četiri posto Austrijanaca i Belgijanaca misle da je uvijek prihvatljivo davati mito u novcu, a ponekad 14 posto.

Česi i Nizozemci slično razmišljaju, pa ih tri posto misli da je uvijek u redu davati novac, a ponekad 16 posto.

Apsolutni rekorderi u EU su, međutim, Mađari kojih 40 posto smatra da je ponekad prihvatljivo davati novac, a tri posto spremno je uvijek ponuditi novac.

Što se više ide na jug Europe, davanje mita u novcu je najmanje poželjno, ali se zato davanje poklona ili (protu)usluga znatno više tolerira i gotovo i ne prepoznaje kao davanje mita.

U Španjolskoj je tako samo jedan posto građana spremno ponuditi novac za protuuslugu, a dva posto ponekad. U Portugalu je takvih jedan posto (uvijek bi dali novac), odnosno tri posto (ponekad bi dali novac), u Italiji jedan, odnosno pet posto.

Izvor: Novaczasve.com


KOMENTARI: